Nove knjige ­

Aforistička dekonstrukcija svijeta

Peti, s desna
Božo Marić
Art-Print, Banja Luka, 2010.

Prije nego što je postao književna vrsta aforizam je bio sva­kodnevna forma govora. Prije nego što je Hipokrat napisao svoje kratke medicinske recepte u obliku sažetih rečenica i preporuka, aforistički oblik izražavanja bio je način izraža­vanja Lakonaca, naroda antičke Grčke na jugu Peloponeza. Lakonci su bili poznati po svojoj sposobnosti kratkog i jasnog izražavanja. Upamćeni su po škrtim, ali preciznim i duhovitim izrekama najčešće upućenim njihovim protiv­ni­cima, s kojima su bili u stalnim borbama i neprijateljstvu. Tu u Staroj Grč­koj, na izvoru evropske duhovnosti aforizam se iskovao kao rječito misaono oružje.

Tokom istorije srpski narod se u svakodnevnom govoru dovi­jao na različite načine da vlastima, svojim i tuđinskim, nešto poruči, ali da to ne bude shvaćeno kao protivljenje, pobuna, ili otpor, a ipak da se skrene pažnja na nepravde vlasti. Tako se razvila specifična vrsta ketmanskog jezika i pretvornog humora, dvoličnog odnosa prema vlastima, koji je stvorio dvosmsleni govor iz koga se kasnije razvila aforistička književnost. Šta smo mi Srbi proživjeli u vlastitoj istoriji, ni mnogobrojniji narodi ne bi izdržali. Boreći se protiv opštih neprilika i slabosti narodnog mentaliteta trebalo je pritom zadržati osjećaj realnosti i ravnoteže. To nam nije uvijek uspjevalo, ali smo se spasili uglavnom zahvaljujući jednoj našoj kolektivnoj crti duboko usađenoj u karakter i mentalitet srpskog naroda: sposobnost da se smijemo na vlastiti račun kad nam je najteže. To je odlika vitalnosti našeg narodnog bića. Srbi su preživjeli istoriju, uglavnom smijući se sebi i drugima. Za to su zaslužni pojedinci, aforističari, satiričari, humoristi i drugi stvaraoci, ali nam se računa u kolektivni pozitivni saldo.

Njemački nobelovac Hajnrih Bel napisao je jednom prilikom, "poezija je dinamit za sve poretke ovog svijeta", i dodao, "Jer između dva retka, može se nagomilati dovoljno dinamita da se i čitavi svjetovi dignu u vazduh." Nije li ovo jedna od mogućih definicija satiričnog aforizma!? Satirični aforizam je "ruža i dinamit", miomirisni cvijet i verbalni eksploziv podmetnuti ispod društvene stvarnosti. Da je pisao aforizme Valter Benjamin bi umro od gladi, jer je plaćan po broju ispisanih redaka. Zato je odlučio pisati široke, dugometražne eseje.

Božo Marić, banjalučki profesor istorije, član beogradskog aforističkog kruga, objavio je novu knjigu aforizama "Peti s desna", kojom potvrđuje reputaciju jednog od najoriginalnijih aforističara kod nas. Marićevu aforistiku odlikuje snažan socijalni angažman, duboki humanizam, antiratni stav, individualna misao, emocionalna moralnost upakovana u protestni krik dvorečeničnog aforizma. U svojim aforizmima on slika golu društvenu stvarnost bez poetizacije. On prikazuje Adamovo pleme na Zemlji, bez popusta i milosti, ali s vjerom, nadom i ljubavlju za svakog čovjeka. U svijetu kome prijeti "2012 godina", globalno zahlađenje, armagedon, apokalipsa, globalno zatopljenje, smak svijeta, sars, antraks, SIDA, kravlje ludilo, ptičiji grip, kju groznica, svinjski grip i druge globalne pošasti, aforističari još jednom pokušavaju sačuvati hladnu glavu i bistru misao. Narod koji je sklon mitomaniji svake vrste, megalomaniji bez mjere, sirovoj aroganciji uglavnoj na svoju štetu, borbi sa većima i jačima, inaćenju bez potrebe, uzdanju u silu itd, umjesto u mudrost, iskustvo i znanje imao bi šta naučiti iz ove aforističke "paradoksologije vremena". U knjizi Bože Marića sabrano je dvjestotinjak aforizama od kojih će mnogi ostati "komadići istine" u vremenu laži i samo/obmana:

Ovdje nema problema.
Sve smo ih iselili.

Kad će posljednji pripadnik druge nacije napustiti naš grad
nije pitanje dana nego noći.

Za doček Predsjednika ne treba mnogo.
Dovoljno je nekoliko ljudi u zasjedi.

Ljepota i pamet idu zajedno
i odlaze u inostranstvo.

Dotakli smo dno i zauzeli najbolje pozicije.

Demokratiju nam daju na kašičicu
da ne bismo povratili prethodni sadržaj.

Potpisao sam jednu nepoznatu izreku svojim imenom.
Nije u redu na narodni genije ostane anoniman.

Izašli bismo mi iz začaranog kruga
ali se sporimo oko kvadrature.

Mediji se uglavnom dijele na obavještajne i kontraobavještajne.
Sve zavisi koje službe stoje iza njih.

Dok lopovi kradu policija radi svoj posao.
Pazi na ulicu.

Božo Marić svojim aforizmima de-konstruiše stvarnost, ruši vladajuće predstave i gradi novu misaonu konstrukciju shvatanja društva i odnosa u njemu. Rezultat te nove stvaralačke kreativnosti je ova knjiga, koja nam se obraća jednostavnim jezikom aforističke umjetnosti koji razumiju svi ljudi svijeta.

Đorđe Latinović