ČELIČNO-BRITKE MISLI
SOCIJALNO OZDRAVLJUJUĆE ANTOLOGIJE

PROTESTI MOŽDANE MASE
Jovo Nikolić
Alma, Beograd - 2008

Kao najzgusnutija misaona forma, svedena na smisaono rasprskavajući mentalni punktum, aforizam je kritički izraz odnosa čovjeka spram vlastitog svijeta u svim mogućim društveno-životnim sferama i situacijama. Niko i ništa, u okvirima zemnog bivstvovanja čovjeka, nije toliko sveto da nemirni ljudski um svoju racionalnu oštricu ne bi oprobao na njegovom kritički motiviranom sagledavanju. U pitanju je naprosto mentalni refleks na paradoksalni ustroj ljudskog svijeta u kome nerijetko caruje ono nisko, blesavo i podljudsko na koje aforističar ne samo da ne pristaje, nego ga u svom kritičkom odmjeravanju ne može i neće da prećuti. Retorički-britko opservirajući uobičajene fenomene svakodnevnice u njihovoj obesmišljenosti koja je (prostom navikom vlastite učestanosti i običajnosti), postala nevidljivi inventar prosječne, neosviještene egzistencije, najčešće zabavljene sobom i problemom pukog preživljavanja, aforizam i aforističari jesu lučonoše jednog boljeg, ljudskijeg svijeta od onoga u kome, i, o kome, pišu i govore.

Bosna i Hercegovina kao spaljena zemlja u kojoj se posljednjih petanestak godina dogodilo toliko neizrecive gluposti i zla, u Nikolićevoj nadahnutoj antologiji odjednom izranja u nekom sasvim novom inteligibilnom svjetlu. Svjetlu vatrometno-iskrećeg uma onih koji misle univerzalno ljudski, a ne usko "navijački" u korist ovog ili onog idejno podastrtog i besmisleno forsiranog kolektivizma. U duhovnom ogledalu Nikolićeve antologije sija BH pamet u svom punom sjaju, i što je još važnije, u krajnje efektnoj i etički korektno nastrojenoj samokritičnosti. Čini se, nijedna politička ili dnevna ubleha nije ostala neraskrinkana i sprljena plamenom nepotkupljivo kritičke retorike BH aforističara. Tako, kao čitaoci ove sjajne zbirke, svjedočimo ohrabrujućoj činjenici da na stranicama Protesta moždane mase nema nikakve ideologije, ni u ispisanim redovima ni između njih. Postoji samo čista misao, koja, u svojoj logičkoj nepotkuplji- vosti razgrće smeće licemjerne svakodnevnice oslobađajući puteve za neko bolje, i – u svojoj racionalnoj sabranosti – ljudskije življenje na ovom dijelu svijeta.

Ovdje se, u svom idejno nepomućenom intelektualnom sjaju, racionalno spoznata istina izmeće u aksiološki zajednički orijentir Nikolićevih sagovornika koji ne samo jasno vide, i jasno misle, nego i (konačno), za razliku od jeftino potkupljive bulumente massmedijskih, književno-patetičkih i partijsko-stranačkih piskarala, jasno i glasno kažu to što vide i to što misle. Pred čitaocem je čelično-britka misao koja se ne udvara nikome, pa ni narodu, poručujući mu da je, konačno, dobio baš ono "što je tražio", i, upravo time, izgubio (i) ono što je imao.

Ono što je, odmah i na prvi pogled vidljivo, iz samog izbora pažljivo biranih aforizama Nikolićeve antologije, jeste nesumnjiva očiglednost strogih kriterija i širina autorskog pristupa bez ograda i predrasuda bilo koje vrste (etničkih, konfesionalnih, idejnih...). Zapravo, ono duboko ljudsko što je autora antologije (ruko)vodilo pri njenom sastavljanju nije samo puka kontekstualna dosjetljivost autora (nerijetko neodoljivo zavodljiva u svojoj paradoksalnosti, ali i jeftina u misaonoj površnosti), nego (i prije svega), precizna, životno zdrava misao, semantički neupitna u smisaonoj konciznosti svog izričaja.

S one strane svih etno-ideologema, kojima je posljednjih dvadesetak godina olako podlegla pragmatična spisateljska inteligencija naših prostora, Nikolićeva BH antologija aforizama zaslužuje da bude štampana kako bi uzornošću vlastite pronicljivosti svjedočila o tome da je ovdje ostalo još sasvim dovoljno pameti za jedan ljudskošću bremenitiji i smislom bogatiji život, koji će, rukovođen katarzom i logosom unutarnje (samo)kritike, krenuti u potragu za nekim boljim načinom bivstvovanja od ovoga koji je trenutno na javnoj, i snažno etno-ideologiziranoj BH sceni.

Samokritički naboj šezdesetak sjajnih autora Nikolićeve socijalno ozdravljujće antologije budi nadu da, uprkos svemu, ovdje, u Ovoj Zemlji, još uvijek nije baš sve potonulo i nepovratno proklizalo u idejno projektovani bezdan politikantskog besmisla. U svojoj kritički misaonoj sabranosti njenog priređivača, ova nas antologija implicite poziva da, svako od nas (prije svega sam sebi, a zatim i drugima), samokritički hrabro i ljudski pošteno pogleda u oči.

I upravo takva, kao knjiga nade i vjere u čovječnost čovjeka, u ono najdublje u njemu rasterećeno bolesnih predrasuda i posljednjih misli, Nikolićeva antologija BH aforizma, svom izdavaču se, na najbolji mogući način, preporučuje – sama sobom.

Dr Esad Bajtal

_________________
Izvornik: Recenzija knjige Protesti moždane mase, Jovo Nikolić
Alma, Beograd - 2008.