IN-OUT
 
 
 
 

 

 


Piše: Ranko Rajković


Ko vodi dnevnik

(drama)

LICA:
Njegovan – Ključar Kutije. Privrženik i povjerenik vlasti.
Gorčin – Kontrolor Kutije. Skeptik. Oponent vlastima i zvaničnoj istoriji. Ne voli Engleze.
Srećko – Gastarbajter. Dobroćudan. Pokušava da legalizuje kuću u zavičaju.
Anđela – Zgodna, ratoborna i pravdoljubiva seljančica. Žrtva tranzicije i velegradskog života. Posrnula djevojka. Pokušava se skloniti s ulice i registrovati zanat (bordel) na višem nivou.
Rubik – Đilkoš, podvodač, prevarant... Angažovan od strane vlasti kao čovjek iz naroda da manipuliše stanjem u kutiji. Povezan s Anđelom još od djetinjstva.
Kokičar – Promućurni, djelujući opozicionar. Gerilac s asfalta. Bori se da prodre u Kutiju i razotkrije što se unutra dešava. Povezan s navijačkim grupama.
Biznismen 1; Biznismen 2 – Lice i naličje istog lika. Uvijek se pojavljuju zajedno dopunjujući jedan drugog u dijalozima u strahu za sudbinu zajedničkog biznisa.
Maskirani – Siva eminencija Kutije. Maskiran glavom ptice grabljivice s velikim povijenim kljunom (Venecijanska maska). Ogrnut pelerinom po kojoj su iscrtani simboli mira, slobode, demokratije – maslinova grančica, slomljeni lanci, terazije pravde, izlazeće sunce, brodsko jedro, buktinja sa Kipa slobode... Nosi štap na čijem se vrhu nalazi bijela golubica. Njome označava početak i kraj procesa.
Krpene lutke i Silueta

PRVI ČIN


Scena je uređena kao unutrašnjost ogromne glasačke kutije. Polumrak. Odozgo, kroz prorez rasipa se svjetlost. U određenim vremenskim intervalima kroz taj prorez ubacivaće se ljudi-lutke koji predstavljaju glasače. S lijeve i desne strane proreza vise dvije kugle. Na jednoj piše DA na drugoj NE. Ubacivanje lutki kroz prorez Kutije pratiće svjetlucanje jedne od kugli. U pozadini scene instalirane su tri-četiri takozvane sobe za razmišljanje nalik glasačkim kabinama. Na jednom zidu Kutije piše Ulaz... Kroz ta vrata dopiru zvukovi spoljnjeg svijeta – pjesma, songovi, kiša, žamor, aplauzi, zvižduci...

Maskirano lice u ružičastoj odori sa glavom ptice grabljivice velikog povijenog kljuna i žezlom u ruci, na kojem je golubica raširenih krila, provodi kroz Kutiju Njegovana. Maskirani kucka štapom po zidovima Kutije.


Maskirani – Ovo je najvažnije dostignuće ljudskog roda. Ovo je porodilište civilizacija, kolijevka demokratije. Na kažem da u ljudskoj istoriji nema ljepših, većih i zavodljivijih otkrića, od onih koja raspiruju ljudsku maštu do onih koja obećavaju posjete drugim galaksijama... Ali dok god smo na ovoj planeti ljudska ćud je nepredvidiva. Ljudi su najveća nepoznanica. Ovakva mjesta kontrolišu ljudsku ćud. Odavde se uspostavlja red. Bez ovakvih mjesta svijetom bi vladao haos. Ovo je garant slobode, humanosti i prosperiteta. Na planeti nas ima preko sedam milijardi. Bez ovakvih kutija ljudi bi bili nepovezani i izgubljeni u mnoštvu. Udaljavali bi se jedni od drugih kao čestice u beskrajnom svemiru. Postali bi tamna materija. Razilazili bi se i sudarali jedni s drugima, bez ikakvog reda i zakona. Ne bi znali kuda treba da idu, kome da se obrate za pomoć, kome da vjeruju.

Njegovan – S ovom kutijom bezbjedni smo naredne četiri godine, pod uslovom da ne bude vanrednih izbora.

Maskirani – Jebeš izbore. Izbori donose samo prolazne glavobolje. Ja govorim o sudbini i sigurnosti države. Kutija čini državu snažnom i bezbjednom. Kutija je sigurna kapija, prvo ispred sopstvenog naroda a onda i kapija prema svim ostalim narodima u kojima se održava red zahvaljući sličnim kutijama. Čitav civilizovani svijet prolazi kroz glasačke kutije. Bez ovakvih kutija ne bi se moglo organizovati ljudsko društvo, ne bi se donosili zakoni, ne bi se održavao red i obezbeđivala sigurnost narodu. Bez ovakvih kutija narodi ne bi sarađivali, razmjenjivali ambasadore, pozivali se u službene posjete, išli na sportska takmičenja, razne komemoracije i svečanosti. Ne bi se mogli sklapati ni novi savezi, niti održavati stara prijateljstva. Kutije su temelj organizovanih ljudskih zajednica. Pogledaj kako je naša Kutija čvrsto sazdana. (Njegovan klima glavom i prati ga dok Maskirani lupka štapom po zidovima Kutije) Pogledaj. Pogledaj. Spolja izgleda tako krhko i pitomo a iznutra je pravi pravcati bunker. Ova kutija je ključ zdravog društva Njegovane.

Njegovan – Ključ je na sigurnom. (Udara se po džepu)

Maskirani – Od ovog trenutka ti si čuvar kutije i procesa u njoj.

Njegovan – To mi čini čast.

Maskirani – Onima koji uđu u kutiju treba da staviš do znanja ko si. Treba da ti se povjere, a ti ćeš im pomoći da naprave pravi izbor. Iz kutije ne smije ništa da procuri napolje. Proces u kutiji je stroga tajna. Tajnost je osnova demokratije.

Njegovan – Trudiću se da tajna ostane tajna. Iz ove kutije neće biti curenja.

Maskirani – U kutiji moraš da se pozdraviš s emocijama. (Njegovan klima glavom.) Moraš da ostaneš hladnokrvan i nepokolebljiv. Za sve druge osim za nas ti ćeš biti formalan i kobajagi nebitan čovjek.

Njegovan – Ne brinite. Odavno sam se na to navikao.

Maskirani – Ovaj zid je muzej kutije. (Pokazuje mu zid na kome je pričvršćen bič i nezrazmjerno velika, ogromna olovka). Muzej kao i svaki muzej prikazuje istoriju. A istorija kutije je duga i velika, ali i jednostavna. Sve je počelo od biča a završilo se olovkom. Olovka je udarno sredstvo demokratije a demokratija je sila koja kida lance. Nema više prinude, nema bičevanja robova. Ima samo slobodnih ljudi i slobodnih izbora. Nema tlačenja. Ima samo zaokruživanja. Zaokruživanje olovkom u sobama za razmišljanje označava kraj ere biča i lanaca i početak nove istorijske ere, ere razmišljanja i zaokruživanja. (Pokazuje mu na sobe-kabine za razmišljanje. Vodi ga do zida kutije gdje piše Ulaz). Ovdje je Ulaz za slučaj vanrednih okolnosti.

Njegovan – Pogrešno je napisano. Umjesto Ulaz treba da piše Izlaz. Izlaz za slučaj vanrednih okolnosti.

Maskirani – Neeee! Njegovane. Dobro upamti ovo je ulaz. U-l-a-z! Ulaz za slučaj vanrednih okolnosti. U slučaju nepredviđenih okolnosti ovuda će ući ljudi i pomoći kutiji da se održi u ravnoteži.

Njegovan – (Začuđeno) Ulaz za slučaj nezgode?

Maskirani – Tačno. Kada nastupi kriza u kutiju ulaze novi ljudi da stabilizuju kutiju. Ulaz je vezan isključivo za krizne situacije. Kada bi ulaz bio izlaz to bi značilo isto što i kapitulacija. Pobjegnete iz kutije i ostavite državu na cjedilu. Na milost i nemilost neprovjerenim glasačima. Dobro upamti ovo je Ulaz za krizne situacije. Ti si domaćin Kutije i čuvar ovoga Ulaza. Njegovane rekao sam ti već pozdravi se s emocijama i sa logikom. Reci ćao emocije. Ćao logiko. Ne postoji izlaz. Postoji jedino Ulaz.

Njegovan – Ovo je dakle Ulaz za slučaj, ne daj bože, nesreće.

Maskirani – Za slučaj događaja koji slute na nesreću. Sada ću Ulaz zapečatiti simbolom mira i prepustiti ti kutiju. (Sa žezla skida bijelu golubicu i kači je na Ulaz. Gleda na sat) Još sat vremena do otvaranja proreza (Gleda gore prema prorezu). Evo instrukcija koje treba da sprovedeš prije početka glasanja (Daje mu kovertu). Umalo da zaboravim. Tokom procesa pridružiće ti se dvije osobe. Biće to ljudi iz naroda. Oni će održavati ravnotežu između DA i NE, ravnotežu između muškog i ženskog pola, ravnotežu između seoske i gradske sredine, ravnotežu između zagađene i nezagađene prirode i sve ostale vrste ravoteža. Tokom prijema glasača, kao što znaš pratiće te i lokalni kontrolor. Ukoliko i on bude imao neki manji zahtjev tokom sprovođenja instrukcija budi popustljiv. Imaj na umu da je važno sarađivati i pobjeđivati. Na tebe je da iskoriš mogućnosti kutije iznutra a mi ćemo spolja. (Maskirani odlazi. Njegovan se okreće i ugleda Gorčina koji je u međuvremenu ušao u kutiju i slušao kraj njihovog razgovora.)

Gorčin – Oooo pa to si ti.

Njegovan - A ko bi drugi mogao biti.

Gorčin – Ponovo si se našao u ulozi darežljivog domaćina.

Njegovan – A ti u ulozi sitničavog kontrolora.

Gorčin – Baš kao i nekad ti rukovodiš prijemom i izdavanjem robe a ja te tobože kontrolišem. Samo da se i iz kutije ne pokrene kakva revolucija kao onda iz onog vojnog magacina.

Njegovan – Kutija je prevencija. Kutija je najefikasnije sredstvo protiv revolucija i uličnih nemira. Kutija počiva na preciznim spiskovima, mirnim izborima i slobodnom izjašnjavanju građana. Kutija sprečava nasilno svrgavanje vlasti.

Gorčin – I u magacinu se počelo sa spiskovima i mirnim zaduživanjem oružja. I tada se govorilo o prevenciji.

Njegovan – Oružje je podijeljeno u svrhu samoodbrane. Oko nas je vladao haos.

Gorčin – A onda smo mi tim istim oružjem proizveli haos unutra.

Njegovan – Zahvaljujući tom oružju izbjegli smo napade spolja.

Gorčin – I omogućili teror iznutra.

Njegovan – Srećom ta podvala nije uspjela.

Gorčin – Koja podvala?

Njegovan – Da se preko neodgovornih pojedinaca ocrni čitav narod. Oni koji su nezakonito upotrijebili oružje sudski su gonjeni.

Gorčin – I oslobođeni zbog nedostatka dokaza.

Njegovan – Svuda na svijetu ljude oslobađaju zbog nedostatka dokaza.

Gorčin – Ali se nigdje u svijetu javno ne spaljuju dokazi. Vojni magacin je prvo ispražnjen pa tek onda zapaljen. Vatra je buknula prije nego je oružje u njemu navodno eksplodiralo. I ja i ti znamo da je požar u ispražnjenom vojnom magacinu izazvan da bi se uništili dokazi protiv onih koji su zadužili oružje u njemu.

Njegovan – Komisija je razjasnila uzroke požara.

Gorčin – Kome? Da li ga je razjasnila onima koji su terorisani tim oružjem. Da li ga je razjasnila onima čiji su bližnji stradali od tog oružja.

Njegovan – Ne brini. Ovdje niko ne može stradati. Jedino oružje su olovke. A olovke su bezopasne. Treba se držati instrukcija i procedure.

Gorčin – Samo da nam instrukcije i procedure ne završe u vatri i dimu, kao u onom vojnom magacinu. Da se isto ne ponovi i s ovom kutijom.

Njegovan – Neće sigurno. Pogledaj kako je čvrsto sazdana. Kutija je otporna i na vatru i na vodu. (Kucka prstom po zidu dok ponavlja riječi maskiranog)

Gorčin – A na falsifikate. Je li kutija otporna na falsifikate. Ni onda nije izgorio pravi vojni magacin već falsifikovani vojni magacin. Ispražnjeni magacin.

Njegovan - Mračne događaje prepustimo mračnoj prošlosti. Kutija je budućnost.

Gorčin – Plašim se da ova budućnost ne potpali neku novu vatru. Napolju je uzavrela atmosfera. Najavljuju se promjene. Mnogo je preobučenih policajaca i partijskih aktivista među narodom. Ima provokatora. Izvikuju se opasne parole. Kliče se i skandira slobodi. Organizuju se navijačke grupe. Pjevaju se pjesme. Barut se osjeća u vazduhu. Baš kao uoči pljačkanja i paljenja magacina.

Njegovan – Ja bih sadašnju situaciju opisao drugačije. Ono što je nekada prijetilo pobunom, anarhijom, danas se pretvorilo u nešto novo i pozitivno.

Gorčin – U šta?

Njegovan – Učešće u velikoj ideji. Nekad smo se u vojnom magacinu mučili sa zaduživanjem i razduživanjem oružja i gnjevnim narodom koji ga je iz patriotskih razloga uzeo u ruke a danas u kutiji branimo mir i demokratiju. Puške smo zamijenili olovkama. Nema više progona i fijuka biča. Danas važi samo zaokruživanje. (Pokazuje na bič i olovku) Ova muzejska postavka sama za sebe sve govori. Od biča i ropstva stigli smo do olovke i slobodnog zaokruživanja.

Gorčin – Prije zaokruživanja treba da znamo ko će i na koji način zaokruženo prebrojavati.

Njegovan - Ovdje će biti samo jednog prebrojavanja ili bolje reći odbrojavanja. Odbrojavaćemo sate do trenutka kada ćemo se konačno sastati sa demokratijom.

Gorčin – Kojom demokratijom. Onom koja nam se više od pola vijeka skriva u poslednjoj rupi na svirali.

Njegovan – Ovoga puta iz te će rupe zasvirati sloboda. I jednakost. I bratstvo.

Gorčin – O kakvoj jednakosti pričaš. (Pokazuje na svjetleće kugle sa DA i NE) I sam dobro znaš, ova strana je predviđena za odstrel, za život u strahu i bez dostojanstva, a ova druga strana za slavodobitni život na tuđoj grbači. Ove ovce treba da budu prebrojane da bi oni vuci iznad nas, ostali siti i pri dobrom apetitu.

Njegovan - Toliko si zatrovan da ne razlikuješ dan od noći. Zar ne vidiš da je svanula zora. Novo doba. (Pojačava se svijetlo. Otvara se prorez) Prvi put u životu imaš izbor. Volja te ovamo volja te tamo. Volja te za DA, volja te za NE.

Gorčin - Vidjećeš uskoro da ovi "volja te tamo" (Pokazuje na NE) drhte od straha.

Njegovan – Nema potrebe da drhte. Zašto ne pređu ovamo. (Pokazuje na DA)

Gorčin - Zato što ljudi iako drhte kao ptice ipak nijesu ptice. Ne mogu da prhnu i slete gdje im se pokazuje. Volja te ovamo, volja te tamo. I zato što ljudi nemaju ptičji mozak. I zato što ljudi još uvijek ponešto pamte. U ljudima ipak opstaje ljudskost iako se svim silama trudite da ih pretvorite u ptice koje treba da cvrkuću i prelijeću tamo-ovamo, kad i kako poželite.

Njegovan – Mi i o pticama i o ljudima vodimo računa.

Gorčin – Samo ste im zamijenili uloge. Ljudima koji cvrkuću oduzmete slobodu, zatvorite ih u kaveze ili ih jednostavno ustrijelite. Jarebice i ševe tamanite a lešinare i grabljivice uzdižete na pijedestale. Orlove ste stavili i u grb.

Njegovan – Orlovi su simbol države. A država nam je...

Gorčin – Simbol lovne teritorija. Po državi krstare i strvinare grabljivice. Zaštićene su na visokom nivou.

Njegovan – Batalimo priču o pticama. Ova kutija nije ni šuma ni kavez. Ovo je mjesto okupljanja ljudi slobodne volje. Uskoro će početi da nam pristižu glasači.

Gorčin - Glasača slobodne volje, biće toliko malo da ih nećemo ni primijetiti. Prhnuće i nestati kao sjenice. Najviše će vam doći papagaja i preletača. Na kraju će doći grabljivice da pokupe plijen iz ove zamke koju ti zoveš kutijom.

Njegovan – Kutiju mi ne diraj. Kutija je najveći izum ljudske civilzacije. Kutija je spomenik dostojan poštovanja.

Gorčin – Spomenik čemu.

Njegovan – Spomenik onome što će se tek dogoditi.

Gorčin – Opa, kutija najavljuje buduće događaje. Staklena kugla, tarot karte, mistične vizije... Ovo je, bre, ona ista defektna, ćora kutija, iz koje se najavljivala svijetla budućnost i prije pedeset godina. Ćorava kutija još ćoravije budućnosti.

Njegovan – Manimo se ćorava posla i ćoravih upoređenja. Naše je da sprovedemo instrukcije prije nego počnu da stižu glasači. Poslije ćemo imati vremena za priču o kutiji, preletačima, demokratiji, zaokruživanju, slobodno izraženoj volji...

Gorčin – Iako se ne slažem sa onim što je dogovoreno na vrhu ponijeću se profesionalno. (Uzima olovku i papir) Čitaj instrukcije.

Njegovan - Prva stavka. Glasanje pismom. (Otvara pismo i čita) Nevladina organizacija "Zov prirode" putem pisama podržava DA u Kutiji sa dvadeset lovaca i trideset šest rasnih lovačkih pasa. (Daje mu spisak)

Gorčin - Neće valjda i kerovi da glasaju.

Njegovan - Zašto da ne. Oni s lovcima dijele iste vrednosti i istu strast prema prirodi. Raduju se čistom vazduhu, travi, vodi i nezagađenom okruženju. Progone divlje životinje i štetočine, održavaju ekosistem u ravnoteži… Sve je to lijepo zapisano u programu koji su nam dostavili.

Gorčin – Psi i ljudi na istom spisku u izbornom procesu?!

Njegovan – I čovjek i pas su potčinjeni istom zakonu.

Gorčin – Kojem zakonu?

Njegovan – Zakonu doma. Pas čuva čovjeka i njegov dom. Čovjek čuva psa zbog sigurnosti svoga doma.

Gorčin – A imena.

Njegovan – Kakva imena?

Gorčin – Ne možemo imena kerova tek tako ubaciti u kutiju.

Njegovan – Ne brini. Imena su im tako ljudska. Poželiš da ih imaš za komšije, da su ti prijatelji ili bliski rođaci. U kuću da ti dolaze. Nikome neće pasti na pamet da ih poveže sa psećim rodom.

Gorčin – Gdje god da se nađe pas ostaje pas. Laje, ujeda, obilježava teritoriju.

Njegovan – Ja govorim o plemenitim rasama pasa, o psima s pedigreom. U Kutiju nam dolaze pouzdani goniči, dresirani psi a ne džukele i lutalice.

Gorčin – Podijelićemo dakle pseći rod, po uzoru na ljudski. (Pokazuje na DA i na NE) Na ovoj strani kućni ljubimci i dresirani psi, na drugoj gladni psi, lutalice bez doma i gospodara.

Njegovan – Na jednoj strani registrovani, pelcovani psi, na drugoj strani psi prepušteni smetlištima i bolestima. Takva podjela važi svuda u svijetu.

Gorčin - Ako se sazna da smo u Kutiju ubacili glasačke listiće s imenima kerova pući će bruka i kod nas i u svijetu. Već vidim novinske naslove i reakcije opozicije.

Njegovan - Opozicija laje čitave godine pa nikome ništa. Mogu jednom u četiri godine zalajati i oni kojima je to od Boga dato. (Vadi papir i čita spisak) Glasaju za DA Garo, Aga, Đole, Minja, Laki, Juca, Žuća, Teča, Bejbi, Koki, Cuki, Fido...

Gorčin - Opa. Pravo multikulturalno društvo. Čekaj, moraju imati i prezimena.

Njegovan - Već ih imaju. Prezivaju se po gazdama. (Predaje mu kovertu koju je dobio od maskiranog)

Gorčin - Zaokruži pse svojom rukom na svoju odgovornost. Ako uđu u trag kerovima najviše što mogu da uradim je da se pravim lud.

Njegovan – (Uzima liste i zaokružuje) Ne brini. Kada pobijedimo, narod će se udvarati ne samo nama već i našim kerovima.

Gorčin - Zar nije jednostavnije da ubaciš listiće bez imena i prezimena.

Njegovan - Ko će se potpisati da je primio listić. Moja pokojna baba.

Gorčin - Zaboravio si. Tvoja pokojna baba ima tradiciju potpisivanja. Potpisala se na listi zaduženja u vojnom magacinu koji je izgorio. Tvoju pokojnu babu zadužili smo s oružjem. I nju i sve njene svatove. Potpisala se kao mlada nevjesta zajedno sa svojim đeverom, tvojim pokojnim stricom i sa svim svatovima redom iako su se više od pola vijeka nalazili u Americi. Ti si dostavio imena a mi tebi šesnaest kalašnjikova koji nijesu pucali tamo daleko preko okeana već ovdje u susjedstvu.

Njegovan – U familju mi ne diraj. Moja porodica je otišla u pečalbu da zarađuje novac, da ga šalje u otadžbinu i pomogne svome narodu i svojoj zemlji da opstanu. A tvoja familija, zna se gdje je ona završila.

Gorčin – Moji su bili trgovci, ljekari, intelektualci, obrazovani ljudi… Nijesu imali potrebu da idu trbuhom za kruhom. Moji su razmišljali o naprednijem društvu. Tvoji su bili seljaci. Radili su za gazde od jutra do mraka i vjerovatno časno sticali žuljeve na rukama. (Zastaje. Nastavlja tužnim glasom) Mojima su nažalost razmišljanja uništila živote. Tvojima su žuljevi spasili živote. To je prava istina o našim familijama.

Njegovan – (Vadi veliku porodičnu fotografiju). Žuljevi su mojima produžili živote i održali im ljubav prema otadžbini. (Pokazuje prstom) Evo ih na okupu.

Gorčin – (Iznenađeno) To su mladi ljudi.

Njegovan – Nekad su bili mladi. Ovo je stara fotografija. Ovaj đedov brat umro je prošle godine u 98. godini. Ova očeva tetka u svojoj 90-oj. Ovaj bližnji rođak je stradao u udaru tornada u svojoj 93-oj godini.

Gorčin – Baš stara porodična fotografija.

Njegovan – Stara i potresna.

Gorčin – Gdje su se to uslikali.

Njegovan – Na okupljanju poslije žetve. Prije trideset godina u državi Alabama.

Gorčin – Jesu li i oni dio današnje instrukcije.

Njegovan – Biće. (Vadi kovertu. Zajednički je otvaraju i gledaju spiskove)

Gorčin – Što da radimo s njima.

Njegovan – Moja je želja da danas, u ovom veličanstvenom trenutku demokratije, moja pokojna familija bude sa mnom u kutiji, kao što su u mislima uvijek bili sa svojim zavičajem. Ne sporim da i ti iskoristiš isto pravo za svoju pokojnu familiju bez obzira gdje su završili.

Gorčin – Ja nemam fotografiju familije. Moji se nijesu stigli ni okupiti ni slikati. Moju porodicu su domaći žeteoci pokosili u rano proljeće na samom početku rata.

Njegovan – Pamtiš li im makar imena.

Gorčin – Pobijenima?

Njegovan – Tvoji su, bili mrtvi ili živi.

Gorčin – Preživjeli su me savjetovali da im ne spominjem imena. Pitao sam: Zašto? Rekli su mi: "U ovim vremenima niko kao mrtvi ne može nauditi živima".

Njegovan - Moja je moralna obaveza da svoje mrtve upišem u glasački spisak, a ti vidi što ćeš sa svojim mrtvima.

Gorčin – Da nisi pomenuo moralnu obavezu možda bi i meni pala ista ideja na pamet. Ovako si me podsjetio da je moja moralna obaveza da ih ne upišem u birački spisak i povežem sa ovakvom kutijom i demokratijom. Imena mojih mrtvih izbrisana su iz svih spiskova još prije 60 godina. Nijesmo im smjeli ispisati imena čak ni na posmrtnoj ploči porodične grobnice. Kada im nijesu dozvolili imena na grobnici, što bi danas njihova imena radila u biračkom spisku osim da sahranjuju i oplakuju sebe po drugi put. Moji mrtvi u kutiji ne bi predstavljali čak ni mrtve duše. Bili bi duhovi duhova. Sjeni sjena.

Njegovan – Možda bi se u ovom vremenu tvoji mrtvi drugačije ponašali.

Gorčin – Kasno je za mrtve. Mrtvi se ne prevaspitavaju. Nepopravilji su.

Njegovan - Tvoji mrtvi mogu da progovore kroz tebe kao što su moji mrtvi progovorili kroz mene. Uzmi olovku i vrati ih na pravi put. (Nudi mu olovku)

Gorčin – Kad god su moji mrtvi progovorili kroz mene ovi gore na višem nivou potrudili su se da ih ubiju oštrim riječima. Zato ja za svoje mrtve danas biram vječni mir a ne još jednu smrt. Ne pada mi na pamet da ih vraćam pod kose novih žeteoca. Dovoljno im je bilo jedno stradanje.

Njegovan – Zašto ne upišeš majčinu granu familije. Oni su bili na pravoj strani. Ne zaboravi da si i njihov naslednik.

Gorčin – Nijesam ja ničiji naslednik. Ja sam raspolućeni čovjek. Ja sam kažnjenik i jedne i druge strane. Zato me i nagrađuju ovim čemernim poslom kontrolora. Podsjećaju me od koga sam. Izabran sam tobože kao neutralan. Imam prava kao i ti. Ja im te danajske darove odbijam.

Njegovan – Nećeš da koristiš svoje diskreciono pravo i upišeš svoje mrtve u birački spisak!?

Gorčin – Neću. Svoje diskreciono pravo prepuštam tebi.

Njegovan – Da pišem i moje (Podiže porodičnu fotografiju) i tvoje.

Gorčin – Piši sve tvoje (Uzima mu iz ruku porodičnu fotografiju) i sve moje koji ne stigoše da naprave ovakvu fotografiju.

Njegovan –Zato što čvrsto vjerujem da će ova kutija označiti kraj svim stradanjima upisaću u spisak i moju i tvoju familiju.

Gorčin – Dobro. Ali molim te potrudi se da glasaju pod lijepim, ljudskim imenima. Nemoj ih pomiješati s kerovima.

Njegovan – Neću. Idem po rezervne listiće. (Kreće)

Gorčin – Donesi ih duplo više.

Njegovan – Ne razumijem (Čudi se)

Gorčin – Donesi dvostruko više listića. Prepuštam ti i majčinu i očevu stranu. Danas im se po prvi put ukazala prilika da budu zajedno na istoj strani.

Njegovan – A tvoje obaveze kontrolora? Da ne bude previše ubačenih listića?

Gorčin - Dvadesetak glasova više ili manje neće promijenti ni državu ni njenu stvarnost. Neće zaliječiti ni moje uspomene. Jedino tražim da prema onima koji će ovdje uskoro početi da stižu (Gleda na sat) budeš fer. Da im omogućiš pravo na slobodan izbor. Da ne vršiš na njih pritisak. Da ih uputiš u sobe za razmišljanje.

