Diploma

- komedija -

LICA:

MAGISTAR
KONOBARICA

MAGISTAR (Ulazi sa par diploma u ruci): Jednu pivu!
KONOBARICA: Može, ali plaćanje unaprijed! Jedan mi je isti takav maloprije utek'o, što je i normalno, jer nisam završila školu za trkača nego za konobara.
MAGISTAR: Pobjegao? Ja da bježim? Šta vam pada na pamet, ja, ja sam magistar.
KONOBARICA: Što se mene tiče možeš biti i ministar, ali moraš prvo da platiš.
MAGISTAR: U redu. (Bezuspješno pretražuje džepove) Izgleda, izgleda da sam zaboravio novčanik!
KONOBARICA: Izgleda, izgleda da nećete popiti ovu pivu!
MAGISTAR: Možda i hoću!
KONOBARICA: Možda i hoćeš, ali u drugoj kafani, nema bez novčanika ni za predsjednika!
MAGISTAR (Šapuće): Nisam ni mislio džabe. Nego, glupo je da vi tako mladi i lijepi gubite vrijeme za šankom?
KONOBARICA: Što jest jest, ali šta da radim?
MAGISTAR: Radite kao i svi ostali! Završite fakultet i kažete šanku zbogom!
KONOBARICA: Jel' ti se to sprdaš sa mnom. Ja i fakultet? Pa znaš li ti švorconjo jedan da sam ja jedva završila i ovo škole što kobajagi imam? Plaćaj tu pivu kako god znaš i tornjaj mi se s očiju.
MAGISTAR: Rekao sam ti da sam zaboravio novčanik, ali, naravno, mogu da platim na jedan drugi način.
KONOBARICA: Kakav drugi način, dosta mi je drugih načina, ja sam dvaput od tog drugog načina zatrudnjela i neću još jednom..
MAGISTAR: Nisam mislio na taj način, ja hoću pošteno...
KONOBARICA: Kako možeš pošteno, a nemaš ni pare u džepu?
MAGISTAR: Lako, nudim ti, nudim ti, nudim ti rješenje svih tvojih problema.
KONOBARICA: Ne možeš ti riješiti moje probleme da si, da si zlatna ribica.
MAGISTAR: Mogu? Nudim ti diplomu?
KONOBARICA: Diplomu? Ha, ha, ha! Šta će mi diploma ni sa ovom konobarskom ne mogu dalje od šanka?
MAGISTAR: Ja ti nudim pravu diplomu, diplomu fakulteta...
KONOBARICA: Ti mi nudiš pravu diplomu, diplomu fakulteta? Ko si ti, da nisi možda ministar prosvjete? Baš mi takav ličiš na ministra?
MAGISTAR: Ja to ozbiljno, evo (pokazuje).
KONOBARICA: Šta evo, kakvi su to papiri?
MAGISTAR: To nisu papiri. To su bjanko diplome.
KONOBARICA: Bjanko diplome? I ti to tako ko na tombuli. Zvaću miliciju?
MAGISTAR: Džaba zoveš miliciju. Pola milicije ima moje diplome.
KONOBARICA: Pola milicije ima tvoje diplome? Onda mi ostaje da biram, da izvučem. Mogu li da biram.
MAGISTAR: Možeš.
KONOBARICA: Ja bih, naravno ako mogu da biram jednu, jednu, jednu diplomu za sudiju, pa da ja malo sudim onima što su mi se zamjerili, a takvih je ko na grani lista.
MAGISTAR: Đećeš odma za sudiju, za sudiju moraš prvo imati diplomu pravnog?
KONOBARICA: Pravnog? Onda hoću diplomu pravnog?
MAGISTAR: Pravnog, đećeš baš pravnog? Ta, ta pravnog, mi je deficitarna?
KONOBARICA: Kako deficitarna?
MAGISTAR: Lijepo, toliko sam ih dosad podijelio da mi se čini da je svaki drugi čovjek kojeg znam pravnik! Đe baš pravnog pored toliko normalnih fakulteta. Te diplome s pravnog, njih sada rade i drugi ljudi. Konkurencija.
KONOBARICA: Hoću baš pravnog, obećao si mi da mogu da biram.
MAGISTAR: Dobro kad baš hoćeš, ja ih doduše trenutno kao što rekoh nemam ali ti mogu dati dobar savjet: naime, ako baš hoćeš pravnog, sad su najjeftinije kragujevčanke...
