S L I K A NJ E

Dvije osrednje stranke formirale veću i plodotvorniju stranku. Neku vrstu hibrida. Formirale koaliciju. Dale koaliciji veće ime, ali su zadržale i svoja imena. Već na prvom sastanku koalicije jedan član prve stranke sjeo je u redove druge stranke. Prešao s lijeve na desnu stranu sale. Na drugoj sjednici dvojica dešnjaka prešli u ljevake. To je počelo da zbunjuje koalicione partnere naročito kod prebrojavanja glasova. 

Na slijedećim sjednicama došlo je do još većeg miješanja unutar koalicije. To je trajalo sve dotle dok ne dođe na dnevni red tačka pod nazivom: Zašto ljevaci prelaze na desnu, dešnjaci na lijevu stranu? Otvorena je pismena rasprava i tada se vidjela opravdanost koalicije. Oni koji su pisali desnom rukom iz obe stranke prešli su na desnu, a oni koji su pisali lijevom na lijevu stranu. Poslije žestoke pismene diskusije i nekoliko napisanih replika zaključeno je da je koalicija opravdala svoje postojanje. Jer šta bi se desilo da u koaliciji nema toliko slobode i demokratije, pa da dešnjaci ne postanu ljevaci i obratno. 

Ali problem je nastao kad su vođe stranaka morale da stanu pred kamere, da se rukuju i slikaju. Nikako nisu mogli da obojica istovremeno gledaju u kameru. Kad pruže jedan drugome ruku kamera jednome vidi leđa, a drugome lice. Taj problem je riješavan tako što je poslije sastanka dešnjak bio licem okrenut kameri, a ljevak leđima, poslije slijedećeg sastanka ljevak licem, a dešnjak leđima. Članovima i jedne i druge stranke, dok su gledali TV snimke sa konferencije za štampu postalo je sumljivo što ne vide lica obojice lidera istovremeno. Došlo i to na dnevni red. Ispostavilo se da je došlo do prevelikog i nedozvoljenog miješanja unutar koalicije što nije odgovaralo njenim izvornim principima. Trebalo je promjeniti lidera jedne koalicione stranke. Predloženo je da dešnjak podnese ostavku i da na njegovo mjesto izaberu drugog čovjeka, po mogućnosti ljevaka. Tome su se žestoko usprotivili članovi stranke čiji je lider bio dešnjak. Došlo je do preglasavanja. Dogovor nije postignut, ali gledaoci pred kamerama nisu ništa primjetili. Lideri su se slikali, srdačno rukovali i smješkali kao i ranije. Čak je rukovanje trajalo duže nego ranije, što ima svoje opravdanje. Jedan drugome su ispitivali puls. I tada se jednome vidjelo lice, a drugome leđa. Na istoj konferenciji za novinare, onome kome su gledaoci maločas gledali u leđa, sada su vidjeli lice. Dok su se koalicioni partneri rukovali, snimatelji su ih slikali s jedne, pa su onda prošli s druge strane. To je tako potrajalo sve dok snimateljima to nije dosadilo, pa su jednom, i to namjerno, koalicionim partnerima slikali samo leđa. 

To je, naravno, izazvalo obostrane proteste i došlo na dnevni red koalicije. Došlo je do oštre rasprave i podjele među članstvom. Jedan je pitao: 

"Ja pišem sa obe ruke, gdje ja pripadam?" 

Predsjedavajući je rekao: "Ostani gdje si!" 

Drugome se omaklo pa je pitao: 

"Gdje pripada moj kolega, koji i lijevom i desnom krade?" 

Rekoše i njemu: "Neka ostane gdje je!" 

Onaj što je prvi pitao uložio je žestok protest. Smatrao je da je koalicija interesna stranka i da nije isto pisati i krasti sa obe ruke. Treći je ustao i predložio da se, u prvoj fazi, onaj što piše sa obe ruke udruži sa onim koji krade sa obe ruke. A u drugoj fazi će vidjeti kako će dalje, što najviše zavisi od toga šta će ostati nepokradeno. Četvrti je rekao da će u koaliciju sa međunarodnom zajednicom, jer i to je hibridna politička organizacija koja je puna provjerenih, vrsnih i poštenih kradljivaca. Peti je predložio da bi o svemu trebalo obavijestiti Visokog bečko-sarajevskog sudiju, pa da on, ako nađe za shodno, poništi sve dotada pokradeno. 

Došlo je do demokratskog glasanja. Jedni su bili, u principu za, drugi principijelno protiv, što je normalno, jer radi se o neprincipijelnoj koaliciji. Jedni su vukli u desnu, a drugi u lijevu stran(k)u. I lideri stranaka su morali glasati, ali se oko toga nisu usaglasili i došlo je do podrivanja unutar koalicije i njenog cijepanja. Formirana je nova podstranka u koju su ušli oni koji su se podjednako služili i lijevom i desnom rukom. Njima je svejedno s kim će u koaliciju, jer njihov lider može se slikati, tj. može se lako prilagoditi kamerama i međunarodnim namjerama, a da narod ne primjeti bilo kakav eventualni nesporazum i razdor unutar koalicije.

Kad je narod čuo za raspad koalicije, rekao je: "Tek kad se koalicija raspala vidimo kako su pošteno radili."

Živko Vujić