Njegovan - (Klima glavom) U redu. Samo da povadim rezervna imena. (Pretražuje gomilu koverata, upisuje imena, zaokružuje, pjevuši) Ima li radosnije vijesti za početak procesa. Koverti puni glasova. Ovdje 30, ovdje 56, ovdje 20… I svi dišu istim dahom, pjevaju istim glasom kao skladan veliki hor... (Pjeva u raznim ritmovima) Da, dada, da dada da, da… da da...

Gorčin – (Zamišljeno) Možda su moj otac i moji stričevi izgubili glavu boreći se protiv ovakve kutije a ja je podržavam.

Njegovan – Ovdje si zbog svoje žive djece a ne zbog svojih mrtvih roditelja i stričeva. Ovdje si zbog budućnosti, a ne zbog prošlosti. Ovime je tvoja prošlost dovedena u red. (Maše kovertom) Sada su konačno zajedno u istoj kutiji tvoja očeva i majčina rodbina. I što je najvažnije oni zajedno podržavaju i tvoju i moju djecu. Rekli su da našem potomstvu. (pjevuši) Da, da, da…

Gorčin – Bolje bi bilo da moju i tvoju djecu podržava istina a ne falsifikati.

Njegovan – Prvo država pa onda istina.

Gorčin – I tako punih pedeset godina prvo država pa onda istina. Zatiremo istinu, dozvoljavajući da nam država tone iz laži u laž, iz prevare u prevaru, iz falsifikata u falsifikat, iz poraza u poraz, iz slepila u slepilo, braneći svoje ćore kutije.

Njegovan – Kutija je čvrsto sazdana. Brani se sama po sebi.

Gorčin – Što će vam onda kerovi u njoj.

Njegovan – Između ostalog i zbog poglavlja o pravima životinja. Obavezali smo se na evropske standarde. Poštovaćemo i prava životinja.

Gorčin – Osim o flori i fauni red je da počnete razmišljati i o homo sapiensu. Dobro bi bilo da razmislite o homo sapiensu bez kojeg ne postoji nijedan narod.

Njegovan - Narod. Narod. Narod. Stalno se poštapaš narodom. Shvati da je narod nepouzdan. Sve ovo radimo zbog naroda a on će nas, zapamti, kad-tad ugristi za ruku. Evo za ovu ruku. Za ruku koja mu donosi demokratiju. (Nastavlja da zaokružuje rukom imena na spisku). Shvati da narod ne možeš popraviti. Davno je rečeno. Kakav narod takva i vlast. Ta veza nikad neće biti drugačija. Koliko god se naša vlast trudila da popravi svoj narod i uz njega se i sama popravi, u tome nažalost neće nikad uspjeti. Narod je nepopravljiv.

Gorčin – Ja ne želim popravljati narod. Ja želim da se u kutiji ne ispiše istorija naroda istim onim rukopisom kojim ju je vlast ispisivala u ratu i od rata naovamo.
Njegovan – Za mene su DA i NE dio istog rukopisa.

Gorčin - Biće dio istog rukopisa kada ih ne budeš primjećivao. Kada ti ne budu privlačili pažnju. Vidiš li kako sjaje, (Pokazuje na DA I NE) kao policijska svijetla su, kao bljeskovi hitne pomoći ili vatrogasnih vozila, kao munje u najgoroj oluji, kao semafori na najprometnijoj i najopasnijoj raskrsnici. Ulivaju ljudima strah. Vidiš li koliko su kugle podignute. Liče na vješala.

Njegovan – Tek sada razumijem tvoje ime. Gorčin ogorčeni. E moj Gorčine mnogo si ogorčen. Previše ogorčen. Gorak kao pelim…

Gorčin – Ja sam dobio ime po mjestu rođenja. Rođen sam u gori, u zbejgu, na golom kamenu, u šipražju među divljim zvijerima. Zato sam Gorčin... Ti si rođen u toploj kući zato si Njegovan. Dobili smo imena koja smo rođenjem zaslužili. Nego moj vrli domaćine Njegovane nema druge no da se latimo posla koji nam je pod ovakvim imenima dodijeljen. Imaš li još koju instrukciju Njegovane.

Njegovan - Imam spisak bolesnika.

Gorčin – Imena ili istorije bolesti?

Njegovan – I jedno i drugo, plus fotografije kao dokaz. Bolesnike ćemo upisati u čistom demokratskom duhu. Na fotografijama bolesnici su u zavojima. Imaju povez preko očiju, a u ruci drže dijagnoze. Nalik su boginji pravde. Priznaj da je simbol demokratije iskorišćen na divan način. (Kroz prorez kutije upada čovjek. Zbunjen je, ne zna kuda da krene. Opčinjeno gleda u DA i u NE koja svetlucaju.)

Gorčin – Ovaj nema povez preko očiju. Ne nosi ni dijagnozu. Djeluje mi zdravo.

Njegovan – Naravno da je zdrav. On nije dio instrukcije. To je naš prvačić. S njim zvanično počinje proces. (Obraća se čovjeku koji se zove Srećko) Dobro došli u veličanstveni trenutak demokratije. Pripala vam je čast da budete prvi glasač.

Srećko – Što se dešava. Gdje se nalazim.

Njegovan – Nalaziš se na mjestu gdje ćeš se odlučiti za DA ili za NE.

Srećko – Uputili su me da se ovdje odluči o meni a ne da je odlučujem o nečemu. Rečeno mi je da će se u kutiji riješiti moj problem.

Gorčin – Kakav problem?

Srećko – Treba da legalizujem kuću. (Vadi maketu kuće. Kuća je poput dječje slikovnice koja se rasklapa. Otvara slikovnicu. Ukazuje se kuća. Kuća će imati ulogu tokom čitave predstave. Umjesto makete kuće mogu se koristiti fascikle s planovima i dokumentima kuće.)

Njegovan – Ovu kuću? (Srećko klima glavom. Nadvija se nad slikovnicom) Koliko dugo si gradio ovu kuću.

Srećko – Ja sam slao novac a moji rođaci su je gradili. Trajalo je to preko dvadeset godina. Nedavno su mi javili da pare više ne pomažu nego da moram lično doći.

Gorčin – (Ustaje, zagleda maketu u rasklopljenoj slikovnici, šeta okolo) Ono što su tvoji brljali 20 godina sada bi htjeli da isprave preko kutije za samo jedan dan.

Njegovan – Za pola dana. Ovdje se stvari rešavaju od osam ujutru do osam uveče a to je tačno pola dana. Biralište je otvoreno 12 sati.

Srećko – Čitav dan ili pola dana svejedno mi je. Nekoliko majstorskih dnevnica više ili manje, svejedno mi je. Nekoliko hiljada eura više ili manje, svejedno mi je. Navikao sam se na to u proteklih 20 godina, tokom gradnje kuće. Samo mi recite što treba da uradim. Kome da platim. Napolju me čekaju obaveze.

Njegovan – Ti nemaš važnijeg posla od ovog ovdje. Zato ne žuri. Zaboravi i na vrijeme i na novac. Za tebe na ovom mjestu vrijeme nije novac. Zato se opusti. (Gorčin klima glavom podržavajući Njegovana).

Srećko – Ne bih želio da me pogrešno shvatite ali ja sam ovdje stvarno u prolazu. Napolju me čekaju obaveze. Ne želim da vas uvrijedim, ostaću samo na kratko.

Njegovan – Ti ne vrijeđaš nas. Ti vrijeđaš nešto mnogo značajnije. Ti vrijeđaš kutiju. Ti vrijeđaš proces za koji je kutija zadužena.

Srećko – Naučen sam da cijenim proces. Radim na mjestu koje zavisi od procesa.

Njegovan – (ljubazno) Gdje to?

Srećko – U fabrici.

Gorčin– To su industrijski procesi, to nema veze sa našim procesom.

Srećko - Cijenim i vaš proces iako se ne razmijem u njega.

Njegovan –Vrijeme je da ga upoznaš. Ovo je patriotski proces. Ovo je glasačka kutija u kojoj je biti il' ne biti za svoju državu i za svoj narod, a ne neki kavez za ptice kroz koji neko može proletjeti cvrkućući svoju pjesmu.

Gorčin – Ovo je mjesto demokratskog okupljanja, a ne tamo neka štenara u kojoj psi reže, laju, kevću i gazdama ližu ruke... Ovdje nema kerova koji njuškaju. Ovdje su glasači slobodne volje. On vam to garantuje. (Pokazuje na Njegovana)

Njegovan – Ovdje su ponosni glasači kolega. Čuvari doma svoga. A ukoliko njuškaju i laju onda to rade hrabro i ponosno. Jer laju oni koji brane kućni prag, a kevću i zavijaju lutalice koje se motaju oko tuđinskih nogu cvileći da im tuđin nešto udijeli. Opštepoznato je da zavijaju gubitnici.

Gorčin - A dobitnici? Laju li laju.

Njegovan – Nijesmo ovdje došli ni da cvrkućemo ni da lajemo. Nije ovo ni kavez ni štenara. Ovo je kutija ljudskih glasova.

Gorčin – I ja to kažem. Ovaj čovjek treba da bude svjestan važnosti svoga ljudskog glasa, a na tamo nekog ptičjeg cvrkuta ili psećeg laveža. On je glasač. On će da glasa, a ne da laje ili cvrkuće. Opredijeliće se prema ovim znacima (pokazuje na DA i NE) koji nemaju nikakve veze sa ptičijim i psećim oglašavanjima.

Njegovan – Tako je. Tu smo da mu omogućimo da ispolji svoj ljudski glas. (Srećko se okreće čas prema jednom čas prema drugom kao da gleda teniski meč.)

Srećko – Mogu li to da uradim odmah. Da se prostim ljudskim glasom izjasnim bez ikakvog cvrkuta i laveža.

Njegovan - (Obraća se Gorčinu) Po proceduri prvo ga moramo uvesti u sobu za razmišljanje, da se pripremi.

Gorčin – Uvedimo ga.

(Sobe za razmišljanje su nalik glasačkim kabinama. Svi koji uđu u sobe za razmišljanje biće okrenuti licem prema publici. Prilaze i otvaraju zavjesu u jednoj od soba, ispred njih iz sobe izlaze sitan kriminalac čije je ime Rubik i laka žena koja se zove Anđela. Anđela se otima iz Rubikovih ruku)

Gorčin – Ko su bre ovi? Kutija nam je morala biti predata prazna.

Njegovan - Otkuda vi u sobi za razmišljanje?

Rubik – To se tako zove. Interesantno.

Gorčin – Osim što je gluva i slijepa ova soba je morala biti i nedostopna svima osim onima koje mi primimo i uvedemo unutra.

Njegovan – Vi ste trebali doći odonud (Pokazuje na prorez), zatim nam izložiti svoje probleme i potrebe, kao i ovaj čovjek i tek onda ući u sobu za razmišljanje.

Rubik – Očigledno je neko na višem nivou razmišljao umjesto nas. Taj neko je već upoznat sa našim potrebama i zadacima. Zato se ne uzbuđujte. Nastavićemo kao da smo došli odozgo (Pokazuje na prorez).

Gorčin – Što da radimo. Da ih vratimo nazad, njihovom višem nivou.

Njegovan – Kutija se ne može napuštati. Iz kutije se ne izlazi. U nju se samo ulazi.

Gorčin – Ulazi, ali po proceduri.

Njegovan – Osim u vanrednim situacijama. Ulaz za vanredne situacije postoji. Možda je aktiviran. Najbolje da i njih uvedemo u sobe za razmišljanje, dok ne dobijemo instrukciju odozgo.

Gorčin – (Usmjerava ih ka sobi za razmišljanje) Dok ne provjerimo vaš status uđite u sobe za razmišljanje. Ako sve bude u redu, kada izađete opredijelićete se prema jednoj od ovih kugli (pokazuje na DA i na NE. Anđela kreće prema NE.)

Anđela – Ja sam se već opredijelila. Dugo sam razmišljala o svome životu i poslu. Došlo je vrijeme da jednom odlučno kažem NE.

Rubik – (Vuče je za ruku) Ne zaboravi da smo došli zajedno. Jedan smo paket. (Obraća se Gorčinu) Rekli su da vam kažemo, da nas tretirate, kao jedan paket.

Njegovan – Po proceduri i to je moguće, ali tek poslije izlaska iz sobe za razmišljanje.

Gorčin – Ako ste jedan paket prvo se dogovorite između sebe ko će da govori.

Rubik – Već smo se dogovorili. Ovdje smo strogo poslovno i strogo zajedno.

Gorčin – Što umišljate. Ovdje nema nikakvih poslovnih posjeta. Ovdje se stvari odvijaju po proceduri koja je ista za sve.

Rubik – Vi se pozivate na proceduru. Vaš kompanjon ne ispušta proceduru iz usta. Svaka rečenica mu ide ruku pod ruku s procedurom. Recite mi, jeste li vi možda vjenčani s tom gospođom procedurom.

Gorčin – Mi ovdje vjenčavamo narod sa demokratijom, a procedura je svjedok na vjenčanju. Procedura kumuje demokratiji, gospodine.

Rubik – Ako je tako onda i naša dva glasa vjenčajte s kutijom, demokratijom, procedurom ili bilo čim drugim. Mi smo došli ovdje da kažemo DA.

Anđela - Pa da se konačno raspakujemo, da ne budemo više isti paket.

Gorčin – Ko vas je spakovao i poslao ovamo neka vas primi natrag i raspakuje.

Rubik – Narod. Narod nas je poslao. Mi dolazimo u ime naroda.

Gorčin – Kog naroda?

Rubik – U ime zabrinutog naroda.

Gorčin – I to baš kroz sobu za razmišljanje.

Rubik – Narodu je dosta razmišljanja. Hiljadu misli ne mogu jedno jaje slomiti. Zbog previše razmišljanja narod ne ide naprijed. Narod zaostaje.

Anđela - Mi pokušavamo da opustimo narod, da ga oslobodimo briga i prevelikog razmišljanja. Da mu damo volju za životne radosti.

Rubik - Da ga oslobodimo razmišljanja, da mu izvadimo jaja iz procjepa. Da mu budu slobodna i razigrana.

Anđela – Naša specijalnost su taravenke, momačke večeri, zabave na vašarima i u zatvorenim prostorijama. Sva mjesta na kojima se može veseljem udariti po brizi.

Rubik – Kada briga uzme maha ponaša se kao zarazna bolest. Brzo se širi i treba je dugo liječiti. Nas dvoje dolazimo da narodnu brigu suzbijemo na vrijeme.

Njegovan – Kutija je napravljena zbog naroda. I kao takva bezbrižno je mjesto, zahvaljujući onom prorezu gore i ovim sobama ovdje.

Rubik – Ko upravlja onim prorezom i ovim sobama.

Njegovan – Demokratska pravila.

Rubik – A ko upravlja demokratskim pravilima.

Njegovan – Pravila se donose na višem nivou.

Rubik – Konačno dođosmo do višeg nivoa. I vi se pozivate na viši nivo baš kao i mi. S vama upravlja viši nivo baš kao i s nama. Valjda sada shvatate ko smo.

Njegovan – Možda naslućujemo.

Anđela – Nas je viši nivo uputio u kutiju da pomognemo i vama i sebi.

Gorčin – Što vi ustvari želite. Što očekujete od ovog mjesta.

Anđela – Ja očekujem malo svjetlosti i mira. Gradska vreva me iscrpljuje. Mračne ulice me ubijaju. Vaša kutija je topla i svijetla. Baš obećava. Makar na početku.

Gorčin – Ne zanosite se previše i ovdje ima mraka.

Rubik – Ja sam čovjek ulice. Imam iskustva sa svim prostorima Znam odakle dolazi mrak, a odakle svijetlo. Mrak dolazi iz onih soba za razmišljanje.

Gorčin – Recite konačno kakvi vas problemi muče.

Njegovan – Bolje ih pitaj kakve potrebe imaju.

Gorčin – Koje su vaše potrebe.

Rubik – Hoćemo da legalizujemo naš rad i poslovne odnose s višim nivoom.

Gorčin – Prvo nam recite čime se bavite i na kakve poslovne odnose mislite.

Rubik – (Vadi listicu i čita) Mi se bavimo humanitarnim radom. Zalažemo se za jednakost polova. Prikupljamo pomoć za gladnu djecu Afrike. Brinemo se i o starim i nemoćnim sugrađanima. Zastupamo poplavljene, popaljene, raseljene i one koji su doživjeli lične, porodične i prirodne katastrofe. Pomažemo osobama sa poststopfueličnim... (zastajkuje) sindromom.

Anđela - Zastupamo i ugrožene vrste životinja i njihova prava na zdravu prirodnu sredinu. Zatupamo posječene šume, otrovane biljke, zagađene rijeke i potoke...

Srećko - (Prilazi Anđeli) Mogu li da vam dam prilog. I ja se bavim humantiranim radom. Slao sam rođacima pare za lastavičja gnijezda, da ih održe ispod streha moje kuće u izgradnji. Platio sam i ekologe da naprave studiju o procjeni uticaja krovne konstrukcije, oluka i trijema na lastavičja gnijezda, kako bi se lastavičja gnijezda sačuvala za moja buduća proljeća u zavičaju. Spreman sam da dam novac i za čiste potoke i rijeke. Uz ptice, i ribe moraju biti spašene. (Vadi novac i nudi ga Anđeli. Anđela gleda ka Rubiku koji klima glavom, Anđela uzima novac.)

Rubik – Human potez. Ribe su nam najugroženije. Slabi su im uslovi za mrijest.

Anđela - Daću vam potvrdu kasnije, kada budete u sobi za razmišljanje.

Srećko – Neka, vi mi djelujete kao žena od povjerenja, potvrda mi neće trebati.

Anđela – Neće moći. Nijesam ja tamo neka lutajuća volonterka koja uzme pare a ne odradi posao. Ja poslu pristupam krajnje odgovorno i profesionalno. Dobićete potvrdu za vaš humani postupak čim se za to ukaže prilika.

Njegovan – Građevinac sad si prešao u humanitarce. Hajde u sobu za razmišljanje. Kada ti se tamo ohlade glava i džep rešavaćemo legalizaciju tvoje kuće.

Anđela – Da mu ja pomognem. Imam iskustva sa sobama za razmišljanje.

Gorčin – U tim sobama ljudi moraju biti sami sa sobom i sa svojim mislima. A vas dvoje do daljnjeg premjestite se ispod legalnog ulaza. (Pokazuje na prorez)

Njegovan – (Prilazi Rubiku, odvlači ga u stranu, šapuće mu).To čovjek i žena iz naroda koje su nam najavili na početku procesa. Mora ih imati svaka kutija. Oni su humanitarni par. Reprezenti su muškog i ženskog pola, seoske i gradske sredine…

Gorčin – Vidi se kakvog su naroda reprezenti. On gradski đilkoš, prevarant i podvodač a ona posrnula seoska djevojka. Bože gdje li ih nalaze.

Njegovan – U tranziciji. U tranziciji ih nalaze. Tranzicija odbacuje staro i usvaja novo. Zato nije važno dolaze li iz zaostale seoske ili prosperitetne gradske sredine. Važno je da su došli u proces kao patriote.

Gorčin – I što će nam donijeti njihov patriotizmom. Građanski duh, vaspitanje i odgovornost ili će im omogućiti pravo na šverc, prrostituciju i šibicarenja po gradskim trotoarima, rupama i buvljacima?

Njegovan – S tobom uvijek isto. Vrijeđaš obične ljude i njihov patritoizam, a veličaš građansko-buržoaski stalež koji smo jednom za svagda porazili.

Gorčin – Ne. Ja se trudim da obuzdam agresivnu patriotsku krv i podržim hladnu i razumnu građansku glavu. Sve zbog normalne i stabilne države kojoj težimo.

Njegovan – Nema stabilne države bez vrele krvi patriotske.

Rubik – (Na pomen patriotske krvi Rubik im prilazi zajedno sa Anđelom) Jeste li napokon shvatili kakva krv u nama teče i s kojim patriotskim zadatkom dolazimo.

Anđela – Ja sam žena vrele krvi. Služim i ugađam narodu. Zato sam ovdje.

Gorčin – I ja i on (Pokazuje na Njegovana) došli smo ovdje s bremenom obaveza preuzetim od naroda.

Rubik - Očigledno smo na istom zadatku.

Srećko – (Prilazi im) I ja sam došao izdaleka da budem dio svog naroda. Neću da ostanem mimo svog naroda. Izvinite lijepa damo, nijesam vam se predstavio. Ja sam Srećko (Klanja se)

Rubik – I da se ne zoveš Srećko s Anđelom bi ti se posrećilo.

Gorčin – On je dovoljno srećan kada ga rođaci ne nasamare.

Anđela – Srećko. Lijepo ime. Obećava.

Srećko – Hvala. Ipak mislim da sreću treba prepustiti mlađim ljudima. Oni je znaju iskoristiti. Mi stariji smo prikasnili za sreću.

Njegovan – Kutija jednako vodi računa i o starim i o mladima. Gornje granice nema, a donja je 18 godina. Pretpostavljam da vi imate 18 godina.

Anđela - Imala sam ih i prije 9 godina. Hoćete da pogledate moju ličnu kartu?

Njegovan – Nije potrebno. 18 godina plus 9 godina jednako je 27 godina. Imate dakle 27 godina. Zaključujem da ste žena zrela za glasanje.

Gorčin – Vidi se i bez sabiranja.

Anđela – O mojoj zrelosti samo se jednom raspravljalo. Kada sam imala petnaest godina i kada sam pukom srećom izbjegla da me udaju uz tuđe potpise.

Rubik – Ta prilika je nepovratno propuštena.

Anđela – Preskoči otrcane ulične štoseve. Ti si poslednji pozvan da pričaš o mojim prilikama. (Zalijeće se prema Rubiku. On joj okreće leđa)

Gorčin – (Njegovanu) Da li su njih dvoje došli u istom paket-aranžmanu. Posredstvom iste agencije. (Pokazuje prema prorezu)

Njegovan – Pitaj ih. Ti si kontrolor.

Gorčin – Dolazite li vas dvoje zajedno ili odvojeno.

Anđela – Vidite li ovdje jedno tijelo, (Isprsi se i namješta grudi i suknju) ili vam možda ličimo na sijamske blizance. Ja sam ja a on je... bolje da ne kažem što.

Rubik – Mi djelujemo zajedno, uz povremene nesporazume koji su uobičajeni između muškarca i žene. Tu smo da bi zajedno pomogli procesu u kutiji.

Anđela – On bi da ja malo poradim ovdje. (Podboči se isturi grudi i počinje da vrcka). Da vam pridobijem ove neodlučne. Zato smo isti paket.

Rubik - Ova kutija uopšte nije loša za rad. (Gleda oko sebe) Ima pregrada, vrata, zavjesa, haustora... Prostor rođen za pridobijanje i za intimno zbližavanje.

Gorčin – (Njegovanu) Zar intimna i ostala zbližavanja nijesu zabranjena u toku izbornog ćutanja.

Rubik - Organi ćutanja su usta, uši, oči... Intimni organi su nešto drugo. Intimni organi ne ćute ni u snu. Ne ćute ni u zatvorenom ni u otvorenom prostoru. Ne ćute ni u kući ni na ulici. Onaj ko je konstruisao kutiju mislio je i na intimna zbližavanja. Pogledaj samo koliko separea ima.

Gorčin – To nijesu separei za provod već sobe za razmišljanje. Onaj ko je konstruisao kutiju mislio je na demokratiju, a ne na Sodomu i Gomoru.

Rubik – Ako je tako ja ovdje stičem povjerenje u demokratiju. Priznajem da se na demokratiju profesionalno mislilo. (Obilazi kutiju) Pogledaj koliko je tu slobodnih soba, kablova, svijetala, raznih kombinacija. Kombinacije i kombinacije. Pravi izazov za Rubika. A bogami i za Anđelu. (Ide ka sobama za razmišljanje. Obraća se Anđeli) Mogla bi pomoći ovima koji predugo razmišljaju. Ima li koga unutra?

Njegovan – Trenutno nema, ali biće tu mnogo komplikovanih slučajeva.

Rubik – Nema tako komplikovanog slučaja kome Anđela ne može priskočiti u pomoć i opustititi ga. (Anđela im okreće leđa i udaljava se)

Gorčin – Recite ko stoji iza vas. Kakva je to pomoć i opuštanje o kome govorite.

Srećko - Moja kuća stoji iza mene. Moje opuštanje zavisi od toga hoću li legalizovati kuću. Pristajem na cijenu koju vi odredite.

Gorčin – Nijesam pitao tebe, nego njih.

Njegovan – Građevinac, da si bio tako jasan tokom gradnje kuće ne bi imalo potrebe da danas dolaziš ovdje. Idi u sobu za razmišljanje. Tamo ćeš na miru skontati što su ti rođaci uradili i kako se ta šteta može popraviti. (Srećko kreće prema sobi za razmišljanje. Iz mraka sobe za razmišljanje iznenada upada na scenu prodavac kokica.)

Njegovan – Otkud ovaj.

Gorčin – Ove sobe za razmišljanje su kao hajdučke busije. Svaki čas poneko iz njih iskoči.

Rubik – Sobe za razmišljanje više liče na švercerske kanale, kolega. Kutija je kao rešeto. Nebezbjedna je. Premnogo je rupa i tajnih prolaza u njoj.

Gorčin - (Obraća se Njegovanu) Je li i ovaj vaš?

Njegovan – Niko mi ga nije najavio. Preuzmi ga. Ti si kontrolor.

Anđela – I on je čovjek iz naroda. Viđala sam ga na ulici i po vašarima.

Kokičar – Ja sam čovjek iz naroda. Radim s narodom, služim narodu, snadbijevam narod kokicama, semenkama, kikirikijem...

Gorčin - (Prilazi kokičaru) Otkuda ste se vi stvorili ovdje.

Kokičar – Ovdje sam zbog utakmice.

Gorčin – Kakve utakmice.

Kokičar – Najavili su da će se ovdje odigrati demokratska utakmica. Državno prvenstvo u demokratiji. Gdje ste vidjeli da tako važan događaj prođe bez kokica, semenki, kikirikija, leblebija... Poslužite se kokicama. Ne grizite nokte, grickajte sjemenke. Dok čekate rezultate, dok navijajte za svoje favorite radite to uz semenke. Suzbijte nervozu zanimacijama za zube... Kokice, semenke, kikiriki, zanimacije za zube i za demokratiju. Sitne zanimacije donose unutrašnje smirenje.

Gorčin – Ovdje je trgovina zabranjena. Demokratija ne trpi ni kupce ni prodavace.

Kokičar – Daleko bilo. Ovo nije trgovina. Ovo je volonterski rad. Ja svoje proizvode nudim besplatno. Pomažem glasačima da ostanu u kondiciji, da im izbori budu razbibriga a ne tamo neka Šekspirovska dilema. Biti il ne biti.

Njegovan – I pokloni mogu biti mito.

Kokičar – Ja sam pošten čovjek, a i ovi ljudi koliko vidim takođe su pošteni. Znate li da me vrijeđate pričajući o mitu. Pokažite mi čovjeka kojeg možete podmititi kokicama. I to malom kesom. Pridržite ovu kesu. Osjetite joj težinu. (Stavlja mu kesu u ruku. Njegovan prihvata kesu) I sad neka neko kaže da sam vas podmitio. (Njegovan baca kesu kao da mu je zmija u ruci. Kokice se rasipaju po podu.)

Kokičar – Sada mi odgovorite mogu li oni koji su vidjeli kako držite kesu kokica u ruci, koju nijeste čak ni platili, biti svjedoci da ste primili mito. Ima li tu mjesta priči o podmićivanju i kriminalu. Naravno da nema.

Njegovan – Podmetnuli ste kesu. To je bilo podmuklo. Priča vam je klevetnička.

