Početna Arhiva Kontakt
   
IN-OUT

 

 

 


Piše: Peko Laličić

Kamen kao voda

  KAMEN SMO,
U ZEMLJI NAM JE MESTO

Iz zemlje
zemljani
na zemlju
dođosmo
paučinom povezani

iz zemlje
kameni
kročimo
iz kamena
ruže nedrimo
u beton ih i čelik
pretvaramo
trn bivamo
lelujamo
karike sastavljamo
u lance ređamo
u nebo dižemo
na zemlju vraćamo

iz zemlje
u kamen
u ljude
u ptice
u žito
sazrevamo

trčeći
počasni krug
darujemo
kamenujemo
kamenimo
zemlja bivamo

kamen smo
u zemlji nam je mesto


KAMENI KRUG,
KRUG KAMENA


Kamen
u zemlju
rime vraća
spas traži
u rasutoj tišini
dogorelim vatrama
produženom vremenu

plodi čežnju
žili život
i pretače ga
iz oblika u oblik
ostavljajući
otvorene vratnice
biva vremepis
povremen
dobrodošao
žaljen
i nevremen

u kamenom krugu raspoređen
cveta
i silazi u krug kamena
odakle se
iznova propinje
bitiše
i vraća
u zemlju
da okameni rime
i nastavi novi krug
do novog početka
kruga kamena


SLAMKA SMO SLUĐENA

To smo što smo

/ kamen
kost
i voda /

a slamka smo
varnica sluđena suncem
da bude kost
budućeg praska

seme zagledano u vodu
kružnog toka

budući sjaj belutka
 

KAMEN KAO VODA,
VODA KAO KAMEN


Teče
po meni
kao vino
kao metal
kao hrana

teče polako
s mene
na mene

u temelju mu
oganj
ptica
i luč
u prkosu

da moje vode grgore
da moj kamen žubori
romori
i kulja u meni

pesmu da iznedrim
da se okameni u pticu
nad sofrom
kolevkom
i bravima hiljađenim
da cingare jekom zvone
klepetuše da se množe
da teku med i mleko
žili čojstvo i junaštvo
i nejač snaži
iz nemira belutka
dojki voćnjaka
pšenice belice
i bakarnih žila
da teče crvena
kao voda
kao kamen
kao hrana
u danas
u sutra


u sva jutra
što ih umiva
podiže
drži
i snaži
voda
voda kao kamen
kamen kao voda


KOST SMO I VODA

Kost smo
i voda

nit /razuma/
koja se njiše

i ništa više

i to je dovoljno
za veliku svetlost
pomak sunca
veliko slavlje
duga putovanja
i nove putanje

dovoljno za uzlete i prelete
vatre
reč da se uspravi
u kost udene
voda da bude
venama dana da se ocrtava
da java bude kost
san voda

dovoljno da nas nit razuma
žilama vode vodi
kroz šume opstanka
zaobilazeći košave
koje bi do uma
mrak da ujezere

kost smo
i čudo
što lepotu daje
i budno pristaje
uz budući spektar duge
 


Karikatura - Marcin Bondarowicz

- 9 -