Priručnik za plivanje dolinom suza

PREDSKAZANJE PROŠLOSTI
Dejan Tofčević
UHS, CG - 2009

U Podgorici je, prije par mjeseci, bez velike pompe, u izdanju Udruženja humorista i satiričara Crne Gore, satiiričar Dejan Tofčević, čije je profesionalno zanimanje kontrolor letjenja, objavio knjigu aforizama Predskazanje prošlosti, na čijoj 11. stranici je, sebi i svim ljubiteljima humora i satire, poklonio definiciju aforizma, kojom otkriva sebe kao vrsnog aforisti- čara a, posredno, priznaje da je aforizam pisao, očigledno, za svojim radnim stolom:

Aforizam je krilatica
koja leti glavom.

Kada sam primio "nacrt" knjige, u skladu sa svojom prav- ničkom profesijom, odustao sam od toga da ga dam na javnu raspravu, jer se ne dotiče prava i sloboda svih građana, već samo čitalaca, koji su među građanima u apsolutnoj manjini (U Crnoj Gori nedavno su proslavljena dva jubileja: petsto godina od prve štampane i pet godina od poslednje pročitane knjige). Idući od aforizma do aforizma, svakome od njih 420 i nešto, obratio sam se sa: Dobro ćeš nam doći! Svaki mi je odgovarao na svoj način i tu sam se uvjerio da, ama baš nijedan, neće doživjeti sudbinu mrtvog slova na papiru. Jer, kako kaže naš sjajni kolega Ninus Nestorović: Čim se aforizam rodi, odmah se vidi koliko će živjeti.

O kvalitetu aforizama sam, praktično, sve rekao. Znao sam to i prije čitanja knjige. Iz impresuma sam se uvjerio da je Tofčević pripremio svojevrsnu disertaciju, ili, prevedeno, na jezik ljudi od ukusa – desertaciju. Polagao je ispit pred trojicom recenzenata, od kojih jedan ima titulu akademika, a dvojica doktora nauka. Ko je akademik znaju doktori nauka – Milan Beštić i Jovo Nikolić, a i ja: Aleksandar Baljak. Ko kod njih položi, kod drugih treba samo da to prizna i priznanja će stizati sa svih strana.

Prije nego čitaocima predstavim Tofčevićeve 'monumentalne minijature', koje bi napisali mnogi, ali se nijesu sjetili, a koje su eksplozija duha izazvana dugogodišnjim unutrašnjim sagorijevanjem njihovog tvorca, kako je aforizam definisala poznata N.N. osoba iz Novog Sada, evo i jedanaest obilježja ili karakteristika uspješnog ili zrelog aforizma, što ih je dijagnostikovao dr Božovićev i dr Trebješaninov saborac među borcima Krivodrinske divizije, dr Đuro Šušnjić: umanjivanje značaja i značenja; veliko se ogleda u malom; preuveličavanje; kratkoća ili jezgrovitost; dvosmislenost ili višesmislenost; misaoni obrt ili paradoks; iznenađenje ili neočekivana žaoka; prekor i kritičnost; mudrost i pouka; igra riječima; nadilaženje lokalnih uslova mjesta i vremena.

Svi koji dublje zađu u Tofčevićeve umotvorine, odmah će uočiti da je u njima najmanje onog obilježja koje se, u ozbiljnoj aforistici, najmanje i cijeni – igre riječima. Evo dokaza:

Reči naših političara imaju težinu.
Pomažu prilikom propadanja.

U naš cilj ne treba sumnjati.
Toliki su pucali u njega.

Vlada je pala
zbog slabe ocene iz sastava.

Branim se ćutanjem.
Dok bijem ne pričam.

Neuspesi leče bolesne ambicije.

Dante, Dante,
ko bi rekao da će od tebe
postati Nostradamus!?

Katastrofa je lokalizovana.
Sada je u granicama
međunarodno priznatih granica.

Praviš svadbu?
To ćete skupo koštati.

Imati ovakvu vlast je
zadovoljstvo koje se plaća.

Žilav smo narod.
Duže ćemo se kuvati u paklu.

(Pauza)

Ovu višeminutnu forističku pauzu ću iskoristiti da saopštim i dvije faktografske činjenice, što nedvosmisleno potvrđuju Tofčevićev nesizifovski uspon u savladavanju vještine stvaranja vrhunskih aforizama. Prva je, da je knjiga o kojoj su ove riječi, na 23. Danima humora i satire u Pljevljima, ušla u najuži izbor za prestižnu nagradu TIPAR. Bio je u uglednom društvu Svetislava Basare i Zorana Spasojevića. Normalno, i laureata A. Baljka. Druga je, da će Tofčević biti u društvu sa sedmoricom najznačajnijih aforističara iz Crne Gore, čiji će aforizmi naći mjesto u knjizi dr Ratka Božovića, u kojoj će se aforističari predstaviti sa po šezdeset aforizama, a dr Božović sa svojim maestralnim prikazima, odnosno esejima o njihovom stvaralaštvu.
A, sada, nakon napisane pauze, još nekoliko aforizama:

Činio je ratne zločine.
Nije kršio običaje ratovanja.

Država se protiv kriminala
bori na svim poljima,
tako da ove godine setve neće biti.

Tužilac je podigao optužnicu.
Ali, nedovoljno visoko.

Naručilac ubistva je
dokazao neuračunljivost.
Ne zna gde šta ima.

Da nije ovolikog taloga iskustva
naše blato bi bilo lekovito.

Mi smo nezaobilazan faktor.
Svugde smetamo.

Malim narodima
velikani pomažu da to ostanu.

Pravda je toliko spora
da ne može pratiti naš napredak.

Fotografije kvare sliku o nama.

I, na kraju, nekoliko podataka iz biografije pisca: Rodio se u Užicu. Prije toga, oko devet mjeseci, živio je, u statusu fetusa, u Bajinoj Bašti, gdje je bilo dječjeg vrtića, ali ne i porodilišta. Porodilište je izgrađeno, ali za Tofčevića je, već, bilo kasno. Preporodio se u Podgorici, gdje je, i praktično, dokazao da Srbin i Crnogorka ne mogu biti braća. Crnogorka mu je supruga. Žive u bogatstvu: imaju dvije prepametne i prelijepe kćerkice. Oni koji znaju Dejana, kažu da su, po oba atributa, kćerkice na ujčevinu.

A, da, knjiga!? Svi koji je pročitaju ostaće bez teksta.

Veljko Rajković