Kokičar – Hoćete da kažete da ste bili pošten čovjek prije nego ste dodirnuli kesu kokica, a da je sam dodir kese s kokicama bila podmetačina, a da su oni koji su vidjeli kesu kokica u vašoj ruci svi odreda klevetnici. Ne ide to tako. Za kriminal je potrebno mnogo više od male kese kokica.

Gorčin – Ovdje se ne radi o kokicama i semenkama već o nadležnostima.

Rubik – I procedurama.

Njegovan - Nad ovom kutijom bdiju nadležni a vi ste unutra ušli mimo znanja i mimo preporuke nadležnih. Mi smo tu da spriječimo nezakonite upade a ne da se zamajavamo kesicama kokica.

Rubik - Ko zna jesu li kokice zdrastveno ispravne. Sve mi se čini da su sumnjivog porijekla. Možda u njima ima i halucinogenih supstanci. (Gazi kokice).

Srećko – Nijesu halogene. Ove kokice ne svijetle. (Gazi kokice). Samo pršte.

Anđela – On je mislio (Pokazuje na Rubika) na sasvim druge, sebi bliske supstance. Ne na one koje svetlucaju pred očima već na one koje tjeraju mozak na svetlucanje. Na one koje se ušmrkuju kroz nos. (Pritiska nozdrvu i šmrkće) Supstance blaženog dejstva. Supstance koje raspamećuju mozak.

Rubik – Moj mozak je angažovan da pronikne u suštinu kutije i da je dovede u ispravno stanje. Vaši mozgovi raspamećuju kutiju kojekakvim glupostima. Koliko god se vi trudili da sludite kutiju ja ću se još više truditi da je održim ispravnom.

Srećko – (Razgleda zgažene kokice) Ko bi rekao da i kokice mogu biti opasne.

Kokičar – Moje su kokice ispravne. Čisto zrno kukuruza.

Anđela – Naravno da su ispravne. Koliko god bile izgažene i usitnjene ne mogu zamijeniti bijele linije na koje se on navikao (Pokazuje na Rubika).

Rubik – Ko god se nađe u blizini ovih supstanci u potencijalnoj je opasnosti.

Anđela – Ili u potencijalnom blaženstvu.

Kokičar – Ovo je bre čisto zrno kukuruza, s domaće njive, iz rodne grude.

Rubik – Svi to kažu kada nude ovakva pakovanja. (Pokazuje fišeke semenki)

Kokičar – To su bre uobičajena pakovanja. Semenke i kikiriki, pakuju se u fišeke od kad je svijeta i vijeka.

Rubik – Psihoaktivne supstance odaju upravo ovakva pakovanja. Mogu se neprimijetno dodavati iz ruke u ruku. Za mene je ovo najblaže rečeno roba nepoznatog porijekla. Nelegalno je unijeta u kutiju. Opasna je jer može otupiti volju ljudi koji učestvuju u procesu. Može ih dekoncentrisati. Može ih omamiti i učiniti nezainteresovanim za proces. Rekli ste da ova roba donosi unutrašnji mir.

Kokičar – Ako treba ja se mogu odreći ove robe. Mogu je odložiti u neku od soba za razmišljanje.

Rubik – Veoma lukavo. Napraviti štek pod nosom demokratiji, narodnoj volji, čuvarima reda... Podmetnuti kukavičije jaje procesu.

Kokičar – Ako meni ne vjerujete odaberite vi mjesto gdje da ostavim robu. Ili je uništite ako vam to čini zadovoljstvo.

Rubik – Takva roba se uništava komisijski, a ovdje nema komisije.

Kokičar – Ja ću ih sam uništiti. (Baca kokice i počinje da ih gazi)

Gorčin – Šta ćeš ti raditi ovdje kada uništiš svoja sredstva za rad, kada ostaneš bez kokica, kikirikija, semenki... Čime ćeš opravdati svoje prisustvo.

Njegovan - Nelegalan ulazak. Nelegalna roba. Nelegalan ostanak.

Kokičar – (Obraća se Njegovanu) Ovo je legalna roba. Pipnite molim vas. Ovo nije praškasto. Ovo je tvrdo. Ovo je jestivo. Ovo je za usta, a ne za nos ili venu. Ovo su sitne zanimacije za zube. Pipnite.

Njegovan – Ne nasijedam više na te provokacije. Jednom ste me prevarili drugi put nećete. Obezbjeđenje, izbacite neovlašćeno lice i proizvode sumnjivog porijekla. (Ulazi obezbjeđenje-lutke i izbacuju kokičara.)

Kokičar - (Izlazeći) Ne dozvoljavate mi da se uključim u proces i pošteno mu doprinesem. (Okreće se pokazujući prema Rubiku i Anđeli). Blud, šverc i kriminal štitite, dilere droge i zabavljačice s ulice prihvatate, a sitne zanimacije za zube progonite. I to su vam slobodni izbori. To je ta čuvena fer utakmica u interesu naroda. To je taj šampionat u demokratiji.

Rubik – Putuj kokičaru i ne brini za utakmicu. Nema ti ovdje navijača. Ni navijača, ni domaćeg terena, ni psovanja sudije. Ovdje su mnogo ozbiljniji igrači.

Kokičar – Opet ćemo se vidjeti. Nema utakmice na koju ja ne mogu ući.

Srećko – Ko bi rekao da se fudbal može uvući u svaku poru našeg života.

Rubik – I podijeliti ljude, opredijeliti jedne za ovo, druge za ono i na kraju dovesti do divljanja navijača. Navijači su najopasniji dio društva. Najlakše ih je nahuškati jedne na druge. Ko vlada navijačima, vlada društvom.

Gorčin – Dan je kratak za duge i uzaludne rasprave o navijačima, vratimo se procesu. (Obraća se Anđeli). Kažete da je vaš posao vezan za narod. Objasnite.

Anđela – Moj posao nikada nije išao mimo naroda. Radim sa svim slojevima naroda baš kao i vi.

Gorčin – Molim?

Anđela – Održavam poslovne kontakte s ulicom. I meni i vama partner je ulica. Ja se ulici obraćam iz nužde, a vi iz koristoljublja. Vi ulicu pritiskate do daske, ja samo onoliko koliko mi je potrebno za život. Vi ulicu pretvarate u brlog, a onda obećavate da ćete je očistiti i urediti. Ja ulicu prihvatam onakva kakva je. Ja sam se s ulice sklonila u ovu kutiju da predahnem i razmislim o svojoj budućnosti. A vi ste u ovu kutiju doveli ulicu (Pokazuje na Rubika) na velika vrata, kroz sobu za razmišljanje.

Rubik – Ostavi ljude na miru. Nije ti ovo seoska crkva. Nije ovo propovjedaonica. Ovo je središte demokratije. Ovdje nema seljačkih mudrovanja. Nema popovanja i kajanja. Ovdje se rešava pitanje države a ne ulice i sumnjivih poslova. Je li tako.

Njegovan – U principu jeste. Kutija nosi važnu poruku. Morate biti strpljivi da poruku čujete i snažni da je prihvatite. Ne tvrdim da izvan kutije nema sumnjivih poslova. Ne tvrdim da je stanje na ulici dobro... Ali znam da je kutija napravljena kako da bi se haos i ulica doveli u red. Kutija će ulici vratiti kvalitete.

Rubik – Dok se to ne desi hoćemo li po jednu iz ove moje kutije. (vadi kutiju tompusa) Dok kutija ne odradi svoj posao ulica ostaje moja briga.

Gorčin – I naša briga. Ulica je veliki društveni problem. Ulica je kvarenje i duše i tijela. Kutija bi trebala da doprinese oporavku i duše i tijela. Ulica su mrak, sjenke, kriminal, a kutija bi trebala da bude izvor svjetlost, pravde, istine i sastanak s mozgom i razmišljanjem. (Pokazuje na sobu za razmišljanje).

Anđela – Ulica može da uprlja i najčistije mjesto. Ulica može da pokvari i najplemenitija razmišljanja. Rubik će vam to ubrzo dokazati.

Rubik – Što god vi mislili o ulici, ulica je Rubiku dala fakultet. Ulica mi je omogućila da sagledam društvo u cjelini. Rubik će vam i to dokazati.

Njegovan – (Pomirljivo) Oboje ste u pravu i za ulicu i za kutiju. Kutija je tu da prihvati i dobri i loši dio društva. Zato kutija nema pravo da bude iznad ulice. Kutija je perjanica demokratije i slobode. A demokratija i sloboda su počele na ulici. Sjetite se pobuna i barikada u Parizu. Sjetite se revolucije i malog Gavroša. Jednakost, bratstvo, sloboda...

Gorčin – Kutija svima pruža šansu. Da se bore. Da se promijene i da učestvuju u promjenama drugih.

Anđela – I meni?

Gorčin – Naravno. Sami ste rekli da ste dio naroda. I to njegov najiskreniji dio.

Anđela – Kad ste me već potegli za jezik govoreći o iskrenosti, imam za vas jedno krajnje iskreno pitanje na koje očekujem krajnje iskren odgovor.

Gorčin – Po pitanju se stiže i u Carigrad. Zato se ne ustručavajte. Slobodno pitajte.
 
Anđela - Kada se završi ovaj demokratski proces i ja izađem napolje od čega ću živjeti. Hoću li morati ponovo s nogama uvis. (Anđela gestom objašnjava posao)

Gorčin – Svako sebi bira zanimanje i odgovoran je za njega. To je jedno i od iskušenja i od prednosti demokratske države.

Anđela – Ja to zanimanje nijesam izabrala. Ja sam na njega natjerana kada ste privatizovali fabriku u kojoj sam radila.

Srećko – Sreća moja što sam otišao ranije iz zemlje. Da sam ostao ko zna na kakve bih sve poslove ja bio natjeran.

Njegovan – Građevinac, sada kada si se vratio, jedini posao ti je razmišljanje. Koliko puta treba da ti kažem da ideš u sobu za razmišljanje. (Srećko oklijevajući odlazi ka sobi za razmišljanje i zadržava se ispred sobe)

Anđela – Da ste direktore fabrika tjerali na razmišljanje kao što tjerate ovog gospodina ja danas ne bih bila ovdje.

Njegovan – Fabrike su bile nerenatabilne. O njima se moralo razmišljati na novi način. Moralo se poštovati tržište. Ušli smo u tranziciju. To je bio težak i bolan period i za radnike i za državu. Na sreću to će vrlo brzo postati dio istorije.

Anđela – I moje tijelo će vrlo brzo postati dio istorije (Pokazuje tijelo). Ostariću. Omlitaveću. Izboraću se. Šta ću onda da radim. Kako ću zarađivati koru hleba. Dok sam još na vrijeme moram obezbijediti pet – šest mladih tijela da rade za mene. Zato sam i došla u kutiju. Treba mi podrška i razumijevanje kutije da legalizujem i proširim posao.

Gorčin – Vjerujete li u svoj posao. Volite li ga?

Anđela – Ko voli svoj posao. Ja svoj posao mrzim iz dna duše ali ga po nuždi prihvatam. Žarka mi je želja da ga prepustim mlađima i da samo organizaciono učestvujem u njemu.

Rubik – Ona bi da bude menadžer. Da imitira viši nivo. Da posao vodi iz sjenke.

Anđela – Da ne bih gledala neke face.

Rubik – Bez pomoći tih faca ne bi dogurala do kutije.

Anđela – Te face duboko prezirem i na ulici i u kutiji, ali nemam kud. Posao sam prestala da radim. Glumim ga dok se nešto ne promijeni.

Rubik - A za promjene je potrebna kutija.

Srećko – (Ispred sobe za razmišljanje) Svuda su nam potrebne promjene. Naročito u administraciji. Administracija je spora, pravi košmar. Ja od kutije očekujem efikasniju administraciju.

Njegovan – Ulazi već jednom u tu sobu. (Srećko ulazi)

Gorčin – Očekivanja, očekivanja, očekivanja... sve sama očekivanja, a ko je spreman da zaviri u sopstveni život, da se zapita kako može doprinijeti promjenama. Niko. Svi očekuju promjene od kutije. Razvezaćemo mašnicu na kutiji, otvoriti je i uzeti iz nje poklon koji se zove promjene. A u suštini će sve ostati isto. Sve dok ljudi nijesu spremni da promijene sebe, da odbace strah i predrasude, da razmisle o nepravdama u tuđim životima sve će ostati isto. Svi će razmišljati o nepravdama koje osjećaju na svojoj koži. Prihvataće prijatelje i neprijatelje koji su im nametnuti, ne pitajući se ko su im pravi prijatelji a ko pravi neprijatelji.

Anđela – Ja bar to dobro znam. Nagledala sma se i neprijatelja i prijatelja, naslušala obećanja, načekala pomoći i usluga, nagledala prevara. Moj život bio je prepun nepravdi ali priznajem da sam i sama tome doprinijela. Najveći krivac što je moj život promašen život sam ja sama. Ovdje sam da ispravim što se ispraviti može. Ne zaboravljam da je to s čim sam ovdje došla moj život i da mu ne mogu promijeniti prošlost. Ne odbacijem svoje grijehe, ne kukam nad njima, ne tražim oproštaj i razumijevanje. Ne trudim se da me ljudi vide drugačijom od onakve kakva sam. Ne stidim se onoga kroz šta sam prošla. Ne stidim se ni svoje spoljašnosti ni svoga rečnika iako po njima možete krivo suditi o meni.

Gorčin – A o svojoj unutrašnjosti. Što mislite o svojoj unutrašnjosti.

Anđela – Unutra sam umorna i razočarana. Ranjena od same sebe. Povrijeđena od drugih.

Rubik – Ako tako razmišljaš o sebi zašto si ovdje dolazila. Kako ćeš motivisati mlade djevojke da rade za tebe. Kako ćeš ih takvim razmišljanjima uvesti u posao.

Njegovan – Koje djevojke, kakvo uvođenje. Nema više ulazaka u Kutiju.

Rubik – Te djevojke će uz moju pomoć zaposliti u našoj zajedničkoj firmi.

Anđela – Te djevojke ću sačuvati od tebe i sličnih. To će im biti najveća pomoć.

Rubik – Te mlade i neiskusne djevojke bez moje pomoći i pomoći kutije ulica bi brzo progutala a zatim ispljunula kao socijalne slučajeve. Niko ne voli socijalne slučajeve. Svi okreću glavu od njih.

Njegovan – Briga o socijalnim slučajevima je jedan od zahtjeva procesa. Ljude s margine moramo integrisati u društvo. To ćemo uraditi preko posrednika kad se proces u kutiji okonča. Možda će taj posao vama pripasti.

Rubik – Zbog toga posla mi dajemo podršku kutiji na neviđeno. Zauzvrat očekujemo da će kutija dati podršku nama da u njeno ime kao legalni posrednici riješimo problem, prije nego te mlade, lijepe djevojke postanu socijalni slučajevi.

Gorčin – Ne znam koliko je ispravno da društvo prigrli socijalne slučajeve prije nego postanu socijalni slučajevi samo na osnovu izjašnjavanja bez ikakve provjere.

Njegovan – U nekoj sledećoj kutiji moraćemo prigrliti i LGBT predstavnike bez ikakve provjere. Samo na osnovu njihovog ličnog izjašnjavanja.
Gorčin – Može li ijedna priča proći bez njih. Morate li ih u svakom razgovoru žigosati tim (Speluje) L.G.B.T. pečatom. Mora li u svakoj priči da zapišti taj LGBT alarm, kao da L.G.B.T. ne idu na kase i ne plaćaju svoje račune i poreze uredno kao i mi. Kao da su tu od juče a ne od davnina. Kao da L.G.B.T. ne potiču iz Grčke. Iz rodnog mjesta demokratije.

Njegovan – A kojim imenom ih ti nazivaš. Nekim još prostijim.

Gorčin – Ja lično, nazivam ih Atenjanima. Za mene, oni su Atenjani.

Njegovan – Ne razumijem.

Gorčin – Ono isto što su u drevnoj Grčkoj građani Atene bili jedni drugima to isto treba da budi i L.G.B.T. nama. Atenjani. Najstarije demokratsko društvo.

Njegovan – Oni traže da pod imenom LGBT budu primijećeni i priznati. Sredina treba da im potvrdi legitiminost. I mi i međunarodna zajednica ih pod tim imenom prepoznajemo i podržavamo. Niko ne pominje Atenjane.

Rubik – Oni su odavno viđeni i podržani i od vas i od međunarodne zajednice. Na visokim su položajima. S nekima sam lično kontaktirao. Nabavljao sam im robu.

Anđela – I od mene su tražili da radim za LGBT krugove. Pardon za te Atenjane. Kazali su mi brže ćeš legalizovati posao. Nijesam pristala. Zašto bi njihovi seksualni izbori i aktivnosti bili legitimniji od mojih seksualnih izbora i aktivnosti. Recite da li je to normalno.

Gorčin – Nema više ni normalnog i nenormalnog. Ima samo korisnog i nekorisnog. Možda bi vam legalizacija bila brža i lakša da ste išli preko Atenjana. Oni su iskreniji i efikasniji. Crpe iskustva iz civilizacija starih hiljadama godina.

Njegovan – Da ste se obratili Atenjanima, ne bi morali gubiti vrijeme u kutiju.

Gorčin – Osim u vidu lutaka, ako ste baš zainteresovani za glasanje.

Rubik – Lutke se računaju kao i mi.

Njegovan – Jedna lutka jedan glas. Međutim vi ste dio živog procesa.

Anđela – I kokičar je mislio da je dio živog procesa pa ste ga izbacili.

Njegovan – Ušao je nelegalno. Izbačen je po zakonu.

Anđela – Meni se učinio iskren i zainteresovan za demokratiju.

Gorčin – Mnogo stvari se čine drugačijim nego što su. Demokratija je jedna od takvih.
Rubik - Da li je demokratija bezbjedna u kutiji? Ima li kutija još pukotina, ima li rupa, ima li tajnih ulaza i izlaza mimo ovih soba za razmišljanje.

Njegovan - Savršeno je bezbjedna. Kutija je kao najbolje čuvani sef. Niko ne može saznati što se nalazi unutra dok se javno ne otvori.

Anđela - Pomalo mi liči na mrtvački sanduk.

Gorčin – Možda je to zbog neugodnih mirisa koji dolaze iz prošlosti. Ova kutija zaudara na svoje kutije prethodnice.

Njegovan – Koliko dugo ćeš nas zamarati prošlošću i smetlištima istorije.

Gorčin – Dok god budu širila zadah.

Rubik – Možda zadah potiče od neodlučnih koji predugo ostaju u sobama za razmišljanje. Zaboravili ste na građevinca. (Njegovan i Gorčin idu prema sobi za razmišljanje otvaraju zavjesu. Srećko je zagrlio maketu kuće i spava.)

Gorčin – Blago njemu. On je svoj problem prigrlio. Ne bježi od njega. Mirno spava s njim. Problem ga ne tjera na razmišljanje.

Njegovan – Građevinac budi se. Izađi malo na čist vazduh pa ćeš ponovo u sobu za razmišljanje. Ali sledeći put moraš unutra ostati budan. (Srećko izlazi omamaljeno iz sobe za razmišljanje kreće prema Anđeli)

Srećko – Izvinite mlada damo malo sam se umorio od razmišljanja. (Srećko se klanja Anđeli kao pravi dženlemen)

Anđela – To je ljudski. Jedino je Rubik u svojim razmišljanjima neumoran.

Gorčin – Rubik. Kakvo je to ime?

Rubik – Tako me zovu jer sam prepun kombinacija baš kao Rubikova kocka.

Anđela – Pravo ime mu je Rubinko. Nas dvoje smo iz istog sela. Propao je svako ko je s Rubinkom kombinovao.

Njegovan – S Ljubinkom?

Anđela – Rubinko. Rubinko, ne Ljubinko već Rubinko. Rubinko jer je bio mali i crven na rođenju, kao rubin. Zato su mu dali ime Rubinko. Kasnije su mu tepali Draguljče. Rubin je po naški dragulj, pa je zbog toga Rubinko postao Draguljče.

Rubik – Seoska trabunjanja.

Anđela – U selu se srećom dugo pamte stvari koje se u gradu brzo zaboravljaju.

Rubik – Tvoju babu i majku zapamtilo je cijelo selo. Naročito muški dio sela.

Anđela – Selo je još bolje zapamtilo tvog djeda i tvog oca, koji su moju baku i moju majku prosili više puta i uvijek dobijali korpu. Nije uzalud moja baka svojoj ćerci i meni, svojoj unuci ponavljala - "Srcu se ne zapovijeda". To ću pamtiti čitavog života, pogotovo kada vidim tvoju facu.

Rubik – Što ćeš, na kraju si pripala meni.

Anđela – Prevarom.

Rubik – Pogodbom.

Anđela – Bila je to klasična prevara. I siledžijstvo.

Rubik – Ono što je za tebe bila prevara za mene je bio šmekerski potez. Upamti ulica je najvažniji fakultet. Zahvaljujući ulici otkrio sam tvoje potencijale. Ja sam te izveo iz sela i doveo u grad. Ja sam te upoznao s mogućnostima grada.

Anđela – Ti sin Jezde konja i unuk Panta konjine da meni otkrivaš život!?
Rubik – Ne zanimaju me tvoja seoska naklapanja. Imam važnijeg posla. (Rubik odlazi prema kablovima i mjestu gdje padaju lutke. Počinje nešto da prespaja.)

Gorčin – Otkud sada konji u priči.

Anđela – Rubinko je treći u generaciji konja. Oca su mu zvali Jezda konj, a djedu Panta konjina. Za nas u selu i Rubinko je bio konj. Zvali smo ga Rubi konj.

Njegovan – Rubikon. Interesantno ime. Uklapa se i u naš proces. Rubikon čovjek koji odlučno prelazi svaku granicu. Interesantno. Kutija je dobila svog Rubikona.

Anđela – Ne Rubikon već Rubi konj. Rubi konj je naslednik Jezde konja i Pante konjine. Stariji su ga zvali Rubi kljuse a mi mlađi Rubi konj. Lakše se izgovoralo. A i njemu je više prijalo. Ime je bilo pomalo kaubojsko. Rubi konj. Tada smo gledali kaubojske filmove. Ime se uklapao. Kasnije je Rubi konj modernizovao svoje naslijeđeno ime. Prvo ga je skratio na Rubi K, a onda ga prespojio u Rubik. On uvijek nešto prespaja. (Pokazuje na Rubika dok ovaj drži kablove koji varniče)

Njegovan – Meni je Rubik lijepo ime. A ne vidim ništa loše ni u tome što članovima nečije porodice tepaju imenima plemenitih životinja.

Rubik – (Dovikuje) Moja porodica je pomagala i potezala onamo gdje su drugi zapinjali. A seljaci stoka nezahvalna tome su se narugali kao što se i danas rugaju ljudima koji im pomažu. Anđela je najbolji primjer za to. Uveo sam je u kutiju a one se okreće protiv mene i kutije. (I dalje radi s kablovima koji varniče)

Anđela – Nije tačno. Njegova porodica je umjesto da kašlje, njištala. A kada bi se s nekim svađali, frktali su. Zato su ih prozvali konjima. Nikada nijesu ništa radili. Nijesu to bili pošteni, seljački, tegleći konji, već paradnii konji. Šepurili su se i hranili s tuđih jasala. Živjeli su na tuđoj grbači baš kao što živi i njihov potomak Rubi kljuse ili Rubi konj ili Rubi K. ili Rubik, kako vam drago.

Gorčin – Uz sva dosadašnja čuda u Kutiji dobismo i konje. Panta konj, Jezda konj, Rubi konj... Već imamo kerove a sada su nam poslali i konje. Aristrokratski nema šta. U Kutiji je svečano kao da na imanju engleskog plemstva. Ostaje nam da uz pomoć kerova i konja istjeramo lisicu na čistinu i svečano označimo početak lova.

Srećko – Prvi put čujem za ljude koji frkte i njište.

Anđela – To je neki poremećaj glasnih žica.

Gorčin – U Kutiji Rubik niti frkti, niti njišti. Tečno priča. Kao pravi političar.

Anđela – Vjerovatno se operisao u gradu. U gradu je sve moguće. Možeš srediti i veće grudi i deblje usne i zategnuti lice. Kod mene je sve ostalo prirodno. Osjećam se zdravo kao da sam i dalje na selu. (Udara se po butinama i grudima)

Srećko – Primećujem. Nastavite tako. Izdržite. Ne dozvolite gradu da vas pokvari.

Rubik - (Ostavlja kablove i prilazi im) – Sigurno me i dalje ogovara.

Gorčin – Naprotiv. Pohvalila je vaša gradska iskustva.

Rubik – Stvarno. (Gorčin i Njegovan klimaju glavom.)

Rubik – Mogu pohvaliti i ja njena. Dolazak u grad je preporodio. Kamenjarila je po vašarima dok joj nijesam otkrio svijetla velegrada. Tu je počeo njen pravi život.

Anđela - Na seoskom vašaru vlada veće poštenje nego po gradskim ulicama. I sa ciganima su čistiji računi nego s uličarima. Nikad ne bih mijenjala seoski za gradski život da nijesu naišle nepredviđene okolnosti.

Rubik – Nije umjela da se čuva (Pokazuje na stomak)

Anđela – Što tebe briga za to. Ja sam gospodar svoga tijela.

Rubik – A ja njegov računovođa i finansijer.

Anđela – Eksploatator. Bestidni eksploatator.

Njegovan - (Prilazeći im) Upozoravam vas. U Kutiji je zabranjeno razgovarati o finansijama i računovodstvu. To što može uticati proces.

Gorčin – U zatvoru vam oduzmu pertle, kaiš i oštre predmete da se ne ubijete. U kutiji vam zabrane ekonomske termine da ne naudite demokratskom duhu procesa...

Anđela – Što je proces.

Njegovan – Vi ste proces. Mi smo proces. Svi smo proces.

Anđela – Je li i kutija proces.

Njegovan– Kutija je proces svih procesa. Kutija je majka procesa.

Anđela – Jebem ti proces. Izvinite izletjelo mi je. Kad sam ljuta i zbunjena mahinalno opsujem majku. To mi je poštapalica. Nesvjesno opsujem još i sunce, i ježa , i život, i dan, i šintera... (Polako nabraja kao da se prisjeća) Jedino Boga i svece nikada ne pominjem. Njih ne psujem. Tu sam izuzetno obazriva.

Njegovan – Zašto psujete šintera.

Anđela – Uzrečica. Čula sam da ga i drugi psuju. Ja ni ne znam ko je šinter.

Gorčin – Čovjek koji zloupotrebljava pseću naivnost. Čovjek koji skuplja pse.

Njegovan – Šinter je državni činovnik u čijoj su nadležnosti psi lutalice.

Anđela – Ako je tako izvinite. Šintera ću izbaciti iz upotrebe. Ja volim svoju državu. Neću da joj psujem službenike iako su mnogi bili nepravedni prema meni.

Njegovan – Ovdje se ispravljaju sve nepravde.

Anđela – Daj bože. Amin.

Njegovan – Da bi se nepravde ispravile na vrijeme, uđite u sobe za razmišljanje.

Rubik – Ako baš moramo.

Gorčin – Morate. To nalaže procedura.

Njegovan – I ti građevinac skloni kuću na neko drugo mjesto. Ovdje ima mjesta samo za zakonite stvari. (Srećko sklapa maketu kuće i fascikle. Svi troje odlaze u sobe za razmišljanje. Poslije njihovog ulaska iz jedne od soba za razmišljanje u Kutiju ponovo upada kokičar. Drugačije je obučen. Kapa na glavi, navijački šal, na ruci istetovirani 1, X, 2 i sl. Gorčin i Njegovan ga ne prepoznaju)

Kokičar – (Ulazi zadihan, vrti se i dahće) Ova kutija je mnogo komplikovana.

