|
ZLOČIN I KAZNA
Sadržaj plavog koverta bio je više nego jasan. Ako u roku od tri dana ne platimo
naš ogromni račun za struju uvećan za zateznu kamatu, povećan za stopu inflacije
pomnoženu sa koeficijentom troškova života puta tri, protiv nas će biti pokrenut sudski
postupak. U tom sudskom postupku, obaveštavali su nas bezdušni
mudrijaši, sigurno gubimo spor, pa ćemo još morati da platimo i sudske troškove
uvećane za sudsku taksu puta četiri. Na samom dnu, ali crnim slovima, radi
jačeg efekta, poentirano je da se nesmotrenima može desiti i da zaglave robiju 15
dana. Mi smo slučaj shvatili krajnje ozbiljno, ali u kući nismo imali ni prebijene pare.
- Neka nas pohapse! - histerisala je žena.
- Neka nas sve strpaju u zatvor ako ih nije sramota!
- Mama, hoćemo li i mi u zatvor? - pitala je mlađa ćerka.
- Svi idemo u zatvor, ljubavi! - šizela je gospođa cepajući službeni
dopis. - Spremajte se!
- Ko ide u zatvor?! - upitao je tek probuđeni deda iz fotelje.
- Svi!! - besnela je snajka.
Deda je, kao i svi penzionisani partijski funkcioneri, bio vrlo disciplinovan, i
počeo je odmah da se sprema. Hteo sam da ga zaustavim i da mu objasnim suštinu problema, ali me je preplavila
đavolska misao. Deda je penzioner, dokon, besposlen, ionako ništa ne radi, mogao bi da se
žrtvuje par nedelja za opšte dobro porodice.
Kad se spakovao, pokupio sam po kući sve zaostale
račune i sudske pozive, i odveo ga u zatvor. Tamo su ga lepo primili i smestili u sobu sa
njegovim ispisnicima koji su se takođe žrtvovali za svoje familije, i sad do mile
volje igraju šah i domine. Mi ga redovno obilazimo i do sada se nije žalio, a izgledao je
prilično srećan i zadovoljan.
Valjda neće promeniti raspoloženje kad čuje da je posle
sabiranja svih računa dobio doživotnu robiju.
Slobodan Simić
|