|
FIGURE
Kroz gust sneg komandant je posmatrao bitku
ispred tvrđave. Njegovi vojnici hrabro su se borili, nadmudrivali dese-
tostruko jačeg neprijatelja. I ginuli, gi- nuli. Ali to je, u svakom slučaju,
deo nji- hovog poziva. Padom tvrđave, međutim, i njegov život bio bi u
opasnosti. A to je nedopustivo. Zato je trebalo brzo doneti pravu odluku.
Komandant nije gubio vre- me. Naredio je napuštanje tvrđave i za- uzimanje
boljih položaja. Ali polako. Da neprijatelj ne pomisli kao beže.
Vojnici su se u tišini spuštali niz breg
prema reci dok im je zimski vetar ledio brkove. Ulazili su u vodu i lagano,
veoma lagano išli ka suprotnoj strani. Da nepri- jatelj ne pomisli kako beže.
Pre nego što je prvi vojnik stigao do
druge obale, reka se zaledila. Nad ledom su virile začudene ljudske glave.
Neprijatelj je oprezno ulazio u
nebranje- nu tvrđavu. Očekivao je zasedu, pribo- javao se klopke, strepeo
od iznenadnog napada. Bezrazložno. Žene, deca i star- ci, ostavljeni u tvrđavi,
bojali su se ra- zularenih neprijateljskih vojnika. S razlo- gom.
Celoga dana, čitave noći i još dugo na-
kon toga kuljala je preko zidina vriska obeščašćenih devojaka, kuknjava
ucve- ljenih majki, hropac preklanih staraca. A kada ih silovanje, pljačka i
ubijanje umo- riše, neprijateljski vojnici posedaše po zidinama tvrđave.
Bele figure, rasute po reci, silno su ih zabavljale.
Komandant, zaleđen na sredini reke, nije
gubio prisustvo duha. Bio je potpuno hladan. Mirno je pratio razvoj
situacije, analizirao, planirao. Znao je da će nepri- jatelju prisesti ovaj
smeh. Za samo par meseci stići će proleće, sunce će otopiti led kojim su
okovani i oni će moći da krenu u akciju. Prvo će, naravno, nasta- viti da
prelaze reku u potrazi za boljim položajem. Ali polako, veoma polako. Da
neprijatelj ne pomisli kako beže.
Đorđe Otašević
|
- Oni neće da ratuju sa nama,
ali valjda se i mi nešto pitamo!
- U našoj četi bilo je i nekoliko starijih boraca,
ali se pri ulasku u prvo neprijateljsko selo ispostavilo da i oni vole sve što vole mladi!
- Seli smo da razgovaramo o miru,
a onda je i nama i njima stiglo pojačanje.
- Ludaci su nesposobni za vojsku,
ali su sposobni za rat.
- Poginule smo stavili u limene sanduke. To su naše oklopne jedinice.
Ninus Nestorović
- Ubijali su nas sve dok nisu shvatili
da mi od toga živimo.
Vladan Sokić
- Ubijao je.
Zato što je bio vojnik partije.
- Nekada su razbojnici, nasilnici i teroristi nosili maske.
Danas nose uniforme.
- To su naše snage bezbednosti.
Oni teroriste posmatraju sa bezbedne udaljenosti.
Aleksandar Čotrić
- Morali smo pobediti,
takav je bio ultimatum.
- Nevinost bez zaštite - i eto krvi do
kolena!
- Kad god navučemo čizme,
prođemo kao bosi po trnju.
Rastko Zakić
- U ratu protiv celog sveta dokazali smo da
su Srbi praktično druga sila na planeti!
Rade Jovanović
Vesna Denčić
|