Gorčin – Kutija je jednostavna. Komplikovano je korišćenje kutije. (Obraća se Njegovanu) Ponovo imamo problem s ulazom.

Njegovan – Možda nam nijesu javili da je ulaz aktiviran.

Gorčin – Ko ste vi?

Kokičar – Ja sam društveno-sportski radnik. Entuzijasta.

Gorčin – Da ga vratimo u sobu za razmišljanje, dok ne dobijemo instrukcije oko statusa Ulaza. (Pokazuje glavom prema Ulazu)

Njegovan – Nema svrhe. Ni za prethodni upad nijesmo dobili nikakav odgovor. (Obraća se kokičaru) Budite kratki. Recite nam što vas muči.

Kokičar – Muči me maler. Bježim od malera. Uputili su me na mjesto gdje me maler ne može sustići. Rekoše, ovdje nema neriješenog rezultatata. Ili DA ili NE.

Njegovan – Dobro su vam rekli. Ili DA ili NE.

Kokičar - A ja šest mjeseci padam zbog neriješenih rezultata. Ne mogu da povežem tri fiksa. Kazali su mi da se ovdje mogu osloboditi malera. Zato sam došao u kutiju s tiketom. (Vadi tiket) Hoću da moj tiket vežem za moj glas i za glasove moje uže i šire familija. Ako mi date dobitnu kombinaciju za tiket ja ću vama dati dobitnu kombinaciju za kutiju. Važno je da nema neriješenog rezultata.

Gorčin – Otkad se kockate.

Kokičar – Otkad sam ostavio pušenje. Ono što sam nekada ulagao u cigarete sada ulažem u kladionicu. Pluća su mi zdravija ali su mi zato šanse da preživim čitavih 90 minuta, sve manje i manje.

Njegovan – Važno je sačuvati zdravlje. Sreća naleti kad joj se najmanje nadate.

Kokičar – Umjesto sreće zadesila me hronična padavica. Padam u poslednjim minutima utakmica. Kao kokoška. Tras. Bije me neviđeni maler u tih poslednjih pet minuta. (Vadi svežanj tiketa) Ovdje su izjednačili u 89 minutu, ovdje u 90 a na ova dva tiketa u sudijskim produžecima u 92. i 94. minutu. Poslednjih pet minuta u utakmicama ove nedjelje koštale su me nekoliko godina života. Pitao sam se kada ću i ja dobiti svojih pet minuta. Rekoše mi – Idi bori se za svojih pet minuta. Glasaj za svojih pet minuta. I evo tu sam. Došao sam da popunim vaš listić a vi da popunite moj listić. Popunite mi tiket (Daje im prazan tiket) a ja ću se svojim glasom i glasovima svoje uže i šire familije odužiti kutiji.

Gorčin – (Uzima tiket i gleda u rezultate) Oooo tebe su prešli Englezi. Mančester, Liverpul, Čelzi... Ko god se petlja s Englezima najebao je. Nema toga koga Englezi nijesu prešli. Evo ovo je treća država koju su nam Englezi sjebali. Države su nam trajale po trideset – četrdeset godina, da bi ih Englezi u samom finišu razbili. Zapamti - bilo gdje i bilo kad prisutnost Engleza ne sluti na dobro. Nemoj s Englezima bilo što da imaš. Što ih držiš dalje od sebe veće su ti šanse da preživiš. Da sam na tvom mjestu kladio bih se na košarku, vaterpolo, odbojku, ski skokove, ili neki drugi sport u koji Englezi još nijesu umiješali prste. (Vraća mu tiket)

Njegovan – Nemoj tako. Englezi su kolonijalna sila. Svuda se osjećaju kao kod kuće. Nema mjesta na koje nije stigao engleski jezik, engleska književnost, engleska diplomatija, umjetnost, kultura... Sam Bog drži palčeve Englezima.

Gorčin – E pa baš zato što su svuda i po svaku cijenu prisutni, na njihovom ostrvu je odsutno ono čime se ljudski rod i dalje ponosi. Englezi nemaju humanosti, nemaju saosjećanja, nemaju samilosti, nemaju moralnih obzira. Englezi su ravnodušni prema ljudskim nesrećama i nevoljama. I to im je malo. Englezi huškaju narode jedne na druge. Engleska savezništva, Engleska prijateljstva i neprijateljstva potpaljivač su svih tragičnih istorijskih događaja u nekoliko poslednjih vjekova. Englezi su se tome naučili od Šekspira. Ali kada zakuvaju tragediju, za razliku od Šekspira Englezi je ne ispisuju do kraja već ostavljaju nezavršenom. Prave se Englezi. Ono što su sami zamutili predstavljaju kao nešto što se dogodilo višom silom, samo od sebe, igrom sudbine. Englezi mnogo više vole napetost, haos, sukobe, prevrate nego normalne odnose i miran razvoj događaja. Zato im fudbal obiluje iznenađenjima i rezultatskim preokretima...

Njegovan – Ne vidim ništa loše u tome što Englezi daju golove u poslednjim minutima utakmice.

Kokičar – Golovi nijesu problem. Problem su kladioničarske kvote. Englezi varaju na kvotama.

Gorčin – Na isti način varali su u istorijskim događajima. Fikseve su u poslednjim minutima zamjenjivali troznacima. Englezi izvitoperiju tokove istorije kako bi navlačili ljude na pogrešnu stranu i onda ih izigrali. Kod Engleza prijatelji i neprijatelji svaki čas mijenjaju mjesta. I jedne i druge Englezi guraju u podjele i raskole. Englezi svoje uspjehe mjere sukobima i porazima koje uspiju da izazovu.

Kokičar – Iznenadne pobjede i porazi to je ono što me izluđuje kod Engleza.

Gorčin – Englezi su i krave izludjeli, a kamoli jednog običnog sportskog prognozera. Zamislite zemlju u kojoj umjesto domaćina poludi njegova krava. Kakav je to čovjek. Kakva je to zemlja. Što reći o narodu koj je svoje domaće krave otjerao u ludilo.

Njegovan – Jedno je istorija a drugo bolesti preživara. Ne treba ih miješati.
Gorčin – (Okreće se ka Njegovanu) Da li si znao da Englezi uopšte ne crvene. Po Englezima crvenilo u licu je znak ljudske slabosti i prostakluka. I kada rade najveće gadosti Englezi su izvježbani da ostanu blijedi i smireni. Bezosjećajnost i bledilo smatraju važnim i otmenim.

Kokičar – Može im biti. Englezi su izmislili fudbalska pravila, a mi igramo po njima. I gubimo po njima. A oni ostaju mrtvi ladni.

Gorčin – Englezi smišljaju tragedije za druge narode, a onda oholo, uz čaj iz svoje ostrvske lože prate razaranje država šaljući im poruke da je rat njihov lični izbor. Kada se razbuktaju, ratovi pokreću takozvanu Englesku humanost i mirotvorstvo. Englezi zaraćenima dolaze kao pregovarači ne da bi ih izmirili već da razbukte rat ili da ga zamrznu do nekih novih okolnosti u kojima će njihov sukob još bolje iskoristiti. Englezi tuđim ratovima, perverzno razbijaju ostrvsku monotoniju i dokonost doma lordova.

Kokičar – Kako ih vi dobro poznajete. Mora da ste često igrali na njih.

Gorčin – Oni su odigrali na mene. Pola moje porodice je stradalo kada su Englezi odlučili da sviraju produžetke u Drugom svjetskom ratu. Kada je rat regularno završen Englezi su insistirali na produžecima. Omogućili su ubijanje ljudi, žena i djece koji su se kretali u zbjegovima. Zahvaljujući Englezima nemoćni su dobili gonioce, a gonioci zadovoljstvo da u produžetku ratnog pohoda još više okrvave ruke. U tim, od strane Engleza omogućenim produžecima stradala je moja porodica, baš kao što i danas stradaju tvoji tiketi.

Kokičar – Žao mi je zbog vaše porodice. Primite moje saučešće.

Gorčin – Hvala. To je samo priča o jednom dijelu porodice. Priča o jednom poluvremenu. Drugi dio moje porodice stradao je na samom početku rata, u prvom poluvremenu, opet zahvaljući Englezima. Englezi su našem nepripremljenom narodu organizovali bratoubilački rat. Dali su znak za početak tragične utakmice prije nego se narod pribrao i shvatio što se dešava. Mirni ljudi su nasrnuli jedni na druge. Nije se znalo ko koga ubija. Zahvaljujući Englezima zemlja je potonula u krv i bratoubilački rat.

Kokičar – Kada je to bilo?

Gorčin – Početkom 1941. godine kada su nam Englezi servirali građanski rat. Servirali su nam ga kao engleski specijalitet, kao biftek od lude krave nekome je stigao krvav, nekome polukrvav a nekome reš pečen kao ugarak.

Kokičar – Zabolje me za Engleze i za njihove jelovnike i za ratne igre. Ovoga puta spreman sam odigrati na domaću fudbalsku ligu. Nju vi kontrolišete. Možete srediti da mi se poslože kockice. Stalno nas pozivate da ulažemo u domaću proizvodnju. Ovoga puta uložiću pare na naše fudbalske timove. (Gorčin je iznenađen. Zaćuti. Zatim poziva Njegovana u stranu. Konsultuju se.)

Gorčin – Ovaj hoće da mu legalizujemo rezultate na tiketu, onaj da mu legalizujemo kuću poslije 20 godina divlje gradnje, ovo dvoje da im legalizujemo ulični kriminal i prostituciju. Nešto je u ovoj kutiji krenulo pogrešnim putem. To treba što prije zaustaviti.

Njegovan – Zar ne shvataš. Lični problemi su veoma važni za proces. Lični problemi mogu dovesti do krize identiteta. A država ne smije dopustiti ugrožavanje identitetskih vrijednosti.

Gorčin – Kakve veze ima identitet s kriminalnim legalizacijama?

Njegovan – Čovjek bez doma je čovjek bez identiteta, čovjek bez profesije je čovjek bez identiteta, čovjek bez nade je čovjek bez identiteta (Pokazuje redom na kabine u kojima su Srećko, Rubik i Anđelu, i na Kokičara) Ljudi koji ne znaju gdje da dođu, koga da mole, kome da se obrate, kome da se zahvale . Sve su to ljudi bez identiteta. A državi je prva dužnost da vodi računa o identitetskim vrednostima.

Gorčin – Naš čovjek dakle stiče identitet kada pronađe nekoga ko će udovoljiti njegovim zahtjevima, nekoga ko će mu ispuniti želje, nekoga ko će mu legalizovati ponašanje ma koliko neprihvatljivo i kriminalno bilo.

Njegovan – Država počiva na legalizacijama. Svaka legalizacija je državna briga. Državu interesuje što više legalizacija. Da se zna ko je gdje, šta ko radi, ko je za koga, s kim je ko povezan, što kome pripada, kakve su čije potrebe, ko je čiji dužnik. U kutiji je sve povezano s identitetom.

Gorčin – Valjda s razmišljanjem. Inače bi ove sobe bile nepotrebne.

Njegovan – I razmišljanja su povezana s identitetom.

Gorčin – A identitet je putem kugli povezan sa državom. (Njegovan klima glavom.)

Gorčin – Sad mi je jesno zašto država brine o identitetskim vezama lovaca i lovačkih kerova. O identitetskim vezama dijaspore sa zavičajem. O identitetskim vezama mrtvih s živima. O identitetskim vezama ulice, kriminala, prostitucije... s tranzicijom. O identitetskim vezama bolesnika s istorijom.

Njegovan – S istorijama bolesti.

Gorčin – U te bolesti spadaju i bolesti kocke, zar ne. (Gorčin prilazi kokičaru.) Dajte mi taj tiket. Legalizovaćemo ga. (Kokičar nespretno traži tiket. Spada mu ogrtač i otkriva se korpa s kokicama, semenkama, kikirikijem.)

Njegovan – Oooo to je naš stari poznanik kokičar.

Kokičar – I kokičari su ljudi. I kokičari imaju želje. I kokičari tragaju za identitetom. I oni hoće da znaju kome da se obrate. (pokazuje na DA i na NE).

Gorčin – Kako si uspio da uđeš ponovo.

Kokičar – Preko udruženja biznismena. Iako je mali moj biznis je ipak biznis.

Njegovan – Obezbeđenje izbacite neovlašćeno lice i biznis sumnjivog porijekla. (Ulazi obezbeđenje)

Gorčin – Zbog toga smo ga izbacili prvi put. Ne možemo ga dva puta izbacivati zbog iste stvari. I robu smo mu izgazili, sjećaš se. Kokice smo pretvorili u prah.

Njegovan – Sada ćemo ga izbaciti zbog šećerne vune.

Gorčin – Molim.

Njegovan – Zbog šećerne vune ili ušećerenog voća, ili sladoleda, ili žvakaćih guma, svejedno. I to se prodaje na ulici baš kao i kokice. I cijena je približno ista.

Gorčin – Ali on ne prodaje ni šećernu vunu ni sladoled. Nema ih kod sebe.

Njegovan – Zakonu je svejedno prodaje li kokice ili šećernu vunu. Zakon ga prepoznaje kao neovlašćeno lice s nelegalnim proizvodima na njemu nedostupnom mjestu. Zato ćemo ga izbaciti.

Kokičar – Najlakše je izbaciti čovjeka. Vi nešto zamjerate Englezima. Sto puta ste gori od Engleza. Izbacujete me sa utakmice koja još traje. To je vaš fer-plej. Bogu će se moliti da vam se ova utakmica poništi (Pokazuje na DA i NE. Obezbjeđenje izbacuje kokičara. Istovremeno se na vratima pojavljuju biznismeni blizanci.)

Biznismen 1 – Evo ga onaj što nam je je provjeravao pozive.

Njegovan – Kokičar vas je provjeravao. Po kom osnovu?

Biznismen 2 – Imao je kartu našeg udruženja. Provjeravao nas je dva puta.

Njegovan – A koje je to vaše udruženje.

Biznismen 2 – Udruženje biznismena.

Njegovan – Odmah pokažite papire da ne izletite i vi zajedno sa kokičarom. (Biznismeni vade vizit karte na kojima piše Pi end Pi. Njegovan uzima karte i dodaje ih Gorčinu.) Ti provjeri njih a ja ću provjeriti Ulaz i sobe za razmišljanje. Ne bih mogao podnijeti još jedan neovlašćeni upad. (Njegovan odlazi)

Gorčin – (Čita) Pe end Pe. Dva puta Pe ili dva puta Pi. Što to znači.

Biznismen 1 – To znači Petrović i Petrooović.
Gorčin – Dva Petrovića.
Biznismen 1– Ne. Petrović i Petrooović.
 
Gorčin – U čemu je razlika. O ili oooo. Mogli ste jednostavno napisati dva Petrovića, ili Petrović company.

Biznismen 1 – Velika je razlika. Moj predak se zvao Petar i mi se po njemu prezivamo Petrovići. Njegov se zvao Petro i oni se po njemu prezivaju Petrooovići.

Gorčin – Da nijeste u srodstvu sa Kukuruzovićima, Semenkovićima, Kikirikijevcima. (Pokazuje im kesice kokica i semenki)

Biznismen 1 – Ne. Taj mali privrednik nas je obmanuo. Zbog njega smo dugo čekali napolju. Dva puta je silazio umjesto nas da izvidi situaciju.

Gorčin – I kako vam je opisao situaciju?

Biznismen 1 – Rekao nam je da je još rano, da nije došlo vrijeme za demokratiju.

Gorčin – Vi ste mu povjerovali.

Biznismen 1 – Što smo mogli. Predstavio se kao inspektor za demokratiju.

Biznismen 2 – U našim krugovima čim se pomene inspektor svi pomalo zadrhtimo. Osjetimo strahopoštovanje. Zato nam je popustila pažnja.

Gorčin – Firma Pi end Pi ne bi trebalo da zazire od jednog prodavca kokica, čak ni da je inspektor.

Biznismen 2 – U početku je naša firma nosila ime "Jedva". Kasnije smo joj po savjetu marketinškog stručnjaka promijenili ime u Pi end Pi. Ostala nam je trauma od imena "Jedva". Jedva smo se formirali, jedva smo krpili kraj s krajem, jedva smo stali na noge, jedva smo kome mogli vjerovati, jedva smo evo ušli i u kutiju.

Gorčin – Dok ste bili "Jedva" sve je bilo na jedvite jade. Kada ste postali dva Pi, krenulo vam je.

Biznismen 1 – Naša firma nije prezrivo Pi već Pi end Pi.

Gorčin – Dajte papire firme. Da vidimo kojem soju biznisa stvarno pripadate. (Biznismeni vade novčanike pune kreditnih kartica.)

Gorčin - Oooo imate zlatne kreditne kartice. Ove su kartice daleko od jedva. Sve mi to čudno djeluje. Prvo nam dolazi kokičar sa sirotinjskim zanimacijama za zube... a onda iz istog udruženja momci sa zlatnim kreditnim karticama. (Gorčin podiže kesicu semenki sa poda. U jednoj ruci drži semenke a u drugoj ruci zlatne kartice. Klati ruke vagajući semnenke i kartice) Svjedoci smo velike društvene tranzicije, od fišeka semenki, preko "jedva" do zlatnih kreditnih kartica.

Biznismen 2 – I mi smo počeli od malog biznisa.

Gorčin – Gric po gric do zlatnih kartica.

Biznismen 1 – O našim zalogajima odlučivala su kretanja na tržištu. Da nijesmo polako i pomalo grickali sigurno bi se udavili velikim zalogajem. I propali kao što su mnogi propali. (Rubik izlazi iz sobe za razmišljanje. Prati ga Njegovan. Muvaju se oko kablova. Počinje bljeskanje. Njegovan prilazi Gorčinu)

Njegovan – Kako stoje stvari s biznismenima.

Gorčin – Ozbiljna firma. Raspolažu zlatnim rezervama. A kako stoje stvari s kablovima? Bljeska li bljeska.Vidim sprema se oluja. A kada počne oluja ne zna se gdje će glavi biti sigurnije, unutra ili napolju.

Njegovan – Nije to nikakva oluja. Samo varniči instalacija.

Gorčin – Bljeskanja se mogu pretvoriti u požar. Sjeti se vojnog magacina.

Njegovan – Ne brini. To je mala intervencija na kablovima čisto da bi se ljudima olakšao boravak u sobama za razmišljanje. Rubik će to brzo završiti.

Gorčin – Misliš, da će ljudima biti lakše kada ih Rubik bude osvjetljavao i prebrojavao. Misliš da će ljudima biti lakše kada ih Anđela bude stimulisala na pozitivne reakcije u sobama za razmišljanje.

Njegovan – Neee. Rubik će podesiti kablove da ljudi ne bi naprezali oči u sobama za razmišljanje, a Anđela će ući u sobu za razmišljanje da bi s kajanjem razmišljala o svom bivšem životu i najstarijem zanatu na svijetu kao što je već najavila...

Gorčin – Možda je došlo vrijeme da i mi to isto uradimo. Da uzmemo pauzu, zbog samih sebe i svojih zaduženja. Da uđemo u sobe i razmislimo kuda ide ovaj proces.

Njegovan – Možemo, ali tek kada završimo s njima dvojicom. S obzirom da su sve sobe za razmišljanje zauzete vas dvojica, odnosno vaša firma Pi ened PI neka ostane ovdje na paketu da dobro razmisli o DA i o NE.

Biznismen 1 – O čemu da razmislimo?

Gorčin – O DA i o NE. Na tržištu Kutije sužen je izbor. (Pokazuje im na kugle)

Njegovan – Razmislite i o državi koja vam je stvorila uslove za uspješan biznis. (Gorčin i Njegovan odlaze. Biznismeni ostaju sami na sceni.)

Biznismen 2 – Mi se ne možemo odlučiti ni za DA ni za NE. Radimo i sa jednim i sa drugim. Potrebna su nam oba. Možda još nije došlo vrijeme za demokratiju. Možda smo trebali poslušati kokičara i ostati napolju.

Biznismen 1 – Mnogo bi rizikovali da se nijesmo odazvali pozivu.

Biznismen 2 – Rizik je uvijek prisutan u našem poslu.

Biznismen 1 – U ekonomiji da, ali ne i u demokratiji.

Biznismen 2 – Kad-tad moraćemo zbog našeg posla ignorisati demokratiju. Sjeti se samo koliko smo vremena izgubili trudeći se da uđemo u kutiju.

Biznismen 1 – Svi čekaju na demokratiju. Demokratiji se ne pristupa lako.

Biznismen 2 – Možda demokratija može i bez nas. Možda joj nijesmo toliko važni.

Biznismen 1 – Demokratija je najvažnija stvar za državu, a država je vlast, a vlast su propisi, a propisi regulišu biznis i tržište. Nemoguće je izbjeći propise. Propisi uvijek iskrsnu ispred tebe i ispitivački te pogledaju u oči. A kada te propisi pogledaju u oči teško je izdržati njihov pogled ukoliko nijesi na njihovoj strani.

Biznismen 2 – Možemo li propisima učtivo klimnuti glavom i produžiti svojim putem kao što smo i do sada radili.

Biznismen 1 – Ne, jer se ovdje ne radi o običnim propisima već o ključnom državnom propisu, o propisu demokratskog procesa.

Biznismen 2 – Možemo li u ovom ključnom državnom procesu da zažmurimo, da poklopimo rukama uši i stisnemo usne kao oni majmuni. Da ne vidimo ništa, da ne zucnemo ništa, da ne čujemo ništa.

Biznismen 1 – U tom slučaju bili bi pravi majmuni. Ne bi ih morali glumatati. Ovaj proces određuje sve. I biznis i profit i bankrot. Ko ne vidi i ne čuje ovaj proces potpuno je propao. Sam sebi je presudio.

Biznismen 2 – Čemu da se priklonimo u procesu. Što je bolje za nas DA ili NE.

Biznismen 1 – Hoćeš li odgovor na jeziku demokratije.

Biznismen 2 – Hoću.

Biznismen 1 – Čekanje je jedini pravi demokratski odgovor. Čekaćemo na demokratski način, smireno bez podizanja strasti. Važno je da se ni o čemu ne izjašnjavamo ni prvi, ni direktno. Treba da ostanemo neupadljivi. Pritajićemo se negdje u pozadini i u pogodnom trenutku se priključiti pravoj strani.

Biznismen 2 – Kako ćemo znati koja je strana prava.

Biznismen 1 – Prava strana je ona u kojoj se nađe većina. Većina je prava strana. Većina izglasava, zakone, većina sprovodi tendere, većina daje poreske olakšice. Većina aminuje biznis. Većina je dobra za biznis.

DRUGI ČIN


(Scena je u tami. Dvadesetak sekundi traju bljeskanja. DA i NE svjetlucaju neujednačeno kao da se nešto pokvarilo. Nema se osjećaj da li je u pitanju tehnička greška u pozorištu ili dio radnje. Svijetlo nakratko obasjava Rubika koji u pozadini, na istom mjestu kao na kraju prvog čina, prespaja kablove)

Rubik – Od jednog čovjeka pravim četvoricu. Od četvorice moram napraviti dvocifreni broj. Što bude broj veći biću uspješniji. Četiri puta po četiri neka bude četrdeset četiri.(Kablovi varniče, DA i NE bljeskaju, brojevi se mijenjaju. Pojavljuju se četvorke. Zasija broj 44. Rubik viče) To. Tako se stabilizuje kutija. (U polutami razgovaraju Njegovan i Gorčin.)

Njegovan – Kao što si čuo ovo je proces stabilizacije Kutije. Ovaj proces pripada čistoj računici. Ovaj proces isključuje i emocije i logiku. Moraš reći ćao logiko, ćao emocije. U ovom procesu moraš obuzdati porodične uspomene. Ne smiješ dozvoliti prošlosti da te i dalje provocira. Zaboravi na svoje mrtve. Shvati da mrtvi pripadaju prošlosti. Kutija će to dokazati. Kada se završi proces, mrtav čovjek više nikome neće biti neprijatelj.

Gorčin – Hoće li biti prijatelj ili neprijatelj, zavisiće i dalje od toga gdje je mrtav čovjek završio. Na strani za NE ili na strani za DA. Meni mjesto pogibije mojih mrtvih i dan danas nabijaju na nos. Kao da sam ga ja birao. Kao da su ga oni birali. Tamo gdje su ispustili svoje napaćene duše nijesu čak ni ljudski sahranjeni. Ako sam se ja potrudio da zaboravim svoje mrtve i mjesto njihove pogibije pitam se kada će oni to zaboraviti.
 
Njegovan – Jedno su mrtvi, drugo je istorija. Mi smo narod ponosan na svoju istoriju. Istorija nam daje identitet. Zato se kod nas istorija ne zaboravlja lako.

Gorčin – Ali zato se s lakoćom obnavlja. Stari izdajnici se zamjenjuju novim izdajnicima a stare patriote po automatizmu nasleđuju neke nove patriote.

Njegovan – To je prirodno. Sve se obnavlja, lišće, trava, godišnja doba... Kad staro istruli smenjuje ga novo, mlado i zeleno, tek procvetalo...

Gorčin – Misliš na novo žito koje stasava za nove žeteoce...

Njegovan – Sada kada si shvatio princip, pripazi da se ne nađeš na starom putu.

Gorčin – Misliš na polju za žetvu. Da i mene ne pokose kao što su nekad moje.

Njegovan – Kutija je pravo mjesto da se oslobodiš teškog nasleđa. U njoj ne treba ni da siješ nit da žanješ. Samo posmatraj i prihvati proces koji se u Kutiji dešava.

Gorčin – Ne mogu. Osjećam da me ovdje posmatraju svi oni kojima je napravljena nepravda. Opominju me da otvorim i oči i uši pred starim nepravdama.

Njegovan – Nepravde ukoliko ih je i bilo pripadaju prošlosti. Izaberi budućnost.

Gorčin – Kakva je to budućnost bez odgovornosti i emocija prema prošlosti.

Njegovan - (Ljutito) Dosta više s prošlošću. Predugo se tolerišu tvoje emocije prema prošlosti. I to se radi, ne zaboravi, zbog one polovine tvoje familije koja je bila na pravoj strani u toj prošlosti.

Gorčin – Tako dakle. Pola moje mrtve familije koja je bila na pravoj strani u prošlosti spašava me od druge polovine mrtve familije koja je bila na krivoj strani.

Njegovan – Tačno. Tvoje mrtve patriote, brane te od tvojih mrtvih izdajnika.

Gorčin - Moraju li nam životi biti ispunjeni nasleđivanjem mrtvog patriotizma i mrtvog izdajstva.

Njegovan – Ne. Čovjek može izabrati što će naslijediti. Treba da ide u korak s vremenom. Da se drži današnjice. Da prihvata njene vrednosti.

Gorčin – Čitavog života ispunjavam sve svoje obaveze prema današnjici. Pedeset godina strpljivo slušam, trpim i podnosim priču o izdajnicima i patriotama. Ćutim i gledam kako se današnjica iživljava nad sjenama mrtvih ljudi.

Njegovan – Pogrešno prilaziš prošlosti. Kroz svoj lični doživljaj.

Gorčin – Ako uništenje pola moje porodice ne treba da bude moj lični doživljaj reci mi kakvo sam ja onda biće. Jesam li čovjek ili životinja. Jesam li i ja pas.

Njegovan – Događaje moraš da posmatraš u širem svijetlu. Mnogo je familija stradalo. Svi imaju pravo na lične doživljaje, ali postoji samo jedna zvanična istorija. Borba za slobodu je iznad svih ličnih doživljaja. A ti nju ne prihvataš.

Gorčin – Moje mišljenje o istoriji je prazna slama. Svi koji razgovaraju samnom o zvaničnoj istoriji mlate praznu slamu. Okani se makar ti mlaćenja prazne slame.

