|
Nove knjige
U LAVIRINTU
STRADIJE
Ratko Božović
OD STRADIJE DO STRADIJE
Stylos : Ilijada, Novi Sad - 2007
|
 |
Kada je kuća na drumu, udesi postaju usud, deo
nasleđa, i počinju da dišu i žive sopstvenim ži- votom; određuju
ritam, nameću pravila, uzimaju danak - bilo da je reč o putniku
namerniku ili stopi nejači zaglibljenoj u prljavštinu i kal. I
ko god da se ovde zatekne, pre ili kasnije, zapadne u
klaustrofobičnu paniku - strah da iz lavirinta izlaska nema, jer
svi putevi kao da vode - od i do Stradije. Pa ipak, statistički
gledano, živi se, pored ili uprkos svemu. Vekovni hod po mukama,
iznedrivši otpornost i upornost, utapao je ge- neracije spremne na
lutanje, na trpljenje sva- kojake pošasti, dovodeći do apsurda i
ono u šta se nikad sumnjati nije moglo niti je smelo, a da je
bilo pameti - ne bi ni moralo.
I možda bi se suština svih posrtanja mogla "braniti" u nekim
davnijim vremenima, kada je protok informacija zavisio od dobrog
konja i visprenog glasnika, ali ne i danas kada je "kuća posred
druma" okićena satelitskim antenama i ostalim čudesima savremene
tehnologije. Problem je očigledno bio mnogo dublji, slojevitiji,
o čemu rečito govori i knjiga "Od Stradije do
Stradije", prof. dr Ratka Božovića.
Kao znameniti sociolog kulture, Ratko Božović je poslednjih dvadesetak godina svoju naučno-istraživačku pažnju posvetio, između ostalog, i buntu protiv neslobodne javnosti. Aforizam se tada pokazao kao najpodesnija kratka književna forma, koja
je britkim i snažnim refleksijama mogla da demaskira i izvrgne ruglu nakaradnost političke zbilje. Stoga je, u vremenu haosa i beznađa, kao uporišnu tačku kritičke pobune video u
Beogradskom aforističarskom krugu, doživljavajući ga kao alternativu unisonosti, kao snažan udar
na strogo kontrolisanu javnost.
Prema žestini nepristajanja, kako u predgovoru za knjigu
"Sedmorica iz Stradije", naglašava Ratko Božović, šezdesetih
godina isticao se Rastko Zakić, sedamdesetih Ratko Dangubić,
početkom osamdesetih Aleksandar Baljak, da bi se potom izrodila
plejada aforističara, koji su, uz sve svoje individualne razlike
u poetici, ispisivali zajedničku notu.
Braneći univerzalne vrednosti, pravo na dostojan život, slobodu, pravdu, ova nepomirljiva "pobunjena" družina zapucala je na političke moćnike najubojitijim oružjem: ironijom, paradoksom, hiperbolom, sarkazmom, cinizmom, crnim humorom, humorom, komikom...
Takva neravnopravna borba privukla je pažnju javnosti, od onih
koji su želeli "baš to da kažu" ali nisu imali prilike, do
intelektualne, stručne i naučne javnosti: sociologa,
politikologa, psihologa, filozofa i dr. ali je, svakako, najveći
doprinos u sagledavanju ovog fenomena dao prof. dr Ratko
Božović, koji je pored brojnih knjiga objavio i tri knjige o
aforističarima, koje su naišle na dobar prijem i već nakon mesec
dana više nisu mogle da se pronađu u knjižarama.
I nakon skoro desetak godina od kada je objavljena prva knjiga,
publika će ponovo imati priliku da dođe u posed tih
"razgrabljenih" dela. U nešto luksuznijoj opremi i dizajnu,
knjiga "Od Stradije do Stradije" podeljena je na dva toma.
Prvi tom čine eseji o stvaralaštvu 28 aforističara, koji su
prethodnih godina objavljeni u zasebnim zbirkama: "Sedmorica iz
Stradije" (Aleksandar Baljak, Ratko Dangubić, Rastko Zakić, Rade
Jovanović, Ilija Marković, Slobodan Simić, Aleksandar Čotrić);
"Bez maske" (Milan Beštić, Savo Martinović, Iva Mažuranić,
Momčilo Mihajlović, Raša Papeš, Zoran T. Popović, Milivoje
Radovanović); "Sedmo nebo" (Vuk Gligorijević, Vesna Denčić,
Dejan Milojević, Srba Pavlović, Vladan Sokić, Vitomir
Teofilović, Dragan Šušić) i "Sedmoro u lavirintu" (Mitar
Mitrović, Bane Jovanović, Zoran Rankić, Pavle Kovačević, Veselin
Mišnić, Višnja Kosović, Ninus Nestorović).
Drugi tom sadrži samo aforizme, koji su
takođe objavljeni u pomenutim knjigama. Pa ipak to nije samo
prost zbir prethodno objavljenih radova. Pored sveobuhvatne
studije o aforizmu u prvom tomu, drugi se razlikuje i po tome
što su pridodati i aforizmi koji su nastali nakon objavljivanja
pomenutih zbornika. To je bilo potrebno uraditi i zbog unekoliko
izmenjene političke atmosfere, novih tema, zbog stare ali i nove
čitalačke publike.
Vesna Denčić
|