Njegovan – Za mene lično mlaćenje prazne slame je pedagoška obaveza. Podsjećanje na izdajnike naroda važno je zbog patriotskog vaspitavanja potomstva. To dugujemo svojoj djeci. I svome identitetu. Zbog mlaćenja te prazne slame naša djeca mnogo lakše prihvataju zvaničnu istoriju nego mi. Pametnija su od nas.

Gorčin – Varaš se. Roditelji današnje djece su mnogo pokvareniji i sebičniji od naših roditelja. Zbog svoje djece današnji roditelji prihvataju laži i obmane. Zbog svoje djece jurišaju jedni na druge. Zbog svoje djece odriču se svojih roditelja. Zbog svoje djece ponižavaju se pred gorima od sebe. Moji roditelji to nijesu radili.

Njegovan – Zato su tako i završili. Nažalost.

Gorčin – Nijesu završili. Ni poslije 50 godina moji roditelji nemaju mira. I dalje su na udaru starih i novih patriota.

Njegovan – Kutija će raskinuti s tom praksom. Kutija je korak naprijed i za djecu i za roditelje.

Gorčin - Zar ne vidiš da taj korak naprijed samo produbljuje sve naše stare podjele. (Pokazuje na kugle) Jedan od ovih znakova je patriotski, drugi izdajnički.

Njegovan – To je samo elektronika. Važnije od svega je da su se u ovoj kutiji spojile želje i ideje tri generacije. Tvoji roditelji, ti i tvoja djeca sada stremite ka istom cilju. A kad ste na okupu ne ostaje ti ništa drugo nego da i ti podržiš taj cilj.

Gorčin – I o tome sam dugo razmišljao.

Njegovan – I što si odlučio ?

Gorčin – (Skrušeno) Odlučio sam da ni živ a pogotovo ne mrtav, nipošto ne postanem neprijatelj svojoj djeci. Spreman sam da prihvatim sve nužnosti procesa. (Nastavlja skrušeno) Dosta su moje srce i moj um protivurečili onome što se u ovoj državi smatra moralnim a nemoralno je, onome što se smatra naprednim a nazadno je, onome što smatramo da jesmo a nijesmo, onome što se čini vrijednim a bezvrijedno je. Ma koliko nakaradna bila stvarnost oko mene shvatam da je ona neminovnost u kojoj sam prinuđen da živim. Zato sam odlučio i da je podržim.

Njegovan – (Ushićeno) Podržaćeš događaje u kutiji. (Gorčin klima glavom)

Njegovan – Podržaćeš i Rubikov patriotski rad sa kablovima.(Gorčin klima glavom)

Njegovan – Borićeš se protiv kokičara i njemu sličnih. (Gorčin klima glavom.)

Njegovan – Samo da znaš. Zbog kokičara smo dobili opomenu.

Gorčin – Nijesmo ga mi pustili u kutiju.

Njegovan – Ali ti si mu dozvolio da se unutra razgoropadi, da kutiju razgori pričom, da se raspuca u njoj, da je pretvori u aparat za kokice. Praštalo je na sve strane. Nijesi smio dozvoliti da te isprovocira pričom o englezima. Ti si sa fudbala prešao na istoriju. Morao si držati do svog autoriteta kontrolora.

Gorčin – Moj autoritet kontrolora, moje obaveze kontrolora, moj moral sina i moj moral oca, od ovog trenutka ne zaslužuju da izađu iz sobe za razmišljanje.

Njegovan – Kolega dragi, vrata su ti uvijek otvorena. Idi i oslobodi se teških misli.

Gorčin – Idem da ne gledam ove bljeskove i prebrojavanja koja me na demone prošlosti podsjećaju. (Za to vrijeme Rubik uspijeva da prespoji kablove. Bljeskanja slabe i nastaju. NE se gasi. DA ostaje da bljeska. Gorčin okreće glavu od bljeskanja. Ulazi u sobu za razmišljanje. Na scenu se vraćaju Srećko i Anđela.)

Srećko – Šta je ovo? Ja sam za projekat strujne instalacije u svojoj kući četiri puta slao pare, a ovdje u domu demokratije, varniči, bljeska i crkava na sve strane.

Njegovan – Građevinac, ja ću ti objasniti bljeskanja. Kutija je svjetionik. U kutiji bljeska da bi ljudi pronašli pronašli svoj put u budućnost i demokratiju.

Rubik – Ta bljeskanja, su munje demokratije. Ta bljeskanja prosijecaju mrak zaostalosti.

Njegovan – Lijepo rečeno.To su munje demokratije.

Rubik – U demokratiji imamo pozitivna i negativna bljeskanja. Ova bljeskanja (Pokazuje na DA) osvjetljavaju kutiju unoseći u nju svjetlost demokratije a ova druga (Pokazuje na NE) podmuklo i iznenadno zabliješte prijeteći da kutiju zapale.

Srećko – Zašto ih ne popravite.

Rubik – To upravo i radimo. Ja sam zadužen za strujna kola kutije. (Kroz otvor upadaju novi glasači-lutke, prvo zablješti na NE a onda se krčanjem i bljeskanjem prebacuje na DA gdje se pojavljuje broj 44.)

Njegovan – (Trlja ruke.) Odlično. Sada sve funkcioniše kako treba.

Anđela – (Popravlja frizuru, obraća se Srećku) A kako je vaša kuća osvijetljena.

Srećko – Moja kuća je puna svjetlosti i spolja i iznutra. I moj vrt je osvijetljen.

Anđela - A podrum?

Srećko – U podrumu je tek prepuno svijetla i toplote. Tamo su radionica i kotao za parno grijanje. Ja se bavim toplifikacijom. Uvodim grijanje u domove. U mojoj kući svi su podovi topli. Možete hodati bosi.

Anđela – Divno. Svjetlost i toplota me opčinjavaju. Pravi dom je onamo gdje je svijetlo i toplo. (Zastaje. Uzdiše) I gdje ima ljubavi.

Srećko – I gdje si okružen osobama, koje te gledaju bez interesa, koje te ne ucjenjuju, osobama kojima možeš vjerovati (Rasklapa maketu kuće. Gleda u fascikle s papirima). Bez takvih osoba i dom i domovina gube smisao.

Rubik – Ne zaboravite. Ako nemate legalne papire dom gubi smisao.

Srećko – Slažem se. Dom je onamo gdje si pravno siguran. Možda dignem ruke od svega i vratim se natrag, u zemlju, gdje sam pravno siguran. (Sklapa kuću, fascikle. Anđela ga uzima pod ruku i zaustavlja)

Anđela – Nemojte da odustajete. Ja znam što znači izgubiti dom. Žena dom gubi dva puta. Prvi put kada ode iz roditeljske kuće, drugi put kada se razočara u ljubav. Meni se desilo i prvo i drugo razočarenje pa nijesam odustala. Ovdje smo došli da rešavamo svoje probleme. U kutiji ćemo biti samo jedan dan. Kakav god da bude taj dan, preguraćemo ga zajedničkim snagama.

Njegovan – Sobe za razmišljanje su pozitivno djelovale na vas. Trebalo bi da udružite razmišljanja. Prije ćete riješiti probleme kao zajednica muškarca i žene.

Anđela – Mislite kao bračna zajednica (Njegovan klima glavom)

Srećko – Bračne zajednice nastaju spontano iz ljubavi a ne iz soba za razmišljanje. Čitao sam u starim knjigama. Kada se dvoje vole dovoljan im je ležaj od trave i zvjezdano nebo kao prekrivač.

Anđela – Kao da ste čitali moju dušu. Iste riječi izgovarale su moja majka i moja baka, ali nažalost toga više nema. Ono što je nekad bilo sad se izgubilo.

Srećko – Eh kad bi se mogao vratiti u to izgubljeno vrijeme, s ovime nikad ne bih počinjao. (Rasklapa fasciklu.) Tragao bih za ljubavlju a ne za dozvolama za kuću.

Anđela – Ovdje se osim dozvola za kuću izdaju dozvole za sportske rezultate, dozvole za raznorazne biznise, možda će se izdavati i dozvole za ljubav.

Rubik – Dozvole za ljubav izdavaćemo mi čim se okonča proces u Kutiji.

Srećko – Pravo na ljubav je ljudska potreba. Ljubav se ne može nikome uskratiti.

Anđela – Ljubav je sloboda. Ljubav su otkucaji srca a ne tamo neki ovjereni ili neovjereni papiri.

Rubik – Ljudska prava i slobode. Bla, bla, bla (Ruga se). Ljubav, otkucaji srca, stanje duše, bla, bla, bla...Vidite li bre da kod nas još nema demokratskih institucija koje bi regulisale te stvari. Neće ih ni biti dok ih ova kutija ne izgradi.

Anđela – Institucije koje će ova kutija izgraditi? bla, bla, truć, truć. (Ruga se)

Rubik - Građanko nemoj da vrijeđaš kutiju.

Anđela – Kutija je možda i imala neke šanse dok se kriminal nije uvukao u nju.

Rubik – Ja se ne dam isprovocirati. Ja se u kutiju nijesam uvukao. Ja sam u kutiju ušao na velika vrata. Direktno kroz sobu za razmišljanje.

Anđela - Pravo s ulice.

Rubik – Ulicu sam napustio poslije dubokih razmišljanja. Razmišljanja su me dovela do kutije. Ja održavam kutiju spremnom za demokratiju i razmišljanja.

Anđela – Ovdje si da prespajaš kablove, da muvaš, švercuješ i izazvaš kratke spojeve, da radiš isto ono što si i na ulici radio.

Rubik – Ti kratki spojevi su bljeskovi demokratije. Bljeskovi koji će uvesti red i disciplinu u kutiji. Oni su kao policijsko rotaciono svijetlo. Kada bih imao policijsku sirenu i nju bih spojio s bljeskovima da se ljudi tokom razmišljanja navikavaju na red i zakon.

Anđela – Da se navikavaš da goniš samog sebe!?

Rubik – Molim?

Anđela – Do sada su ti policijska sirena i policijski bljeskovi uvijek bili za petama. Bježao si od njih. A sada im gledaš u oči i kažeš da si ti nadležan za njih.

Njegovan – Za kutiju i elektroniku u njoj nadležan sam ja. Kao nadležno lice dužan sam da vas podsjetim na sledeće. Kutija je naš zajednički dom. Kutiju moramo svi poštovati.

Rubik – Čim uvedemo red u našem zajedničkom domu završili smo 99% posla.

Anđela - Do juče si ulicu nazivao svojim domom. Sada ti je kutija novi dom. Kako te nije sramota da spominješ uvođenje rotacionog svijetla i policijske sirene kada si čitav život pred njima bježao. Bježeći od zakona dobježao si u ovu kutiju.

Rubik – Dokle ćemo gubiti vrijeme pričajući ko je odakle došao. Nije važno ko je kakav bio i otkud je došao. Važno je ko je kakav ovdje i što je spreman da na ovom mjestu uradi za demokratski proces i svoju državu.

Anđela – Nijesmo bili svi isti ni tamo, a nijesmo ni ovdje.

Rubik – Naše razlike, ako ih ima posledice su odrastanja u lošoj okolini. Ali ja sam na sreću prevazišao i okolinu i razlike. S njima sam se borio i izborio. Sa istom ako ne i većom energijom izboriću se i za sigurnost procesa u ovoj kutiji.

Njegovan – Mislim da kutija ima moć da promijeni čovjeka. Ljudska priroda je prilagodljiva. Možda se i vaš prijatelj Rubik prilagodio redu i zakonu.

Anđela – On je prilagodio red i zakon sebi. Nekadašnji uhapšenik sada bi da hapsi.

Njegovan – Ponekad pogrešno shvatimo ljude. I ja se često plašim da me zbog ukazivanja na neka pravila, ljudi u kutiji pogrešno ne shvate.

Rubik – Svi se ponečeg plašimo. Ja sam, recimo, zazirao od zatvorenog prostora. Ipak sam pobijedio taj svoj strah kada sam stupio u ovu kutiju.

Srećko – Ne zazirete više od zatvorenog prostora. Nijeste klaustofobični.

Rubik – Od ovog zatvorenog prostora ne osjećam strah. Naprotiv osjećam se u njemu slobodan kao ptica. U ovom prostoru sam pronašao pravog sebe.

Anđela – Ovdje si došao kao predstavnik onog drugog prostora.

Srećko – Kojeg prostora?

Anđela – Ulice i uličara. Podzemlja i kriminalaca.

Rubik – Ja sam na ulici dobio viziju. Ljudi s vizijom potrebni su društvu. Moja će vizija pobijediti. Zahvaljujući ovoj kutiji napraviću zajednički dom za sve.

Srećko – Izvinite ali meni ne treba zajednički dom ja već imam svoj dom.

Njegovan – Ne zaboravi. Taj tvoj dom je još uvijek nelegalan.

Srećko – Dom je moj kakav god da je. Gradim ga dvadeset godina. (Steže fasciklu)
 
Rubik – Mi ga možemo srušiti za pet minuta.

Srećko – (Njegovanu) Doveli ste me ovdje obećavajući da ćete riješiti moje probleme, a sada dozvoljavate ovom stručnjaku za ulicu i strujne kurcšluse da zagovara rušenje mog doma. Što se ovdje dešava. Kakvo je ovo mjesto?

Njegovan – Demokratsko mjesto. Dešava se demokratija. Ti potcenjuješ kutiju. Ti se svrstavaš na strani gubitnika. Pričaš kao gubitnik iako je proces u toku.

Anđela – (Staje u Srećkovu zaštitu) A kako to pričaju dobitnici. Pokaži. Daj primjer. (Prilazi Njegovanu). Kao Rubik. Dobitnici govore kao Rubik. Rubik je zadužen za dobitničke riječi.

Njegovan – Ovdje se mogu izgovoriti samo dvije riječi i to tajno.

Anđela – Baš me zabolje.

Njegovan – To su tri riječi.

Anđela – Nosi se!

Srećko – To su već dvije riječi.

Anđela – Dvije prave riječi. Prave su zato što su iskrene i zato što nijesu tajne. Stvarno možete da se nosite znate već gdje.

Rubik – Građanko budite pristojni nijesmo više na ulici. Nemojte da urušavate dostojanstvo kutije. Ovdje važe pravila. Možete da odete tamo (pokazuje na NE) ili da ostanete ovdje (pokazuje na DA).

Anđela – Jednom si me odveo u mrak. Više nećeš. Ko si ti da me izbacuješ sa svijetla.
 
Rubik – Ti sebe izbacuješ. Ja te samo posmatram, i čekam čemu ćeš se prikloniti.

Srećko – Sve je to zbog kablova. Neko je dirao kablove i dezorjentisao ljude. Sada ne znaju kuda da krenu, šta da izaberu.

Rubik – Slabašne ljude svašta može dezorjentisati, ali ne i jake ljude. Jaki ljudi sami sebi krče put. Kutija treba da podrži jake ljude. Koliko god klevetali kutiju ona će i dalje biti utočište patriotima i zvijezda vodilja jakim ljudima. Ja sam ovu kutiju izabrao za svoj dom. Ja rezervnog doma nemam. (Odlazi i staje ispod DA)

Njegovan – Ni niko od nas nadam se. (Pridužuje se Rubiku)

Srećko – (Obraća se Anđeli) I nas dvoje oberučke prihvatamo pravila ove kutije. Rezervne kutije nemamo. (Anđela klima glavom. Srećko je uzima za ruku i zajedno staju ispod DA. Iz susjedne sobe istrčavaju biznismeni.)

Biznismen 1 – (Govori Biznismenu 2) Požuri većina se formira. I to apsolitna većina. Brže, brže… (trče i staju ispod DA)
Gorčin – (Izlazeći iz sobe za razmišljanje) Vidim razvrstavanje je počelo. Da nije prerano. (Gleda na sat) Kad bolje razmislim, možda kutija mora biti ovakva upravo zbog vas ovakvih. (Anđela klima glavom.)

Rubik – Zbog nas ovakvih kutija je konačno bezbjedna. Svjetlost je popravljena. Kutija je otporna na spoljnje upade i uticaje.

Biznismen 2 – Griješite. Kutija nije zvučno izolovana od spoljnjeg svijeta. Čuje se neka vreva. Dolazi spolja. (Svi napuštaju mjesto ispod DA i osluškuju)

Njegovan – Ja ništa ne čujem.

Biznismen 2 – Dolazi poveća grupa ljudi. Kao da pjevaju nešto. Mislim da je to navijačka pjesma. (Njegovan obilazi zidove kutije. Pjesma se pojačava. Pjesmu pjevaju protivnici vlasti koje je organizovao kokičar)

Sa istog spiska pse, konje i ljude
Pozvaše da slave olovku i bič
U ćoru Kutiju da ih slude
Unose laž, blud, krađu i kič.
Naš izbor nijesu laž i kič
Budućnost nije olovka i bič


(Kad čuje pjesmu Njegovan se uznemiri, shvata da je neko iz kutije dostavio informacije napolje).

Njegovan – (Kucka po zidovima Kutije) – Kutija curi. Propušta negdje. Odaje informacije o onome što se unutra dešava. Provalili su u muzej Kutije. Znaju za olovku i bič. Moramo prijaviti kvar. Očekujem da će brzo poslati majstore. (Prilazi Ulazu) Čuje se nešto. Mora da su majstori. Čini mi se da zvecka alat.

Biznismen 2 – Nijesu majstori. To su navijači s novom pjesmom.

Gorčin – Kakvom pjesmom?

Biznismen 2 – Zvuči mi kao odgovor na prvu pjesmu. Nailazi protivnička navijačka grupa.

Njegovan – Ja opet ništa ne čujem.

Gorčin – Ni ja.

Biznismen 2 – Čujem ole, ole, ole... Pjesma se pojačava. Dolaze. Uskoro ćete pjesmu jasnije čuti.

Rubik – Ala ovaj ima uši. Zec da mu pozavidi. To nijesu uši već radari.

Biznismen 1 – Izoštrio je sluh. U firmi je zadužen za praćenje tržišta. Osjetljiv je kao seizmograf. Registruje i najmanji potres. (Pjesma se pojačava. Kontra pjesmu pjeva navijačka grupa koju je organizovala vlast)

Jebeš laž, jebeš kič, jebeš znanje, jebeš test
Baš nas briga što pokraše
Sve da ćemo govna jest
Glasaćemo uvijek naše,
Ole, ole, ole… Uvijek naše, uvijek naše
Ole, ole, ole… Nije važno što pokraše
Ole, ole, ole… Glasaćemo uvijek naše
Ole, ole, ole… Kutija je dom narodu mom
Ole, ole, ole… Dom narodu mom ponosnom

(Pjesme protivnika vlasti u stilu su protestnih pjesama, prati ih gitara. Pjesme podržavaoca vlasti u stilu su huliganskih pjesama, prate ih čegrtaljke i bubnjevi.)


Njegovan – Jeste li čuli što je prava patriotska pjesma. Ole, glasaćemo uvijek naše.

Gorčin – Požrtvovano nema šta. Zbog svojih koje zovu NAŠI spremni su i govna uvrstiti u jelovnik. Pridružiće se ćurkama i kokoškama. Živina kad se izlegne, stane na noge i počne da jede govna nezaježljiva je. Kljucaće govna do kraja života.

Njegovan – Oni su zagovornici organskog lanca ishrane a ne živina. Ogromna im je ekološka svijest i entuzijazam. Metaforično nam poručuju da su već izabrali pravu stranu čak i po cijenu gladi. Nepokolebljivi su, kao i svi budući pobjednici.

Anđela – Nema budućih pobjednika. Nema budućih gubitnika. Sve dok se ne završi izborni dan i utvrdi stanje u Kutiji svi smo isti.

Rubik –Tehnički si u pravu.

Anđela – Kada mi ti priznaš da sam u pravu onda tu nešto žestoko smrdi.

Njegovan – Zašto ste toliko nepovjerljivi prema Rubiku.

Anđela – Ne podnosim njegove glasne žice iako ih je operisao.

Njegovan – To i nije neki razlog.

Anđela – Za mene jeste. Ono što vama liči na ljudski glas za mene je i dalje konjsko njištanje od kojeg je bilo na jade čitavo naše selo.

Rubik – Uzalud razgovarate s njom. Ona se ne može otarasiti sela.

Anđela – Ti si ga prebrzo zaboravio.

Rubik – A ti ga se previše sjećaš.

Njegovan – (Zove Biznismena 2) – Hej ti što dobro čuješ. Osluškuj i javljaj što se dešava napolju. Čitav se pretvori u uho dok ne poprave kutiju.

Biznismen 2 – Izgleda da je počela kiša.

Njegovan – Ovdje se ništa ne čuje.

Biznismen 2 – Mislim da je jak pljusak rastjerao navijače.

Srećko – Ili su to bili vodeni topovi. Možda čak i suzavac.

Njegovan – O čemu ti to. Vodenim topovima se ne udara po patriotizmu.

Srećko – Što ako su pjesme izazvali neredi. Demonstracije. Na zapadu toga ima svakog dana. Žešće protestante rastjeruju vodenim topovima i suzavcem.

Rubik – Možda je u pravu. Dugo već niko nije stigao kroz prorez.

Srećko – Nedostaje li nam mnogo lutaka.

Anđela – Meni lutke nijesu nikad nedostajale. Mi ih na selu nijesmo ni imali. Igrali smo se kamenčićima, skrivali se u šumi, tumarali uz rijeku skupljali žabe i leptire, dok nas ne pozovu na ručak... (Sjeti se ručka i podiže glas) Ljudi zaboravili smo da je ovo vrijeme ručka. Nedeljni ručak je porodična svetinja. To je mnogo preča obaveza od Kutije. Možda ljudi ručavaju u porodičnom krugu.

Rubik – Mene ne brine ono što se dešava u kućama. Mene glavobolju zadaje ulica. Brine me ono što se dešava na ulici. Ulica je opasna i kad ćuti.

Biznismen 1 – Možda su ulice poplavljene. Možda su ljudi ostali u kućama.

Rubik – Da sam ja napolju motivisao bih ljude da izađu iz kuća uprkos nepogodi.

Njegovan – Kako?

Rubik – Ponudio bih im besplatne kišobrane, na primjer. Svakom koji upadne odozgo kroz prorez, unutra bi ga čekao kišobran.

Gorčin – To bi bio prekršaj. U izbornom danu nema poklona.

Rubik – Kišobran je prekršaj. A prehlada i upala pluća su demokratsko dostignuće. Pristupite građani, skvasite se do gole kože, prehladite se, razbolite se, probijte se do kutije... Je li to u interesu demokratije i zdrave države.

Biznismen 1 – Da je napolju kiša i oluja ne bismo imali svijetla unutra.

Anđela – Unutra je do maločas bljeskalo kao u najžešćoj oluji.

Srećko – Ako je oluja, možda ima i svoje ime. Na zapadu svaka oluja i prije nego što nastane dobije svoje ime.

Gorčin – Oduvijek smo mučili muku s imenima. Nijesmo znali što je oluja a što lijepo vrijeme dok nam to ne bi zvanično saopštili. Ono što je juče bila teška i tragična nepogoda, sjutra se proglašavalo najljepšim danom i državnim praznikom.

Srećko – Treba biti strpljiv. Usvojiće se i kod nas zapadni standardi.

Gorčin – Nama koji smo pregurali imena raznih oluja najvažnije je skloniti glavu pred njima. Tek kada se vrijeme smiri otkrićemo kuda su oluje protutnjale, koga su poharale, koga sahranila, kome pomogle, koga proslavile...

Biznismen 1 – Možda je ovo samo prolazno zatišje. Možda je bezazleno vrijeme. Možda je daleko od svake oluje. Možda se igra utakmica. Nedjelja je.

Anđela – Možda će utakmica biti i poništena. Možda je kokičar bio u pravu.

Rubik – Zašto bi bila poništena.

Anđela – Zbog nepropisno registrovanih igrača. Zbog korumpiranih sudija i delegata. Zbog huligana koji pjevaju šovinističke pjesme i upadaju na teren...

Biznismen 2 – Upravo stižu navijači s novom pjesmom.

Njegovan – Ništa se ne čuje.

Biznismen 2 – U velikom su broju. Čujem pjesmu one druge navijačke grupe. (Spolja se čuje muzika i pjesma)

Ooo, Ooo... Otadžbino, Eee, Eee... Daću ti ja sve
Super, ultra, ekstra, mega
Otadžbina iznad svega.
Ooo, Ooo... Otadžbino, Eee, Eee... za tebe ću uraditi sve. (Kroz otvor počinju da upadaju lutke)


Njegovan – Nema zime. I kroz vodu i kroz vatru stižu vjerni navijači da podrže svoju državu. Kutija ih nadahnjuje patriotizmom. Oduševljeno pjevaju otadžbini.

Gorčin – I ova poput svake druge utakmice, jedne će oduševiti a druge razočarati. Jedne će ispuniti slašću pobjede, a druge gorčinom poraza.

Njegovan – Tako ti je to u životu. Ne mogu svi biti pobjednici.

Gorčin – A kada je rezultat utakmice unaprijed poznat. Što onda? Kada se porazi i pobjede nasleđuju kao stari dugovi. Što onda? Kada potomci pobjednika po automatizmu postaju pobjednici a potomci gubitnika ostaju gubitnici. Što onda?

Njegovan – Ljudi su slobodni da izaberu stranu.

Gorčin – Kod nas se strana bira pod neljudskim uslovima. Zbog odabiranja strane, ljudi se često moraju odreći svoje familije, svojih sjećanja, časti predaka...

Njegovan – Svi treba da se odreknu gubitnika i izdajnika. Sjeti se da si to i ti sam uradio podržavajući svoju djecu. (Gorčin pokriva lice rukama)

Biznismen 2 - Tiše malo. Nailazi nova navijačka grupa. Pjevaju kontra pjesmu.

Njegovan – Po čemu znaš da su kontraši.

Biznismen 2 – Pjevaju pjesmu u drugom ritmu. Slušajte. Ova je baš protestna.

Kad zagrmi, kad zagusti
I sloboda kad se pusti
Vama nema više spasa,
Ni kutija puna pasa
Neće moći da preglasa
Naše snage, naše volje
Da se mijenja sve na bolje
Otadžbinsko smeće
Više vladat neće


(Tokom izvođenja pjesme Gorčin skida ruke s lica, osmehuje se. Njegovan pokriva lice rukama. Gorčin piše nešto u bilježnicu, Rubik se nervozno šetka, Biznismeni se uplašeno drže za ruke, Srećko i Anđela se približavaju jedno drugome)

Njegovan – Garantujem da je ovo maslo onog kokičara. Jedino se on neovlašćeno ušunjao u kutiju. Samo je on je mogao raširiti glasine o onome što je unutra.

Gorčin – On ili neko iznutra.

Njegovan – Ko?

Gorčin – Neko ko tajno i pedantno prati tok događaja u kutiji i šalje izvještaje u spoljnji svijet. Neko ko je upoznat sa spiskom glasača. Neko ko vodi dnevnik.

Njegovan – Ko vodi dnevnik!? (Upitno, začuđeno, s nevjericom, ponavlja)

Rubik – Ne brinite se. Ja imam iskustva. Otkriću onoga ko druka kutiju.

Njegovan – Ne. Naći ćemo onoga ko tajno i mimo propisa vodi dnevnik. Ovdje se papir i olovka mogu upotrebljavati samo u jednu svrhu. Za zaokruživanje. Sve ostalo je nezakonito. Da li ti je jasno građevinac. Ti barataš papirima i fasciklama. Ti imaš građevinske dnevnike. A građevinski dnevnici prate proces (Zastaje)

Biznismen 2 – Proces gradnje.

Srećko – Ja sam od građevinskih dnevnika imao samo štete. Redovno su mi slali dnevnik radova na kući, a kad sam došao ništa nijesam zatekao od onoga što je pisalo u građevinskom dnevniku. Umjesto prozora i balkona čekale su me rupe na zidovima. Nijesu bile čak ni pravougaone, lijepe inžinjerske rupe, već kao na dječjem crtežu, iskrivljene. Krenuo sam iznova. Građevinski dnevnik je bio lažan.

Njegovan – I ovaj dnevnik koji se plasira napolje je lažan.

Gorčin – Možda su to samo lični utisci o stanju u kutiji.

Biznismen 1 – Lični dnevnik je nešto intimno i ne pokazuje se svakome.

Njegovan – Te dnevničke intime mogu da važe za sve dane u godini osim za današnji dan. Danas je na snazi izborno ćutanje. Vlada tišina, nema zapisivanja. (Obraća se biznismenima) Da vi ne vodite dnevnik? Možda čak i dva dnevnika. Predugo ste se muvali gore s kokičarem.

Biznismen 1 – Nama je dovoljan jedan dnevnik. Imamo povjerenja jedan u drugoga. Kod nas je sve transparentno. U PI end PI nema tajnog zapisivanja.

Biznismen 2 – Postoji samo ulaz–izlaz. Jedino što zapisujemo je duguje-potražuje.

Rubik – A kada hoćete da zajebete državu kao što rade svi biznismeni, morate imati duple zapise, jedne za vas, a druge za poreske inspektore.

Biznismen 1 – Ako ste vi inspektor istog tipa kakav je i kokičar bio, slobodno nas posjetite. Biće nam čast da vas upoznamo sa našim poslovanjem.

Rubik – Ko sam ja otom potom. Sada je bitan dnevnik. Moramo utvrditi ko vodi dnevnik, jer je dnevnik protiv propisa i interesa kutije. (Njegovan klima glavom.)

Anđela – Zašto bi dnevnik bio protiv propisa. Svako ima pravo da vodi dnevnik, da bilježi svoj život. "Ustala sam u sedam sati, oprala zube i pogledala kroz prozor. Jutarnji zraci sunca obećavali su lijep dan..." tako sam pisala u osnovnoj školi.

Njegovan – Ova kutija nema prozor. U njoj nije dozvoljen ulaz maloljetnim licima a kamoli osnovcima. Iz kutije se ne može vidjeti kakvo je vrijeme napolju. A ni sunce ni vjetar ni kiša ne mogu uticati na rezultat procesa. Proces ne zavisi ni od lijepog ni od ružnog vremena. Zbog procesa je kutija sigurnosnim mjerama odvojena od spoljašnjeg svijeta i uticaja. Nijedna riječ ne smije da procuri napolje.

Srećko – Ne vidim kako bi dnevnik mogao nauditi kutiji.

Njegovan – Može zbuniti ljude spolja. Može im poslati pogrešne informacije.

Gorčin – Moramo pronaći dnevnik i s njim usaglasiti stvari koje su se do sada događale u kutiji.

Anđela – U školi smo učili o dnevniku Ane Frank. Njen dnevnik nijesu usaglašavali ni sa onim što se dešavalo u njenom podrumu ni sa onim što se dešavalo iznad nje, na ulici.

Njegovan – Baš ste našli poređenje. Učesnici procesa zarobljeni u sobama za razmišljanje a gore defiliju okupatori. To je čista provokacija.

Rubik – Ko je Ana Frank. Kakve ona ima veze s kutijom.

Anđela – Rubik nije završio ni osnovnu školu. Od malena se posvetio ulici, svojoj jedinoj školi. Na ulici se ne uči o Ani Frank. Objasnite mu ko je bila Ana Frank.

Gorčin – Ana Frank je nedužna djevojčica. Žrtva drugog svjetskog rata. Svoje tragično djetinjstvo zapisala je u dnevniku. Mnogo potresnih dječjih sudbina iz drugog svjetskog rata nastavlja se i u ovoj kutiji. To će teško shvatiti oni koji nijesu rat osjetili kao djeca.

Njegovan – Nećemo ići u daleku prošlost. Interesuje nas samo dnevnik o današnjim događajima. Neka slobodno prizna ko vodi dnevnik pa ćemo ga zajedno pročitati i usaglasiti.

Anđela – Zašto bi neko makar i jedan dan svoga života i jedan trenutak svog srca vama iznosio na tacnu. Ko ste vi da zabadate nos u tuđe dnevnike i tuđe živote.

Njegovan – Ne zabadam nos ja već demokratska pravila.

Anđela – A kakve ti Njegovane i ovaj tvoj pulen (Pokazuje na Rubika) imate veze sa demokratijom i demokratskim pravilima.

Njegovan – Ja sam s demokratijom povezan preko kutije a Rubik je volonter, čovjek iz naroda, koji pomaže da kutija ostane tehnički ispravna.

Anđela – Kutija mi je jasna, nijesam toliko luda da ne vidim što se u njoj dešava zahvaljajući tebi i tvom tehničkom licu iz naroda. Pitala sam te za demokratiju.

Njegovan – Ja i demokratija smo vezani kao ključ i brava. Kutija je brava za demokratiju a ja sam domaćin kutije i čuvar njenog ključa.

Anđela – Dok je Rubik s tobom ključ ti ne treba. Rubik je provjereni stručnjak za brave. Otvara ih bez ključa.

Njegovan – Kutija se zaključava iznutra a otvara spolja.

Rubik – (Obraća se Anđeli) Možda ti vodiš dnevnik. Možda si se zaljubila. Žene kada se zaljube počinju da vode dnevnike. Ja imam nos za te stvari. Vas dvoje ste se stalno sašaptavali oko kuće i otvarali te fascikle.

Anđela – A ja vjerujem da baš ti vodiš dnevnik. Otkad te znam ni u čemu nijesi napredovao osim u špijuniranju i švercovanju. Stalno si nešto dostavljao onima sa suprotne strane. Ali da zadovoljim tvoju špijunsku znatiželju Rubinko sa zadovoljstvom ću ti pokazati dnevnik moje duše. (Vadi iz grudi papir na kome je nacrtano srce u obliku kuće. Srećko saginje glavu.) Ovo je najljepše što mi se ikada dogodilo. Ovo je srce usaglašeno sa mojim srcem, ova je kuća usaglašena s mojim domom i gonite se u pičku materinu vi bezosjećajni gadovi koji hoćete da usaglašavate tuđe dnevnike i tuđa osjećanja. Niko od vas nije sposoban da vidi ono što srce vidi.

Gorčin – Vrati to unutra. Nije to ono što tražimo. To je lično tvoje. Mi tražimo zapis o događajima u kutiji. O događajima koji se tiču svih nas.

Njegovan – Tražimo duple zapise o lutkama i o ciframa. O DA i o NE.

Rubik – Te cifre se automatski zapisuju. Obezbijedio sam im potrebnu elektroniku. U elektronici su greške svedene na nulu. U dnevniku nije tako. U dnevniku neko od mrava može napraviti slona.

Gorčin – Cifre, cifre, cifre... samo cifre. Koliko ih je bilo na ovoj koliko na onoj strani. Ko se našao na stranputici a ko je jahao naprijed, na čelu kolone...

Njegovan – Opet se vraćaš u rat. Ovdje se olovkama rešava demokratija a ne borbenim kolonama.

Gorčin – Slobodno dodaj i petim kolonama... I pete kolone danas imaju olovke.

Njegovan – Ali nadam se da tim olovkama ne vode dnevnike.

Gorčin – Dobro znaš da su te olovke drhtave, prestrašene, istupljene... Da se te olovke nijesu usudile ni o sebi ni o svojim mrtvima napraviti tužne zapise. Da su te olovke, olovke slomljenog srca...

Njegovan –Ti si kontrolor kutije i u tvom je najvećem interesu da se pronađe dnevnik i usaglase događaji. Gore se formiraju navijačke grupe. Neko iz kutije im dostavlja podatke. Curenje Kutije može izazvati nerede i sukobe.

Gorčin – Ne brini. Kokičara smo otjerali.

Njegovan – I poslije odlaska kokičara kutija curi. Curi kroz nečiji dnevnik.

Rubik – I ja hoću da stavim na znanje ovdje prisutnima da je zapisivanje događaja u kutiji najstrožije zabranjeno. Sva potrebna zapisivanja obavlja elektronika, koju sam ja podesio. Zapisivanje u dnevniku čista je sabotaža.

Anđela – Zašto? Čak i osuđenici u najbolje čuvanim zatvorima vode dnevnike. Imaju pravo da sačuvaju svoj život od zaborava. I logoraši i politički osuđenici imaju prava na svoja sjećanja. Koliko li ih je objavilo svoje dnevnike. Dnevnici su postali bestseleri, dnevnici su postali najčitanije i najpouzdanije istorijske knjige.

Njegovan – Ovo nije logor s robijašima. Niko nema pravo da na ovom mjestu ima drugačija sjećanja od onih koja će biti zvanično zapisana i obelodanjena.

Rubik – Kutija nije zatvor. Naprotiv. Kutija je naše utočište. Mjesto slobode. Zbog povjerenja koje nam je kutija ukazala, vođenje dnevnika je podmuklo i nepošteno.

Gorčin – Sve što je sporno možemo riješiti zajedničkom raspravom i zapisnikom.

Njegovan – Do sada nijesmo imali nesporazuma pa nije bilo potrebe za zapisnicima.

Srećko – (Kašlje) Nije baš tako. Od kada sam unutra neprekidno se prijeti mojoj kući. Svako malo hoće da je ruše. Za mene to je mnogo više od nesporazuma.

Gorčin – (Iznenađeno) Ko ti je i kada prijetio?

Srećko – Nijeste bili tu kada su kazali da će mi kuću srušiti za pet minuta.

Gorčin – Budi precizan.

Srećko – (Kreće se po sceni. Pravi rekonstrukciju događaja) Evo ja sam stajao ovdje a on tamo. (Pokazuje na Njegovana) kada je Rubik rekao da će napraviti zajednički dom za sve nas. Ja sam odgovorio da već imam svoj dom. A onda mi je Rubik zaprijetio da će mi dom srušiti za pet minuta.

Anđela – Bilo je tačno tako. Ja sam svjedok. Stojala sam evo baš ovdje. (Učestvuje u rekonstrukciji. Pomjera se na odgovarajuće mjesto)

Biznismen 2 – Mi smo stojali ovdje. (Učestvuje u rekonstrukciji. Iskoračuje prema mjestu gdje su stojali biznismeni. Biznismen 1 ga vuče za ruku i vraća natrag)

Gorčin – U redu riješićemo taj nesporazum zapisnikom. (Obraća se Njegovanu) Gdje su formulari za zapisnik? (Njegovan ide po formulare)

Rubik – Ne želim da prisustvujem zapisivanju svakojakih gluposti i klevetanja. Dosta nam je problematičnih zapisivanja u tajnom dnevniku. Radije ću s biznismenima porazgovarati o stanju na tržištu. Ekonomija je najvažnije pitanje našeg društva. Ekonomija je naša budućnost. Ionako su me biznismeni ljubazno pozvali da se upoznam s poslovanjem njihove firme. Hoćemo li u sobu za razmišljanje. (Biznismeni gledaju u Njegovana koji se vratio s formularima i u Gorčina. Oni im klimaju glavom. Biznismeni odlaze s Rubikom. Njegovan daje Gorčinu formular zapisnika. Gorčin gleda formular, zatim ga vraća Njegovanu)

Njegovan – (Piše) Osnovna jedinica demokratskog procesa pripremala se da konzumira svoje biračko pravo.

Gorčin – Neotuđivo biračko pravo.

Njegovan – (Popravlja se) Neotuđivo biračko pravo, na za to predviđenom mjestu.

Gorčin – Na za to zakonom zagarantovanom mjestu.

Njegovan – Zakonom zagarantovanom mjestu. Dalje...

Gorčin – Daj mi ja ću nastaviti dalje (Gorčin piše) Tokom procesa konzumiranja biračkog prava osnovna jedinica demokratskog procesa provocirana je pričom o svojoj nedovršenoj kući.

Njegovan – Nelegalnoj kući.

Srećko – Kući u izgradnji.

Anđela – Rekli su mu da zbog kuće u izgradnji priča kao gubitnik. Ja sam svjedok.

Gorčin – (Zastaje. Gleda u Njegovana) – Osnovnoj jedinici demokratskog procesa prejudiciran je krajnji rezultat procesa, pričom o dobitnicima i gubitnicima, što je po pravilima kutije zabranjeno. (Obraća se Njegovanu) Još uvijek se ne zna ko je gubitnik a ko dobitnik, zar ne. (Njegovan klima klavom) U ime kutije izvinjavamo se osnovnoj jedinici demokratskog procesa. Kao kompenzaciju za povrijeđeno pravo osnovnoj jedinici demokratskog procesa omogućuje se korišćenje sobe za razmišljanje u neograničenom trajanju na način koji joj odgovara i s kim joj odgovara. Istovremeno zabranjuju se sva izjašnjavanja o njegovoj kući u izgradnji. Od ovog trenutka kutija kući u izgradnji garantuje verbalnu nepovredivost. Potpišimo. (Svi potpisuju zapisnik. Gorčin poziva Anđelu) Priđite. Potpišite i vi.

Anđela – Ja nemam direktne veze s gradnjom kuće.

Gorčin – Potipišite kao svjedok prijetnje kući (Anđela potpisuje. Lutka upada kroz prorez )

Njegovan – Hvala Bogu, nema kiše. Kutija nastavlja se procesom. Pred nama je vedar i veseo dan.

Srećko – (Veselo) Moja kuća je sigurna i u kišnim i u vedrim danima. Sigurna je i napolje pred svakim nevremenom, a sada i unutar kutije. S ovim papirom od nje su otklonjene sve prijetnje. (Uzima zapisnik, ljubi ga i priključuje ga papirima o kući i nježno ih privija uz sebe)

Anđela – (Prilazi Srećku) Tako mi je drago što ti se kuća izborila za pravdu.

Gorčin – Dom nije kompletan bez žene. Žena je pravi stub kuće. Žena kući daje sigurnost jaču i veću od bilo kakvih papira. Možda bi s domaćicom kuća u izgradnji lakše podnosila eventualne buduće nepravde kada se proces završi.

Srećko – Zbog kuće nijesam imao vremena ni ženu da upoznam.

Gorčin – Ima načina da se i to ispravi. Vas dvoje kao bračna zajednica imate neuporedivo veću šansu da trajno sačuvate kuću nego kada nastupate odvojeno.

Njegovan – Po tom zapisniku možete da odete zajedno i u sobu za razmišljanje.

Anđela – Ako je to način da se spasi kuća ja sam na raspolaganju, naravno ukoliko se Srećko složi.

Srećko – Ne znam. To mi je nešto brzo i iznenadno. Ja sam se spremao za kutiju, da mi kutija riješi problem s kućom a ne žena, mada cijenim i pomoć žene. Naročito Anđelinu pomoć. Nemojte zamjeriti, nijesam razmišljao o vezi. Ali ukoliko smo nas dvoje, ja i Anđela kao zajednica potrebni kutiji...?

Gorčin – Nikada ne znamo kakve su nam karte potrebne dok ne otvorimo karte koje su nam već podijeljene. Isto je i sa srcem. Moramo ga otvoriti da saznamo za koga kuca. Ako srce kuca za kuću, kucaće i za buduću domaćicu kuće. I u kutiji i izvan nje. (Anđela Srećka hvata pod ruku) Sada možemo najaviti još jedan demokratski čin. Vezivanje muškarca i žene kroz sudbonosno DA.

Njegovan – (Iznenađeno) To može biti veliki problem. Ti znaš da se ovdje ne smiju javno izgovarati ni DA ni NE.

Gorčin – I to se može prevazići. Postoji način.

Njegovan – Možda, ali ne ovdje i ne danas.

Gorčin – Može i ovdje i danas i to uz poštovanje zakona.

Njegovan – Kako?

Gorčin – Kad dvoje ostanu bez riječi, kada zanijeme od ljubavi onda njihove oči same govore. Gluvi su i nijemi, a oči samo trepću. (Anđela i Srećko trepću)

Njegovan – Dobro si se sjetio. Gluvonijemi ne izgovaraju ni DA ni NE. Da ih vjenčamo na jeziku gluvonijemih.

Anđela – Bolje reći pantomimom.

Srećko – Ljepše zvuči.

Njegovan – Slažem se. Vidim da ste oboje osjetljivi na toplinu doma. Tebi je želja da konačno ozakoniš kuću, a njoj da pronađe sigurnu kuću za sebe. A mi smo tu da vam udovoljimo kao učesnicima procesa. Da izađemo u susret vašim željama.

Anđela – Ako nas dvoje od ovog trenutka budemo upućeni jedno na drugo, neće nas interesovati ni događaji oko nas ni eventualni dnevnici o njima. Što se nas tiče budite sigurni da nećemo ništa zapisivati o kutiji. (Anđela i Srećko trepću)

Njegovan – (Gorčinu) Odlično rešenje. Moram priznati da sve bolje razumiješ suštinu procesa. Zbližavamo ljude. U kutiji postaju jedna porodica.

Gorčin – Zaobiđi priču o porodicama. Porodice su prepune mračnih tajni, podvala, odricanja jednih od drugih. Licemjerstva. Progoni jednih porodica i nezaslužena uzdizanja drugih donijeli su nam podjele i veliko društveno zlo...

Njegovan – Kutija će popraviti cjelokupno društvo i vratiti mir svim porodicama.

Gorčin – Daj bože da kutija pomogne makar ovoj porodici koja u njoj počinje svoj novi život. (Zastaje) Vrijeme je da se povučemo u sobe za razmišljanje i ostavimo mladence da svoja predbračna razmišljanja i konsultacije obave nasamo. (Srećko i Anđela prestaju s treptanjem i otpočinju svoj prvi intimni razgovor)

Srećko – Ja bih ti rado kupio cvijeće i kolače kada bi to bilo moguće.

Anđela – U kutiji su zabranjene mnoge stvari, a naročito one slatke. Na one slađe od ikakvih kolača moraćemo pričekati jer u kutiji za njih još nema uslova.

Srećko – A sobe za razmišljanje.

Anđela – Ne bih željela da ove divne trenutke pokvarim razmišljanjem.

Srećko – Ja ne bih želio da se ne osjećaš zapostavljenom u ovim trenucima.

Anđela – Ti si do sada bio zapostavljen. Ali tome je došao kraj. Zapostavljena žena najbolje razumije zapostavljenog muškarca. (Grli ga. Na scenu izlazi Gorčin. Za njim idu ostali. Svi gledaju u zagrljene. Lutke upadaju kroz prorez)

Svi uzvikuju – "Čestitamo"

Njegovan – (Trlja ruke) Veliki odziv. Veliki odziv. Glasači masovno pristižu.

Rubik – Čestitam. Vi ste sada postali koalicija.

Anđela – Mi smo ono što će tebi ostati strano do kraja života. Mi smo dva ljudska Ja. On ima svoje. Ja imam svoje Ja. (Gleda u Srećka) Kaži Ja. Na trenutak zaboravi na mene i kuću i kaži Ja.

Srećko – (Čudeći se) Govoriš meni da kažem Ja. (Anđela klima glavom)

Srećko – (Mlako i neubedljivo) Ja sam Ja.

Anđela – Ne tako. Udari se u prsa i kaži Ja.

Srećko - (Udara se u prsa) I sa kućom i bez kuće zahvaljujući Anđeli ja sam postao ja. Prestajem da budem čovjek lutka. Ja sam ja.

Anđela - (Obraća se svima) Tako je. I ja i on imamo svoje ja. Nijesmo ljudi lutke.

Njegovan – Ne zaboravite da je vaša dva ja spojila kutija. Kutija će se pobrinuti da se i problemi koji vas napolje čekaju riješe, kada se vaša dva ja oduže kutiji.

Anđela – Dogovorili smo se. Odužićemo se kutiji odmah.

Srećko – Evo ja sam spreman da zaokružim ne samo za naša dva ja već i za čitavu moju širu familiju. Zaokružiću i za one koji su ovdje i za one koji nijesu dolazili ovamo poslednjih dvadeset godina a vole ovu zemlju kao da su tu. Zaokružiću i za rođake koji su me izvarali za kuću. Dali su mi ovlašćenje. (Vadi svežanj listića)

Gorčin - (Za sebe) Kako se lako slomiše dva Ja. Kao da su jaja.

Njegovan – To mi se dopada. Timski rad. Nije uzalud rečeno – Sloga kuću gradi.

Srećko – (Daje papire Njegovanu) Sada mi napišite potvrdu o legalizaciji.

Njegovan – To ne mogu uraditi. To ne zavisi od mene.

Anđela – A od koga zavisi?

Njegovan – Zavisi od rezultata razmišljanja. I od stanja u kutiji. I od dnevnika.

Srećko – Nas dvoje ćemo se rukovoditi interesima kutije. Pomoći ćemo kutiju i moralno i materijalno. Dići ćemo svoj glas i za kutiju i protiv dnevnika.

Anđela – Sve ćemo uraditi samo da se kuća legalizuje.

Srećko – Iselićemo se iz kutije i useliti u kuću. I vuci siti i ovce na broju.

Njegovan – S legalizacijom se mora pričekati. Treba je prilagoditi zakonu.

Anđela – Zašto da se čeka. Što ima da se prilagođava. Punih 20 godina Srećko je prilagođavao kuću svojoj žudnji za zavičajem. I sada u jednom danu, radi te kuće, Srećko se prilagodio vama. Prilagodila sam se i ja kao buduća domaćica kuće. Što hoćete više. Porodice ne treba da zavise od prebrojavanja i usaglašavanja u kutiji.

Njegovan – Pravila su neumoljiva.

Anđela – U ovoj kutiji pravila se mijenjaju iz časa u čas. Dijele se lažna obećanja. Množe se spletke i prevare. Nema tu ni govora o pravilima. Nema ništa više na riječ. (Otima sve papire Njegovanu iz ruke) Od sada važi – papir za papir.

Njegovan – U kutiji ima raznih papira. I dnevnik je papir. Predajte i taj dnevnički papir pa ćemo se lako dogovoriti oko papira za kuću.

Anđela – Ti si baš opsjednut tuđim intimama. Mi ne vodimo nikakav dnevnik. Mi živimo život iz prve ruke bez posrednika i zapisivanja. (Uzima Srećka pod ruku)

Rubik – Špijunski dnevnik ne može biti ničija intima. Špijunski dnevnik je državni problem. Problem službe državne bezbjednosti.

Gorčin – Odoste predaleko. Dnevnik ne ugrožava državni poredak. Samo remeti pravila kutije. Pravila se moraju poštovati. U doba ćutanja moraju svi da ćute. Nema dnevnika. Nema zapisivanja. Vrijeme treba posvetiti isključivo razmišljanju. Slično lovcu, koji u svome skloništu ćuti, osluškuje, nišani i paf. (Nišani i puca) Tako i ljudi u kutiju osluškuju, razmišljaju, nanišane i paf - zaokruže ili DA ili NE (zaokružuje)

Njegovan – Umjesto pušaka i metaka današnji lovcima na raspolaganju su olovke.

Gorčin – Umjesto da progone divljač s puškama i lovačkim kerovima današnji lovci sa svojim kerovima zajedno…zaokružuju, zaokružuju, zaokružuju (Zaokružuje rukom kroz vazduh) divljač za odstrel (Pauza) … olovkom.

Njegovan – Molim vas ugledajte se na lovce. Svi se vratite u svoje čeke za razmišljanje i poslednji put preispitajte svoj odnos prema DA i NE.

(Svi odlaze u sobe za razmišljanje. Njegovan i Gorčin ostaju sami na sceni)

Njegovan – Sumnjivi su mi Rubik i Anđela. Možda pripadaju nekim antivladinim organizacijama.

Gorčin – Kakvim organizacijama...

Njegovan – Tajnim. Rubik mi liči na izaslanika mutnih krugova tobožnje vlasti, a Anđela kao da dolazi iz kao naivne opozicije.

Gorčin – Meni liče na ljude iz naroda. Rubik liči na čovjeka iz hohštaplerskog dijela naroda. Anđela mi liči na ženu iz posrnulog dijela naroda, koja se zahvaljujući našem čovjeku sa zapada vraća na pravi put.

Njegovan – I njihov odnos mi je sumnjiv. Došli su zajedno, a ovdje su se pretvorili u ljute protivnike. I Srećaka su uvukli u svoj odnos. Kao da se šegače s nama. Možda je dnevnik njihovo zajedničko maslo.

Gorčin – A što ako je dnevnik rezultat nečijeg boravka u sobi za razmišljanje.

Njegovan – Koliko god da razmišlja Rubik će ostati običan kriminalac.

Gorčin – Bolje kaži ambiciozan kriminalac. Kriminalac čije su ambicije preusmjerene na politiku.

Njegovan - Zašto bi nam poslali kriminalca između toliko zanimanja u narodu.

Gorčin – Poseban je. Pravi je čovjek za ovo vrijeme.

Njegovan – Pobogu on je čovjek izvan zakona. Ne vidim po čemu bi bio poseban. Kriminalac ostaje kriminalac. Kriminalac kao i svaki drugi kriminalac.

Gorčin – Reci mi po čemu je so posebna. Začin kao i svaki drugi. Soli ima posvuda. Nalazi se na svakom stolu za koji sjednemo. Bez soli se ne može. Rubik ti je kao so. Poslat je da zasoli proces. Bez kriminala naše društvo je bezukusno.

Njegovan – Kriminalce svuda osuđuju. Šalju ih u zatvore a ne u legla demokratije.

Gorčin – Što ako je Rubik uveden u kutiju po ideji stranog faktora.

Njegovan - Strani faktor treba da stabilizuje kutiju a ne da je kompromituje.

Gorčin – Poznato je da strani faktor angažuje ljude s kriminalnom prošlošću u kriznim situacijama. Kriza nastupa i kada se nešto stabilizuje i kad se nešto destabilizuje. Stranom faktoru je neophodna kriza. Strani faktor upravlja krizama.

Njegovan – Englezi!? Misliš da i ovim procesom upravljaju Englezi. (Gorčin klima glavom) Tako velika sila da spadne na Rubika, sina Jezde konja...

Gorčin – I unuka Pante konjine. (Zastaje) U Engleskoj se najviše popularišu ljudi koji javno priznaju svoje kriminalne prošlosti i mračne strane svoje ličnosti.

Njegovan – Tamo ne važi ono: "Čega se pametan stidi budala se ponosi".

Gorčin – Ta poslovica je izgubila smisao i kod nas a kamoli u Engleskoj. Svako moderno društvo se trudi da podstakne devijacije ili kako bi rekli različitosti. Nosioci različitosti najviše doprinose demokratiji.

Njegovan – Neka sledeća kutija u ime demokratije prigrliće LGBT predstavnike.

Gorčin – Atenjane Njegovane. Prigrliće Atenjane, jer su Atenjani prigrlili demokratiju. Uradili su to dvije i po hiljade godina prije nas. Uradili su to na svim nivoima i visokim i niskim. I među starijima i među mlađima Njegovane.

Njegovan – Odavno se šuška da su LGBT, pardon Atenjani odavno među nama, samo se uspješno maskiraju. Kaži Gorčine da li je to normalno. Da maskirani Atenjani poslije dvije hiljade godina rukovode ovim procesom. Pravi Atenjani u redu, ali maskirani Atenjani. Vidio si kako izgleda viši nivo. (Pokazuje na masku)

Gorčin – Nema više ni normalnog ni nenormalnog. Ima samo korisnog i beskorisnog. Ima jedino važnog i nevažnog. I ispod maski su maske. I preko maski su maske. Mogu to biti i maske ptičica i maske grabljivica. Maske ne znače ništa.

Njegovan – Reci mi što ti misliš o dnevniku. Da li je i dnevnik maska.

Gorčin – I dnevnik je neka vrsta maske. Maske koja demaskira druge maske.

Njegovan - Može li dnevnik ugroziti proces.
Gorčin – Vjeruješ li u demokratiju?

Njegovan – Zašto pitaš?

Gorčin – Ako vjeruješ u demokratiju onda dnevnik nije važan.

Njegovan – A što ako ne vjerujem u demokratiju?

Gorčin - Dnevnik ni onda nije važan. Devnik samo podstiče na razmišljanja. Dnevnik je važan za one koji razmišljaju o demokratiji suštinski a ne u sobama za razmišljanje.

Njegovan – Zašto onda sve ovo radimo.

Gorčin – Sprovodimo pravila. Čuvamo makar i formalno ugled kutiji. Sjeti se naših zaduženja i odgovornosti.

Njegovan – Zaduženja dolaze spolja, odgovornosti ostaju unutra.

Gorčin – Gore su ideolozi procesa, a unutra su spiskovi s instrukcijama, partijski aktivisti, terenski špijuni, glasači slobodne volje i nas dvojica.

Njegovan – Nema više partijskih aktivista. Njihovu ulogu preuzela je elektronika. Sada Rubikova elektronika registruje glasače slobodne volje. Instrukcije smo sproveli, spiskove zaokružili. Ostali su nam samo terenski špijuni.

Gorčin – Njih nećemo lako otkriti. U Kutiju je ušao biznis. (Otvara prvo jedan pa drugi prst) Dijaspora sa Zapada. (Otvara treći prst) Prisutni su i selo i grad. (Otvara četvrti i peti prst) A povremeno upada i gerila. (Pljesne drugom rukom po otvorenoj šaci)

Njegovan – Možda su i to samo maske maski. (Prilazi Gorčinu i zagleda se u svaki prst koji je otvorio)

Gorčin – (Maše prstima) Jedan od ovih bio on pod maskom ili ne vodi dnevnik.

Njegovan – A onaj ko se dokopa dnevnika može srozati proces i ukaljati kutiju.

Gorčin – Proces je istorijski tok. Proces ima svoja stanja i izvan ove kutije.

Njegovan – Proces je dug istorijski tok. Od biča do olovke.

Gorčin – To je metafora. Ja govorim o suštini. Kao i svaki tok, proces ima različita stanja, čvrsto, tečno, gasovito... Čvrsto stanje je kada se dugo godina talože jedne te iste ocjene o nečemu. Ocjene očvrsnu. Okamene se. Postaju beton. Dogma... Okamenjene su recimo ocjene o patriotima i izdajnicima. Naš proces je drugačiji. U tekućem je stanju. A kada je stanje tekuće iz njega može nešto i da procuri.

Njegovan – Neki trač, intriga, podvala, podmetačina...

Gorčin – Što god da procuri ulazi u istoriju. Zato je tekuće stanje najnestabilnije.

Njegovan – A gasovito stanje?

Gorčin – To je ono što izvjetri. To su nevažne stvari. Pojave se i ispare. Poput onog biznismena koji savršeno čuje i ono što se dešava unutra i ono što se dešava napolje. Kao što je čuo navijačke pjesme napolje možda čuje i naše razgovore unutra. Njemu na jedno uho uđe, na drugo izađe. Izvjetri. Ispari. Bezopasan je. Opasno je samo tekuće stanje, opasno je ono što se zapiše i procuri napolje.

Njegovan - Ti kao kontrolor i ja kao domaćin kutije dužni smo zaštititi kutiju od tečnog stanja i curenja.

Gorčin – Ako je nešto već procurelo ova Kutija je u velikom problemu.

Njegovan – Moramo što prije pronaći dnevnik i uništiti ga po svaku cijenu. Dnevnik je tempirana bomba.

Gorčin – Možda ta tempirana bomba označi slavan kraj neslavnog početka. Ne mora se svaki istorijski proces pretvoriti u katastrofu za poražene.

Njegovan – Dnevnik će označiti katastrofu za nas. Mi ćemo biti poraženi. Šta bi radili da u kutiju recimo upadnu navijači i pronađu dnevnik?

Gorčin – Neko bi se usrao od straha, a neko ostao mrtav ladan.

Njegovan – Nijesam mislio na patriotski nastrojene navijače već na huligane koji nas nazivaju otadžbinskim smećem. Kakva monstruozna fraza.

Gorčin – Više mi liči na ekološku frazu. Ko se nakani počistiti smeće napraviće uslugu i prirodi i otadžbini i demokratiji.

Njegovan – Smeće se nalazi na deponijama a ne u kutiji. Tačno se zna ko je zadužen da odvozi smeće i da ga uništava.

Gorčin – Nije baš svako smeće na deponiji. Neko smeće se čuva na visokom nivou, a neko spaljuje posredstvom visokog nivoa.

Njegovan – Ti govoriš o otpadu. Otpad nije isto što i smeće. Neki otpad se čuva po zakonu a neki spaljuje po zakonu. To su zastareli papiri, spiskovi, zaduženja, pravilnici. Otpad su nepotrebne stvari, kao oni papiri iz vojnog magacina.

Gorčin – Iza Rubikove elektronike ne ostaje ni smeća ni otpada.

Njegovan – Baš zbog elektronike moramo pronaći dnevnik. Da se izbjegnu protivurečnosti i neslaganja. Kada usaglasimo dnevnik s elekronikom u proces niko neće posumnjati.

Gorčin – Slažem se da dnevnik moramo tražiti. Hoćemo li ga pronaći ili ne, ne zavisi samo od nas već i od trajanja procesa, a proces se kao što vidiš bliži kraju.

Njegovan – Bez obzira na vrijeme. Ja želim da pronađemo dnevnik. Ja želim da poslije završetka procesa ti napreduješ u svojoj karijeri kontrolora, jer ti to zaslužuješ. Dugo si ispaštao zbog svojih predaka.

Gorčin – Ja upravo to ne želim. Bježim od toga. Meni ne trebaju ni nagrade ni napredovanja. Pogotovo ako dolaze od Engleza.

Njegovan – Oslobodi se Engleza. Ko su oni da odlučuju o tvojoj karijeri.

Gorčin – Englezi su moj hobi. Neko voli ribolov, neko skuplja poštanske markice, neko se bavi slikarstvom... Ja sam se posvetio raskrinkavanju Engleza.

Njegovan – Batali Engleze. Raskrinkaj mi Rubika i Anđelu.

Gorčin – I oni dvoje se prave Englezi.

Njegovan – Imaš pravo. Rubik mi djeluje kao preobučeni kontrolor kutije.

Gorčin – Ko bi se neko preobukovao u moju ulogu. Jedva su i mene pronašli da radim ovaj posao koji mi je, kao što vidiš, na kraj srca. Izabrali su me kao najmanju moguću štetu. Rubik mi više liči na preobučenog domaćina kutije. Previše se uživio. Domaćinski se bavi kutijom. Prespaja kablove. Šunja se oko ulaza u kutiju. Zaviruje u sobe za razmišljanje. Špijunira učesnike procesa.

Njegovan – Nemoguće. Kutija drži do svoje reputacije. Kutija ne bi ugrozila svog pravog domaćina zbog tamo nekog kriminalca s ulice koji izigrava domaćina.

Gorčin – O reputaciji kutije najbolje svjedoče ljudi koji se nalaze unutar nje. Povucimo se i pustimo učesnike procesa da sami između sebe riješe problem dnevnika. (Njegovan razmišlja. Gorčin nezainteresovano gleda u svetleće kugle)

Njegovan – (Poziva učesnike procesa) Mijenjamo uloge. Mi sada idemo u sobe za razmišljanje a vi ostajete da između sebe riješite pitanje dnevnika. (Gorčin i Njegovan odlaze sa scene. Učesnici procesa se raspoređuju po sceni. Zauzimaju mjesta kao na službenom sastanku. Rubik presjedava)

Rubik – Slušajte ovamo. Tema našeg sastanka je dnevnik. Treba da odgovorimo na jedno jedino pitanje. Ko je zloupotrijebio gostoprimstvo Kutije i počeo da vodi dnevnik. (Šeta se od jednog do drugog, ponavljajući pitanja) Ko vodi dnevnik? Ko zapisuje događaje na svoju ruku? Ko zagađuje prirodne tokove zvanične istorije? Ko je trovač kutije?

Anđela – (Drži Srećka pod ruku) Dosta nam je kutije i njenih problema. Mi jedva čekamo da izađemo odavde i da se posvetimo našoj kući.

Srećko – Kući u izgradnji.

Rubik – Ne znate ni da li ćete kuću zateći ucijelo.

Srećko – Te prijetnje smo riješili zapisnikom. Molim vas ne počinjite ponovo.

Anđela – Srećkova kuća je starija i od kutije i od dnevnika. Počeo je da pravi kuću kada kutija nije postojala ni u stvarnosti ni u tom famoznom dnevniku.

Rubik – Ništa nije starije od kutije. Kutija je temelj civilizacije. Stub demokratije.

Anđela – Civilizacija s ovakvim stubovima brzo će propasti.

Biznismen 2 – I iza propalih civilizacija ostaju pisani tragovi. Samo biznis kada propada, propada potpuno. Bankrot. (Prelazi rukom ispod grla)

Rubik – Pisani tragovi. U tom grmu leži zec. Ti dakle vodiš dnevnik.

Biznismen 2 – Samo polovinu dnevnika. Dnevnik prihoda. Partner vodi drugu polovinu. Dnevnik rashoda. Ja vodim ono što se potražuje, a on ono što se duguje. Ako ta dva dnevnika ne usaglasimo i mi možemo propasti.

Rubik – Ti bilježiš dakle ove sa DA a ti ove za NE. (Upire prstom u biznismene)

Biznismen 1 – Pogrešno ste razumjeli. Naši dnevnici se odnose na stovarište. Na robu. Odnose se na materijale, ne na ljude.

Rubik – A što mislite da je kutija. Kutija je najvažnije državno stovarište. Strateško stovarište. Kutija je resurs. Kutija je skladište slobodnih ljudskih glasova. U ovom skladištu zahvaljujući meni evidencija se vodi na savremen način, elektronski a ne nekim tupim olovkama u polumraku soba za razmišljanje.

Anđela – U Kutiji se nalaze živi ljudi a ne sortirana roba i materijali.

Biznismen 1 – Podsjećam vas da se radi o nesporazumu. Mi govorimo o dneviku ulaza i izlaza robe. On nema veze sa kutijom i ovdje prisutnim učesnicima procesa.

Rubik – Dosta je bilo vrdanja. Zakunite se da ne vodite dnevnik danas na ovom mjestu i u ovoj kutiji.

Biznismen 1 – Kunem se.

Biznismen 2 – Danas se čak ni u našem stovarištu ne vodi nikakav dnevnik. Nedelja je. Neradni je dan. Danas je veliki dan za sve biznismene. Dan odmora.

Rubik – Slažem se da je veliki dan po više osnova. Zato i ne smijemo dozvoliti da tamo neki pišljivi dnevnik baci sjenku na ovaj veliki dan. Obećavam vam u ime veličanstvenosti ovog dana da ćemo do kraja procesa pronaći dnevnik i uništiti ga. Imamo metode. (Biznismeni osjete olakšanje)

Biznismen 2 - Želimo da pronađete taj dnevnik.

Biznismen 1 - I uništite ga.

Rubik – Ja imam povjerenja u sve vas. Znam da ćete mi pomoći da pronađem dnevnik. A kada ga dograbim obećavam da ću ga spaliti ne gledajući u rukopis. Neće mi biti važno ko ga je vodio. Poslije toga proveselićemo se uz šampanjac i bijele linijice ko ih voli (Zastaje. Ugrize se za jezik) ili ako vam je draže uz drugarsku pjesmu kao nekad oko logorske vatre.

Anđela – Ta logorska vatra i drugarska pjesma označiće kraj muka s dnevnikom?

Rubik – Upravo tako. Ništa više neće štrčati. Svi događaji u kutiji biće dovedeni pod konac. Pamtićemo svoje izbore u vidu prebrojanih DA i u vidu prebrojanih NE, onako kako ih pamti elektronika koju sam ja podesio. Svi rezultati u kutiji biće usaglašeni. I igrači i sudija i publika i navijači i sportski izvještači raspolagaće istim informacijama o demokratskoj utakmici koju smo svi zajedno, ovdje odigrali.

Biznismen 2 – To nam treba. Fer plej tržišna utakmica. Korektna ponuda, čisti računi, zadovoljni potrošači, nepristrasne sudije, širokogrudi kontrolori.

Rubik – Sada shvatate koliko nas malo dijeli od potpunog uspjeha. Predlažem da svi pojedinačno ponovo prođemo kroz sobe za razmišljanje. Ko je vodio dnevnik neka ga ostavi u nekoj od soba. Tako nećemo znati ni ko ga je vodio ni zašto ga je vodio. Pronalaženjem dnevnika proces će se vrlo bezbjedno okončati a vi ćete otići u svoje tople domove. Vas dvoje u novu kuću. Vas dvojica u stovarište. (Prisutni se vraćaju u sobe za razmišljanje. Na scenu stupa Gorčin, prati ga Njegovan)

Njegovan – Nemoj tako. Engleze smatraju džentlmenima.

Gorčin – Pravi džentlemeni se kaju zbog svojih grešaka i ružnih postupaka, izvinjavaju se, umiju da pocrvene... Englezi ne crvene.

Njegovan – Misliš, Engleze ništa ne uzbuđuje?

Gorčin – Ništa sem prosute ljudske krvi. Prolivanje ljudske krvi širom svijeta omiljena je tema engleskih novina i engleskih političara.

Njegovan – Ti o englezima ko baba o uštipcima. Isuviše si ličan. Priznaj, ne možeš oprostiti englezima udio u našoj istoriji.

Gorčin – Ni u našoj ni u njihovoj istoriji. Znaš li ko je najviše pominjana ličnost engleske istorije. Džek Trbosjek. Nekom poremećenom ubici Englezi su dali ime Trbosjek. Taj Džek Trbosjek je oštrim nožem parao trbuhe nedužnih žena i uz mlazeve krvi iz utroba im vadio polne organe. Kolekcionar ženskih materica po imenu Džek Trbosjek i dalje opčinjava Engleze iako mu nikada nijesu saznali pravo ime. Kakva morbidnost. U njoj mogu uživati samo Englezi. Krvoprolića su njihove omiljene teme. Kao što su francuski impresionisti nenadmašni u slikanju pejzaža, tako su englezi nenadmašni u opisivanju krvoprolića. Englezi o tuđoj krvi naširoko debatuju, a svoju ljubomorno čuvaju. Ne dopuštaju joj da uđe čak ni u sopstvene obraze.

Njegovan – Čitao sam da njihovo bledilo potiče od ostrvske klime.

Gorčin – Znaš li na čemu su izgradili famu da su hladnokrvni, da ih ništa ne uzbuđuje, da u svakoj situaciji ostaju pribrani.

Njegovan – Na čemu?

Gorčin – Vježbajući se na tuđim nesrećama. Pogledaj što Englezi rade po svijetu. Zametnu sukobe a onda održavaju veze sa zaraćenim stranama huškajući ih jedne na druge. Kada se bratoubilački ratovi završe Englezi dolaze da zaraćenima ispostave račune. Organizuju im pregovarački sto. Takvu sedeljku nazivaju mirovnim sporazumom. O tajnim ratnim sporazumima koje su organizovali kao uvod u krvoprolića ćute narednih 50 godina.

Njegovan – Engleska je stara imperija. Moćna diplomatija. Nemaju obavezu da bilo kome polažu ručune. Zato im sve i uspijeva.

Gorčin – Uspijeva im jer su razvili sve profesije potrebne ratu. Imaju svoje provokatore, atentatore, medijatore, falsifikatore, naratore, predatore, masturbatore, Uz pomoć tih profesija izazivaju krize. A onda dolaze da krizama upravljaju. Izazivaju ubijanja da bi ubijanjima upravljali. To su istorije koje ostaju iza engleza.

Njegovan – Sve istorije su nalik jedna na drugu. Slične kao jaje jajetu.

Gorčin – One istorije u koje su prste umiješali Englezi slične su kao mućak mućku. Našu istoriju i bratoubilački rat smućkala je engleska tajna služba.

Njegovan – MI 6, CIA, KGB, Mosad, Štazi, Ozna, Udba... Dosadile su mi priče o zavjerama.

Gorčin – Englezima ni zavjere nijesu dovoljne.

Njegovan – Što može biti opasnije od zavjera. Baš me zanima.

Gorčin – Opasnije je to što Englezi ne prestaju da se prave Englezi. Glume nevinost, a ostaju osioni kao da smo još u 17-om vijeku. Kao da je pola svijeta i dalje njihova kolonija. Odredili su po jednog nagizdanog upravitelja za svaku zemlju. Garantujem ti da i ova kutija ima upravitelja iz Engleske.

Njegovan – Misliš da je ovdje prisutan neki Englez.

Gorčin – Da. Neko se ovdje pravi Englez radeći za Engleze.

Njegovan – Misliš da Englezi svojom produženom rukom vode dnevnik u kutiji.

Gorčin – Ne samo da vode dnevnik već i putem dnevnika manipulišu s onim što nam se sada dešava, a u tajnosti pripremaju ono što će nam se tek dogoditi. Protiv Engleskih dvostrukih igara moguće se boriti na engleski način. Trostrukim igrama.

Njegovan – Postoji li išta dobro kod Engleza. Nešto prema čemu nećeš biti sumnjičav. Nešto što nećeš opsesivno napadati pričajući o dvostrukim, trostrukim, petostrukim igrama i zavjerama...

Gorčin – Štofovi, lule, cilindri i kišobrani.

Njegovan – Molim?

Gorčin – Cijenim engleske štofove, engleske lule i engleske kišobrane. Englezi prave odlične štofove, lule i kišobrane. Mada smatram da time samo skreću pažnju na likove dendija, džentlemena, detektiva, lordova, raznih perova i serova.

Njegovan – Misliš na Šerloka Holmsa, koji nosi štofani kaput i kišobran.

Gorčin – I lovačku kapu i lulu.

Njegovan – Jedan Šerlok Holms bi nam dobro došao u kutiji. Engleski detektiv bi brzo otkrio ko vodi dnevnik.

Gorčin – Misliš da bi njihovi kišobrani, lovačke kape, polucilindri, monokli i lule doprinijeli pronalaženju dnevnika? Više bi nam koristilo njihovo priznanje.

Njegovan – Kakvo priznanje?

Gorčin – Da nam otvoreno kažu ko u Kutiji radi za njih, koga su angažovali da vodi dnevnik. (Njegovan se duboko zamisli)

Njegovan – Jesi li siguran da iza dnevnika stoje Englezi. (Gorčin klima glavom. Pri kraju njihovog razgovora učesnici procesa počinju da kruže kroz sobe za razmišljanje. Među njima iznenada se pojavljuje i preobučeni kokičar. Kokičar kruži s ostalima. U svakom džepu nosi po nekoliko olovaka. Biznismeni se kreću jedan uz drugog. Kokičar prati Biznismene)

Kokičar – (Pita Biznismena 1) Prolazeći kroz sobe za razmišljanje da li mi stvarno razmišljamo ili samo vježbamo razmišljanje.

Biznismen 1 – U čemu je razlika između razmišljanja i vježbanja razmišljanja?

Kokičar – Kada vježbaš razmišljanje, onda treniraš mozak, spremaš se za takmičenje u razmišljanju ili naprosto sportski održavaš mentalnu kondiciju.

Biznismen 1 – A što radiš kada ne vježbaš razmišljanje, kada razmišljaš iz prave?

Kokičar – Onda se čuvaš od prekovremenog vježbanja. Čuvaš se od prevelikog razmišljanja. Paziš se da ne preforsiraš mozak. Da ga sačuvaš za utakmicu.

Biznismen 1 – Kakvu utakmicu.

Kokičar – Demokratsku utakmicu. Utakmicu na koju smo čekali četiri godine. (Njegovan čuje riječi "demokratska utakmica" i "četiri godine". Prilazi im)

Njegovan – Te riječi su mi poznate. Taj glas mi je poznat. Taj lik mi je poznat. Kokičar ko bi drugi bio. Za tebe nema utakmice. Dva puta si isključen. Sada ćeš i treći put da letiš napolje. (Svi učesnici procesa okupljaju se oko kokičara)

Gorčin – Kako li je uspio da uđe. Ko ga je pustio?

Biznismen 1 – Mi s time nemamo nikakve veze. Odjednom se pojavio pored nas.

Kokičar – Želja da učestvujem me je uvela u kutiju. Dosta mi je bilo gledanja demokratije. Hoću da se pridružim demokratiji. Želim da uđem na teren demokratije i igram po demokratskim pravilima. Čist sam. Pri sebi nemam sumnjivih kokica, kladioničarskih kvota i tiketa. Imam samo olovke. Mnogo olovaka. (Vadi olovke) Imam sve ono što demokratija traži. (Vadi i šahovski sat)

Srećko – Što vam je to?

Kokičar – Šahovski sat. Sat mi pomaže da rasporedim vrijeme za razmišljanje. Neću da mi padne zastavica u velikoj partiji demokratije. (Pritiska dugmad sata)

Gorčin – Žao mi je. Mnogo mi je žao, ali ni šahovski sat, ni šahovske figure nijesu dovoljne. Potrebno je i ovlašćenje nadležnih da se u procesu može učestvovati.

Kokičar - I ja sam dio naroda kao i ovo dvoje koje su bez problema, direktno s ulice ušli u kutiju. Njih niko ne izbacuje. Bavim se biznisom kao i njih dvojica. Ni njih niko ne izbacuje. Zašto sam obespravljen. Što me to čini drugačijim od ostalih.

Gorčin – Neovlašćeni ulazak.

Kokičar – To je bilo ranije. Ali zašto sada. Sada sam došao da vam pomognem.

Gorčin – U čemu da nam pomogneš?

Kokičar – U pronalaženju dnevnika.

Rubik – Garantujem da je on donio dnevnik i sada kobajagi hoće da ga pronađe.

Gorčin – (Ispitivački) Što znaš o dnevniku?

Kokičar – Znam ko će imati najviše koristi od dnevnika. Došao sam do određenih saznanja. U muzeju demokratije uz muzejski bič i muzejsku olovku namjeravaju da izlože i muzejski dnevnik. U vašim sobama za razmišljanje postavljene su skrivene kamere... (Gorčin se udaljava od kokičara)

Rubik – (Prekida ga) Ko si ti da razmišljaš o dnevniku. Što te čini kvalifikovanim da se uopšte pojaviš u sobama za razmišljanje.

Kokičar – A ko si ti da tebi dajem odgovore. Tu je domaćin kutije. S njim ću razgovarati. Njemu ću objasniti ko i zašto vodi dnevnik.

Rubik – Domaćin kutije je zadužen da objašnjava. On objašnjava. Domaćinu kutije se ne objašnjava sem ako nijesi došao da preuzmeš ulogu domaćina kutije.

Njegovan – (Gnjevno) Obezbeđenje, opet imamo uljeza u kutiji. Izbacite ga.

Anđela – Možda čovjek hoće stvarno da pomogne. Zašto bi ga izbacivali.

Njegovan – Zbog neovlašćenog ulaska.

Srećko – Zbog toga je izbačen dva puta. Zar za njega ne može da važi treća sreća.

Njegovan – Ovoga puta izbacićemo ga zbog neovlašćenog razmišljanja.

Rubik – I neovlašćenog objašnjavanja.

Njegovan – Obezbeđenje izbacite kokičara. (Lutke izvode kokičara)

Kokičar – Odbili ste pomoć. Zažalićete. Do sada vam je u dnevniku zabilježeno što radi sitnije otadžbinsko smeće. Od sada će vam čitav proces ući u dnevnik. I spiskovi i oni gore. Svi zajedno naći ćete se u najopasnijem dijelu dnevnika. U nacionalnom dnevniku. Kada počnu padati krupne ribe i njihove sluge, sjetićete se sitnih zanimacija za zube i kokičara.

Njegovan – (Upire prstom u sebe. Teško diše) Ako sam i sluga, ja sam sluga kutije i procesa. Nijesam sitno otadžbinsko smeće. Svi znaju ko je zakoniti sluga kutije i procesa. Znaju ko je dužan da kutiju zaštiti od dnevnika. Straža udaljite iz kutije lice koje se neovlašćeno bavi objašnjavanjem predmeta po imenu dnevnik. (Njegovan skrhano sijeda na stolicu. Drhti) Moram da se odmorim. Dnevnik je teška zagonetka. Od njega me trese groznica. Tri mi stvari izazivaju groznicu. Dnevnik, kokičar i huliganske pjesme. "Otadžbinsko smeće više vladat neće".

Rubik – Dok se Njegovan odmara nastavljamo istragu. Hej ti Biznismenu. Ti što čuješ svaki šum, jesi li bilo što načuo o dnevniku.

Biznismen 2 – (Obraća se Gorčinu) Da li je neko rekao da je dnevnik podmetnut.

Gorčin – Vjerovatno, ali samo figurativno.

Biznismen 2 – A da li je neko spominjao dvostruke igre i nekog ko se zbog dnevnika pravi Englez.

Gorčin – (Nezainteresovano) Moguće. Ali u sasvim drugačijem kontekstu.

Biznismen 2 – Znači li to da tragamo za dva dnevnika. Jednim podmetnutim i drugim koji je spomenuo kokičar. (Prilazi mu Rubik)

Rubik – Ne možemo izaći na kraj ni s jednim, a kamoli s dva dnevnika. Promijenićemo način rada. Podijelićemo se u grupe po dva tragača. Vas dvojica ne možete u istu grupu. (Razdvaja biznismene) Ni vas dvoje (Razdvaja Srećka i Anđelu)

Anđela – Zašto?

Rubik – Sukob interesa. Povezani ste zajedničkim interesima i partnerstvom. (Biznismeni, Srećko i Anđela upitno gledaju Gorčina)

Gorčin – Organizujte se kako hoćete. Proces je pri kraju. Tražite dnevnik. (Gleda na sat) Imate još vrlo malo vremena. Nije dnevnik igla da se zagubi. (Učesnici procesa tragaju za dnevnikom. Tumaraju po sceni i sobama za razmišljanje)

Njegovan – (Počinje da halucinira) Dnevnik je opasna igla. Veoma opasna igla. Narkomanska igla. Počne li neko da čita dnevnik može da se navuče na njega kao na drogu. Ko zna što su sve spakovali u taj dnevnik. Od njegovih podataka ljudi mogu dobiti halucinacije, mogu se nekome pričiniti psi, mogu se nekome pričiniti lovci, mogu se nekome pričiniti ptice, nekome konji, nekome mrtvi i bolesni ljudi. Može se čitav proces pričiniti bolesnim. A mi smo sve preduzeli da proces bude zdrav. Zdrav proces za zdravo društvo. I sada pri samom kraju procesa, može da nas uništi jedna narkomanska igla, jedan dnevnik. Nas će proglasiti za krivim. Sve zbog dnevnika, sve zbog narkomanske igle koju ne možemo pronaći. (Ustaje i viče) Moramo spasiti ljude od iskušenja da probaju drogu preko igle zvane dnevnik. (Čuje se glas maskiranog sa zvučnika)

Maskirani – "Pažnja, pažnja. Potreban broj ulazaka u sobe za razmišljanje je dostignut. Proces se bliži kraju. Mole se učesnici da po poslednji put zauzmu mjesta u sobama za razmišljanje i redom saopšte svoja razmišljanja o kutiji i procesu. Razmišljanja su tajna, zagarantovana procesom, zato se slobodno i spontano izrazite".

Biznismen 1 – Bogu hvala proces je pri kraju.

Biznismen 2 – I ja kažem Bogu hvala. Gotovo je.

Gorčin – Nije gotovo. Ostaje vam da saopštite utiske o kutiji.

Rubik – Moj odnos s kutijom je familijaran, pun razumijevanja i povjerenja. Kutija je postala moj novi dom i to će ostati od ovog do svih budućih procesa.

Gorčin – Imaćeš prilike da joj to saopštiš iz sobe za razmišljanje. Idemo. (Veselo) Ja ću prvi kao kontrolor a ti Njegovane kao domaćin kutije ostani poslednji. Ostali će se rasporediti između nas. (Formiraju kolonu. Njegovan jedva hoda. Povlače se u sobe za razmišljanje i saopštavaju utiske o kutiji i procesu. Saopštavaju ih pojedinačno, jedan po jedan, iz soba za razmišljanje koje osvijetli reflektor)

Gorčin – Smatram da je Kutija do maksimuma iskoristila svoje prostorno-vremenske i elektro-energetske potencijale. Prostorno, kutija se povezala sa novim lovištima a preko novih lovišta sa udruženim lovcima i njihovim kerovima. Zahvaljujući vremenskim potencijalima, kutija je omogućila davno preminulim precima da stanu rame uz rame sa svojim živim potomcima. Na elektro-enrgetskom planu ključnu ulogu u kutiji odigrali su kablovi zahvaljujući kojima su se stekli uslovi da se različita mišljenja elektronskim putem harmonizuju i pripoje jedna drugima u što kraćem roku i u što većem broju. Rukovodeći se načelom "Glasam dakle postojim" kutija je prihvatila sve prijavljene učesnike procesa ne provjeravajući im životne statuse i zdrastvena stanja. I prijavljeni učesnici su se revanširali Kutiji. Svi odreda. Lovački psi sa svojim gospodarima, potomci sa svojim preminulim precima, bolesnici sa svojim dijagnozama... Svi oni doprinijeli su stabilnosti kutije. Međutim stabilnost poput mnogih stvari u životu ima uz svoje lice i svoje naličje. Ima svoju svijetlu i svoju mračnu stranu. Stabilnost kutije izazvala je podozrivost spoljnjeg svijeta, podozrivost spolja izazvala je radoznalost unutra, radoznalost unutra izazvala je tajni dnevnik, a tajni dnevnik je izazvao šok i zaprijetio s mukom građenoj stabilnosti kutije. Direktne prijetnje stabilnosti kutije lako smo otklonili direktnom akcijom. Tri puta zaredom izbacivali smo iz kutije osobu koja se tri puta u nju prošervecovala. Što se tiče indirektnih prijetnji, ruke su nam ostale vezane. Indirektna prijetnja stabilnosti kutije postao je sam domaćin kutije. Domaćina kutije počelo je da muči pitanje – Ko vodi dnevnik. I pored mnogobrojnih pokušaja domaćin kutije nije uspio to da utvrdi. Zbog dnevnika domaćin kutije može doživjeti nervno rastrojstvo, koje bi čak i iz formalnih razloga moglo ugroziti proces.

Koristim priliku da iznesem primjedbe na muzej Kutije. Mislim da izloženi eksponati ne odražavaju ni suštinu, ni razvojni put demokratije. Kakav je to muzej bez ijednog slova, bez ijedne slike, bez ijednog dokumenta...U nekom budućem procesu valjalo bi izložiti autentična fakta demokratije. Prije svega svjedočenja ljudi koji su se borili za demokratiju. I slike ljudi koje je borba za demokratiju progutala, svarila i izbacila poput izmeta. (Podiže ton) Ako i danas poslije milion godina jedno smrznuto govno mamuta više svjedoči o istoriji Zemlje nego sve kosmogonijske i mitološke teorije, zašto i o demokratiji ne bi svjedočili ljudi koji su omogućili ideji demokratiji da opstane u surovim istorijskim okolnostima. Oni koji su postali žrtve razvoja demokratije bilo pojedinačno, bilo porodično, bilo društveno, nacionalno, vjerski zaslužuju da se nađu u muzeju kutije umjesto tamo nekih sex-šop rekvizita koji u vidu falusnih i sado-mazohističkih simbola vise na njenom zidu....Ne znači da sam u pravu ali sam se obavezao na spontano i slobodno iznošenje ličnih utisaka, što i činim.

Anđela – Kutija je prepuna prevara i falš robe baš kao i seoski vašar, samo što joj nedostaje zabave i cigana. Pokušavaju da te pridobiju a zauzvrat ti ne nude ništa. Samo obećavaju. Pričaju o slobodnom izboru a neprestano te uslovlavaju. Ne daju ti da se opasuljiš, da vidiš gdje si, što ti se nudi i što tobože možeš dobiti. Tjeraju te na razmišljanje, a oko tebe sve sami falsifikati, izuzev nekog dnevnika koji niko nije vidio a od kojeg se svi plaše. Ne shvatam, po čemu bi bilo ko od učesnika procesa bio toliko interesantan lik da bi ga neko spominjao u svom intimnom dnevniku? Zamislite kada je Rubi kljuse sin Jezde konja i unuk Pante konjine ovdje prošao kao najbolje grlo. Odredili su ga da vuče kutiju naprijed... u svijetlu budućnost. Zbog njega su mi na pamet pali cigani. Nikada, ni Rubi kljuse, ni njegov otac Jezda konj, ni njegov djed Panta konjina nijesu uspjeli prevariti cigane na seoskom vašaru. Nažalost cigana nema u kutiji jer su nomadi. Cigani svoju slobodu nose sa sobom. Posao im ne zavisi od kutije. Ni kuće im ne zavise od kutije. I svoje kuće nose sa sobom. U kutiji je jedan fini gospodin koji se razlikuje od ostalih. Došao je u kutiju upravo zbog svoje kuće. Uzalud je donio i pare i papire i manire. Ne pomažu mu. Svi ga napadaju. Ne daju mu da diše. Stalno ga tjeraju u sobu za razmišljanje kao da je došao iz ludnice a ne iz inostranstva gdje se o slobodi i demokratiji non-stop razmišlja. On jedini vodi računa o mojim osjećanjima. Nijesam očekivala da takav čovjek uopšte može postojati. Zbog njega sam prestala razmišljati o onome zbog čega sam došla u kutiju. Zbog njega ne razmišljam ni o poslu ni o proširenju posla. Sve više razmišljam o njemu. Žao mi ga je koliko je iskren, nevin i izgubljen. Ne snalazi se na ovom pokvarenom mjestu. Srce mi se cijepa zbog njega. Ismijavaju ga uličari zato što je džentlemen i domaćin. Ucjenjuju ga zato što ima veliku i lijepu kuću, u kojoj ću ako proces dozvoli možda i ja postati domaćica. Zbog toga osjećam strah od procesa. Bojim se da će proces srušiti njegovu kuću i uništiti moje snove. Čuvari procesa kažu da će zakon srušiti kuću a ja se plašim da će kuću srušiti ljubomora i zavist. Ne dozvoli bože da mi život ponovo upropaste ljubomora i zavist.(Krsti se)

Srećko – Uz svo poštovanje ljudi, ovog mirnog mjesta i demokratije u njemu, moram reći da mi dolazak zaista nije trebao. Kada sam se prije dvadeset godina izvukao iz ove kaljuge rekao sam samom sebi: Srećko, od sada će tvoje oči tražiti drugačiji svijet, a tvoje noge gaziti po čvrstom i čistom tlu. I pronašle su moje oči sređen svijet i koračale su moje noge po sigurnom tlu, sve dok rođaci ne počeše da me zovu. Salijetali su me pričama o napuštenom ognjištu, o srušenom zidu zaraslom u bršljan, o tradiciji i krsnim slavama, o mekoj postelji i svježim jutrima u zavičaju. O mirnom kutku za stare dane. Poklekao sam. Prihvatio sam ponudu da gradim novu kuću u starom kraju. Slao sam rođacima pare a oni izvodili radove na terenu. Umjesto sa mirnim, zavičajnim kutkom rođaci me povezaše sa sudskom pisarnicom. Na moju adresu počeše stizati kazne, tužbe, zabrane... sve zbog kuće koju nijesam ni vidio osim u papirima (Pokazuje papire i maketu). Zahvaljujući rođacima postadoh optuženi, po prvi put u životu. Razapeše me na stub srama. Topli kutak zavičaja pretvoriše mi u hladni kažnjenički kamen i objesiše mi ga oko vrata. Zašto sam nastavio s gradnjom kuće? Uvjeravali su me da će se svi nesporazumi vrlo brzo razriješiti u ovoj Kutiji. Sad sam evo u Kutiji i malo po malo počinjem da shvatam da moj problem postaje sve veći i veći a nesporazumi se samo množe. Zbog kuće sam pravio grešku za greškom, a dolaskom ovdje možda sam napravio i najveću grešku. Dotrčao sam u susret teškim pitanjima na koje niko na daje odgovore. Prije dvadeset godina pobjegao sam tamo gdje se više radi a manje pita. Tamo gdje ako već i treba da te nešto pitaju, onda te pitaju što znaš da radiš, a ne kao ovdje, jesi li za DA ili si za NE. Otkud ja znam za koga sam. Ja ne živim ovdje. Kuća u kojoj bih i živio, ne zavisi od mene već od nekog procesa u koji se ne razumijem. A proces predugo traje i neizvjestan je. Bolje bi bilo da nijesam dolazio. Kada sam već i došao bolje bi bilo da nijesam izlazio iz sobe za razmišljanje. Ali kada sam već izašao iz sobe za razmišljanje moram priznati da mi se dogodilo nešto izuzetno lijepo. Upoznao sam divnu žensku osobu. Upoznao sam naivnu i zavedenu djevojku koja je iako mlađa od mene, mnogo više propatila od mene. Djevojka nije krasnorečiva kao moji rođaci. Ne zapomaže, ne traži pomoć. Ne kuka zbog posla. Ne povlađuje nikome i neće da se pokori. Podsjeća me na bistru vodu zavičaja. Divlja je, ali i čista u duši. Istina, krivudala je životom ali je naučila i da žubori kao najčistiji potok u hladovitoj i raspjevanoj šumi... Ako ikada dopre do moga srca bilo kakav ženski glas volio bih da to bude njen glas.

Rubik – Kao prvo, zahvaljujem se na ukazanom povjerenju i hrabroj odluci da me angažujete u procesu. Svojim rukama uz malo alata učvrstitio sam poziciju kutije i podigao nivo njene stabilnosti. Putem kablova omogućio sam lak prelazak iz NE u DA. Uz to, za kratko vrijeme dobro sam upoznao proces. Osjećam da su mi zahvaljujući procesu ruke postale još spretnije i da sve više služe zakonu. Kad bolje razmislim moje ruke su ovdje izistinski postale duge ruke zakona. (Pokazuje ruke) Duge i snažne ruke zakona. Još je rano da pričam koga sve ove dugačke ruke zakona mogu dosegnuti. Neki su s razlogom zabrinuti. Kao drugo, shvatio sam da kutija u mnogo čemu prednjači nad ulicom bez obzira što se i dalje mora oslanjati na ulične metode. Ne sumnjajte u moja zapažanja. Govori vam ih Rubik čovjek sa bezbroj kombinacija. Govori vam ih Rubikon čovjek koji s lakoćom prelazi sve granice. Govori vam ih čovjek koji je u rekordno kratkom roku ušao kutiji u sitna crevca. Na ulici se razmišlja od danas do sjutra. U kutiji se razmišlja četiri godine unaprijed. Na ulici se zakoni izvrdavaju u kutiji se zakoni prisvajaju i koriste. Ja lično, zahvalan sam kutiji što mi je pomogla da posredstvom zakona usavršim svoje ulično iskustvo koje sam nesebično stavio na raspolaganje demokratiji. Zahvaljujući kutiji postao sam i demokratičniji i tolerantniji. Ne pogađaju me više čak ni priče o konjima. Samo se smješkam i ponavljam u sebi: Do sada ste gledali film "I konje ubijaju, zar ne". Dolazi vrijeme u kome ćete gledati film izmijenjenog naslova. Od sada ćete gledati film Konji ubijaju, zar ne. Mnogi su s konja vratove polomili. Još će ih mnogo doći na red. Kao treće i poslednje, s kutijom sam brzo izašao na kraj, ali nažalost ne i s Anđelom. Ispalila me. Iz Anđele je progovorilo ono seljačko, osvetničko NE. U Anđelinoj familiji svako početno žensko DA pretvaralo se u konačno žensko NE. U Kutiji je progovorilo zaostalo NE njene majke i njene babe. Svako se iskustvo plaća ali se zato iz njega ponešto i nauči. Ubuduće za potrebe procesa treba nabavljati ženske iz inostranstva. Najbolje bi bile one iz istočnih zemalja. Iz zemalja koje nijesu članice Evropske Unije kao na primjer iz Moldavije i Ukrajine...S uvoznim ženskima em je posao slađi, em sigurniji. Uz to nijesu ništa lošije građene od naših ženskih a i profesionalnije su. Nijesu opterećene razmišljanjem. S njima je rizik sveden na minimum. Ne znaju jezik, nemaju rodbinu iz naših krajeva. Nemaju se čega sjećati, nemaju se kome žaliti, ne mogu naškoditi procesu. Za kraj vam u povjerenju mogu reći (Šapuće): Na tragu sam velikih otkrića koja mogu usavršiti Kutiju i proces u njoj učiniti sigurnim i u narednih 30 godina. Ali otom-potom.

Biznismen 1 i Biznismen 2 zajedno saopštavaju utisak o kutiji. Govore dopunjujući jedan drugog. Prvi govori Biznismen 1 a podvučenim tekstom ga dopunjuje Biznismen 2.
 
Bili smo izuzetno strpljivi i uporni da uđemo u kutiju, Jednako strpljivi i uporni kao kada smo ulazili u biznis. Zato se u Kutiji osjećamo pomalo, Iscrpljeno. Ipak aktivno razmišljamo, O ponuđenim znacima. Privlačan nam je jedan znak Preko puta kojeg se nalazi drugi znak. Za sada razmišljamo o oba znaka. Ako se desi da u razmišljanjima pogriješimo Popravićemo se I razmisliti ćemo Ponovo. Važno je da dočekamo kraj procesa s urednom dokumentacijom i bez kaznenih mjera. Koliko god dilema da je laka Ili teška, Trudićemo se da ostanemo odani kutiji U ime demokratije, Ne misleći na vrijeme, I na rezultat procesa. Srećni smo što u sportskom duhu doprinosimo procesu I što nas je proces prihvatio kao odgovorne učesnike. Zato smo Tu gdje smo. Svjesni smo i problema koje mogu izazvati dva stanja kutije S dnevnikom i bez njega. Zato uvažavamo napore da se u kutiji usaglase I tekuće i konačno stanje. Doprijenićemo I čvrstom i tečnom i gasovitom stanju procesa. Spremni smo i da isparimo ukoliko je to u interesu procesa. U bilo kojoj varijanti rukovodićemo se potrebama Kutije Ne dosađujući joj premnogo. Ostaćemo privrženi sobama za razmišljanje I domaćinu i kontroloru Kutije i eventualnom revizoru. S radošću podržavamo proces Dijeleći rizik i sudbinu većine. Želimo da budemo fer I prema jednoj i prema drugoj strani. Iako smo na strani većine, Iskustvo koje smo stekli u Kutiji podijelićemo 50% prema 50%, Što je osnovni princip u poslovanju naše firme. Kakvi god rezultati bili mi ih prihvatamo IU. Boravak u Kutiji pamtićemo Kao najljepšu demokratsku uspomenu.

Njegovan – Ključ Kutije i dalje je u sigurnim rukama. (Lupka se po džepu) Svima u Kutiji pružena je adekvatna pomoć. Kontroloru Kutije čak i terapeutska pomoć. Još na ranijim dužnostima bio sam upoznat sa starim boljkama kontrolora Kutije. Dosta vremena proveo sam u razgovoru s njim pomažući mu da prevaziđe traume iz djetinjstva. Plašim sam se da kontrolor zbog porodičnih uspomena ne doživi nervno rastrojstvo, koje bi čak i iz formalnih razloga moglo ugroziti proces. Dugo i uporno sam mu objašnjavao događaje iz prošlosti i njihovu povezanost sa kutijom i sa budućnošću. Jako sam uticao na njegovo razmišljanje. Vjerujem da sam ga potpuno izliječio. Procesu su potrebni zdravi ljudi. Zdrav proces za zdravo društvo. Eto ja na primjer uvijek sa sobom nosim uvjerenje o zdrastvenom stanju, da se u po dana i u po noći vidi da sam čist i podesan za domaćina zdravog procesa. Da u svakom trenutku budem siguran u sebe i svoje zdrastveno stanje. Da me ne interesuje nikakva druga stvarnost osim one koju kutija u sebi neposredno zapisuje. Što je sigurno, sigurno je (Počinje da se prebira po džepovima. Uzbuđen je. Ne može da nađe ljekarsko uvjerenje)

Držao sam ljekarsko uvjerenje evo u ovom džepu, a sada ga nema. Nestalo je. Sigurno mi ga je ukrao neko ko želi da kompromituje kutiju i moju reputaciju domaćina. Možda neko preobučen u domaćina kutije. Ili kakav ambiciozan kriminalac. Ili kakav Atenjanin. Ili narkoman. Kada se narkoman navuče na iglu na sve je spreman. Sumnjiv mi je ovaj Rubik. Gazio je kokice kao robu sumnjivog porijekla, a obećavao je proslavu uz šampanjac i bijele linije. Ućutkivao je kokičara dok je pričao o dnevniku i prislušnim uređajima postavljenim u sobama za razmišljanje a sam je razvlačio kablove po sobama za razmišljanje. Ruke su mu mnogo vješte. Svuda ih zavlači. Ruke su mu opasne kao i kablovi s kojima radi. Migolje mu se po kutiji kao da je hobotnica a ne ljudsko biće. Rubik svuda pruža krake. Možda je nekim krakom dohvatio mene i moje ljekarsko uvjerenje. (Njegovan počinje da se otresa kao da ga stežu i guše kraci hobotnice. Odmotava krak koji ga tobože steže oko grla) Nećeš, nećeš... dalje pipke od mene. Prošao sam ja i veće nemani nego što si ti i tvoji nalogodavci. (Njegovan počinje da ludi. Halucinira) Malo vam je bilo davljenja, sada ste počeli da galopirate po meni. O vama znam mnogo više nego što slutite. Englezi su vas angažovali. Kao i uvijek za prljave poslove englezi su pronašli domaću ergelu. Izdajnike su upregnuli u konjsku trojku. Crna konjska trojka Rubik, Jezda, Panta... Čitavo krdo konja protiv mene. Mislite da sam bespomoćan, da su vam ovo engleski hipodromi, engleske kladionice i engleske kvote. Da me možete olako razvlačiti i gaziti po kutiji. Da me možete, nekažnjeno špijunirati, potkradati i brukati na mjestu za koje sam zadužen. Nedam se ja. (Izlazi iz sobe za razmišljanje, i uzima bič sa zida. Šiba bičem po vazduhu. Pali se alarm. Svijetla se pojačavaju. Svi izlaze na scenu. U čudu gledaju Njegovana) Ova kutija ima načina da se suprostavi i teledirigovanom dnevniku i engleskim čistokrvnim konjima, a kamoli domaćim škrabotinama i seoskim ragama. Ovo sam spremio za vas. Ovim ću umiriti vašu konjsku porodicu, njištavci pokvareni. (Šiba bičem po vazduhu. Čuje se glas maskiranog iz zvučnika)

Glas Maskiranog – U Kutiji su iznevjereni simboli demokratskog puta. Zloupotrijebljeni su muzejski eksponati. Umjesto da služe kao omaž demokratiji, kao častan znak podsjećanja na njen dugi, mukotrpni put od ropstva do slobodnog društva, bič i olovka su oskrnavljeni od strane učesnika u procesu. Učesnik procesa koji je uzeo bič u ruke nije podoban da koristi sobu za razmišljanje.

Njegovan – (Diže ruke uvis i viče) Izašao sam čist iz sobe za razmišljanje. Moje su ruke zdrave. Moje su vene netaknute. Nema narkomanskih uboda. Nije ih dotakla igla. Moj um je zdrav i slobodan. (Anđela prilazi Njegovanu)

Anđela – Ja vas potpuno razumijem. Pobiješnjeli konji se samo bičem mogu umiriti. Taj simbolični bič nema nikakve veze s Afrikom i robovima. On ima veze s mojim selom. Ugovorite mi sastanak s višim nivoom kutije. Ja ću im sve objasniti. Znam kako je došlo do ovoga.

Rubik – Nema šanse. Viši nivo je odavno prešao na još viši nivo.

Srećko – Valjda nije napustio ljudski nivo. Ovome čovjeku potrebna je pomoć ljekara.

Rubik – Ja preuzimam brigu o zdrastvenom stanju kutije i o njenim ljudskim nivoima, dok se ne oglasi najviši nivo.

Anđela – Ti si najbolesniji nivo u Kutiji. Najpokvareniji i najniži. Ispod svakog si nivoa. Podzemlje eto što si ti. To ćeš i ostati u kakvo god te pakovanje smjestili i koliko god bio visok nivo koji te uveo u kutiju.

Rubik – Razgovor sa selom i seljacima ispod je mog nivoa.

Srećko – (Prilazi Njegovanu, prati ga Anđela) Jeste li dobro?

Njegovan – (Smireno) Zašto ne bih bio. Proces teče po planu. Sve je u redu. Kad si se već javio donesi one papire za kuću. To nam je sada na rasporedu za rešavanje. (Srećko se dvoumi, gleda Anđelu. Anđela klima glavom. Daje Njegovanu papire, maketu kuće, dokumenta, dozvole. Njegovan uzima papire, počinje da ih lista)

Srećko – Ne morate ih razmatrati odmah. Odmorite se malo.
Njegovan – (Podiže glavu i energično govori) - Previše sam se odmarao, i to je neko iskoristio na podmukao način. (Iznenada počinje da cijepa i gazi Srećkove papire i maketu kuće. Zatim udara po njima bičem. Anđela otima dio papira i stavlja na svoje grudi. Ispravlja ih)

Anđela – (Moli se) "Bože spasi naš dom" "Bože spasi naš dom" "Bože spasi...

Gorčin – (Pobiješnjelom Njegovanu prilazi Gorčin) Čovječe što to radiš.

Njegovan – Uništavam dnevnik. Osjećam ga. Namirisao sam mu jazbinu.

Gorčin – Kakav dnevnik. To je njihova kuća. Obavezali smo se zapisnikom da nećemo dirati kuću, da nećemo o njoj čak ni razgovarati.

Njegovan – Obavezali smo se i da ćemo pronaći dnevnik i uništiti ga.

Gorčin – To je kuća čovječe. Nije dnevnik.

Njegovan – A gdje bi čovjek sakrivao dnevnik nego u kući. Svi dnevnici se nalaze u kućama po fiokama, ormanima, bibliotekama, u tajnim pregradama, ispod dasaka u podu. To sam odavno ukapirao. Ova kuća je finansirana od stranih obaveštajnih službi. U njoj su skrivena tajna dokumenta. (Njegovan teatralno saopštava) Osujetili smo zavjeru. Uništili smo dnevnik. Možemo da nastavimo s procesom.

Srećko – Nema nastavka procesa dok ne uključimo viši nivo.

Gorčin – Ne postoji viši nivo.

Rubik – Ko onda rukovodi procesom?

Gorčin – Mi.

Rubik – Koji mi. Čuješ li kakve se pjesme pjevaju napolju. Vidiš li što nam se dešava unutra.

Gorčin – I ono napolju i ovo unutra regulisaće se rezervnom kutijom.

Srećko – Ni rezervna mi kutija neće pomoći, ako ne doprem do višeg nivoa. Ako ne vidim glavnog. Hoću glavnog!

(Pojavljuje se Maskirani u liku Atenjanina s togom i lovorovim vijencom na glavi. Korača između njih kao drevni mudrac. Prilazi mjestu na koje je okačio bijelu golubicu, skida je i vraća na štap)

Maskirani – Zvuk gonga označiće kraj procesa. Okupite se nasred kutije. Pripremite se da prihvatite rezultate procesa. (Kroz prorez se lagano uz zvuk gonga spušta glasačka kutija povezana crvenom mašnom.) Crvena mašna predstavlja demokratski pečat procesa. Crvena mašna ne simbolizuje poklon. Niko vam ništa nije poklonio. Za sve što se nalazi u ovoj kutiji sami ste se izborili. (Maskirani odlazi. Svi gledaju uvis prema kutiji koja se polako spušta, osim Gorčina i Rubika. Biznismeni istrčavaju na scenu staju uz ostale i gledaju uvis)

Rubik – (Prilazi Gorčinu) – Postoji dakle i rezervna kutija. (Gorčin klima glavom)

Rubik – Zašto sam se ja onda mučio oko kablova.

Gorčin - Demokratija mora imati obezbjeđenje.

Rubik – Već ga je imala. Obezdijedio sam je kablovima. Napravio sam efikasan transfer iz NE u DA. Čemu služi ova bijedna kutijica s crvenom mašnicom.

Gorčin – Služi održavanju rezervnog položaja.

Rubik – Što će biti s mojim položajem. Ko će pokupiti plodove moga rada.

Gorčin – Za svoj trud dobićeš nagradu. Bićeš amnestiran.

Rubik – A ostali? Hoće li ostali biti kažnjeni?

Gorčin – Ne. Demokratija ne kažnjava. Demokratija nagrađuje.

Rubik – Demokratija nagrađuje i one koji joj služe i one koji je sabotiraju!?
Gorčin – Demokratija je u svima vama prepoznala društveni prosjek. Vi ste statistički gledano predstavnici cjelokupnog društva. Njegov ste reprezentativni uzorak. Svi zajedno ste zaslužni za uspjeh procesa. I Njegovanu će se odati priznanje iako nije uspio do kraja izdržati pritisak kutije.

Rubik – Da li je demokratski ispravno imati dvije kutije u istom procesu.

Gorčin – Tako se to radi kod nas. Uvijek postoji original i falsifikat. Nikada se ne zna koji će se dokumenti objelodaniti a koji uništiti. Što će se sačuvati a što izgorjeti. To nam je u tradiciji.

Rubik – Jedna od ovih kutija je original a jedna falsifikat!?

Gorčin – Tačno tako. I za proces su obije kutije jednako važne. I ne samo za naš proces (povisuje ton) već i za strani faktor koji prati demokratičnost našeg procesa.

Rubik – Sada mi je lakše. Znam da nijesam uzalud dolazio.

Svi učesnici procesa osim Gorčina, okupljaju se oko kutije s mašnicom, koja u međuvremenu dotiče patos. Učesnici otvaraju kutiju. Prosipaju listiće po podu. Razvrstavaju ih. Za to vrijeme Gorčin se iskrada. U dnu scene vadi iz unutrašnjeg džepa dnevnik. Dnevnik predaje silueti koja izranja iz tame. Silueta je obučena u stilu Šerloka Holmsa ogrnuta pelerinom, nosi detektivsku kapu i puši lulu. Silueta Šerloka Holmsa prihvata dnevnik.

Gorčin – U ovom dnevniku tok procesa je zabilježen do u najsitnije detalje.

Silueta - Tenkju.

Gorčin – Napokon se i gubitnici uključuju u pisanje istorije, zar ne.

Silueta – Yes, yes.

Gorčin – Sledeći put dostaviću vam spiskove iz zapaljenog magazina.

Silueta – No, No, No. (Gorčin ostaje začuđen, okreće se)

Sa mjesta gdje su se okupili učesnici procesa čuje se cvrkut ptica. Cvrkut ptica smenjuje lavež pasa. Lavež pasa smenjuje rzanje i njiska konja. Zatim se oglašava lovački rog. Na kraju se čuje konjski galop. Svi uglas viču "Pobijedili smo. Pobijedili smo. Pobijedili smo".

Silueta – Pobijedili ste. Pridužite se slavlju.

- 16 -