KONOBARICA: Kragujevčanke? To ime mi je poznato iz partizanije, odnosno partizanskih filomova. Kragujevčanke? Jesu l' to bombe...?
MAGISTAR: Nisu bombe, ali razvaljuju kao bombe! Samo šteta te diplome sad nažalost nema ko potpisati.
KONOBARICA: Kako nema ko potpisati? Ćesu potpisnici, đesu dek..., dek.., dekani?
MAGISTAR: U zatvoru?
KONOBARICA: U zatvoru? Šta tamo drže?
MAGISTAR: Ništa tamo ne drže, tamo njih drže i to zato što su oni držali da će se dugo održati takvo stanje...
KONOBARICA: Ja bih za diplomu tog tvog pravnog dala i unaprijed... mislim pare!
MAGISTAR: Ma da daš i unaprijed i unazad sad ne može!
KONOBARICA: Zašto?
MAGISTAR: Zato što znam bar njih pet koje su dale unaprijed, a ostalo im još malo ispita, pa se bojim da će im u tom Kragujevcu propasti i jare i pare.
KONOBARICA: A kod tebe kad propada, propadne li samo jare, ili propadnu samo pare, ili propada oboje?
MAGISTAR: Šta vam pada na pamet. Moje diplome su čiste, daš pare, prošetaš do fakulteta, čisto da znaš gdje je. jer po ovoj Bolonjskoj deklaraciji dovoljno je izgleda da znaš samo gdje je fakultet i eto diplome, a na kraju se, naravno, organizuje i fešta.
KONOBARICA: Kakva fešta?
MAGISTAR: Kako kakva, pa apsolventska!
KONOBARICA: Apsolventska, što će mi apsolventska fešta?
MAGISTAR: Kako što će ti? Pa da upoznaš školske drugove, generaciju, koja je na isti način diplomirala. Da se znate u privredi ili na sudu prepoznati, da se nađete jedno drugome kad zatreba da se nađete.
KONOBARICA: U pravu si o tome nisam razmišljala?
MAGISTAR: Nije tvoje da razmišljaš. Nego kad smo već kod razmišljanja, razmišljanje ti danas samo može da šteti, naravno ako hoćeš da imaš diplomu bilo kojeg...
KONOBARICA: Neću ja bilo kojeg, valjda za svoje pare mogu da biram... Hoću pravo i kvit.
MAGISTAR: Ma pusti pravo, pravo ti je isto kao i to tvoje piće, uspeš malo vode i smućkaš i više niko ne bi pogodio kakav je to bućkuriš i treba li ga priznati pod piće ili ne. Nego pošto si mi simpatična ne bih ti preporučio ni jedan od ovih naših privatnih fakulteta.
KONOBARICA: Zašto? Je li i do njih moram šetat?
MAGISTAR: Ne moraš, a ne bi ih šetajući ni našla, jer ti i nemaju svojih prostorija. Tu se ne zna ni ko predaje, ni ko prodaje, ni dal se predaje ni dal se prodaje, ni ko uči, ni kad je nastava, tu ne znaš ništa, a opet diploma u ruci.
KONOBARICA: Kakva je cijena jedne takve diplome?
MAGISTAR: Ma pusti cijenu, ta diploma zaista nije skupa, ali ima, ali ima i... i domet.
KONOBARICA: Šta ima?
MAGISTAR: Domet.
KONOBARICA: Kakav sad domet?
MAGISTAR: Klasičan. Normalan domet. Dokle dobacuje, odnosno dokle vrijedi, to jest koliko je daleko od fakulteta priznaju!
KONOBARICA: Pa koliko ih daleko priznaju? Odnosno koliki im je, kao što ti reče, domet?
MAGISTAR: Pa, jedno sto metara oko fakulteta! Pošto mi se, kao što rekoh, sviđaš ni to ti ne bi predložio?
KONOBARICA: Šta onda predlažeš?
MAGISTAR: Da prvo čujem šta nudiš?
KONOBARICA: Sve, plus deset... plus deset hiljada.
MAGISTAR: Ostavimo sve, odavno ja nisam više za sve... ali deset hiljada, dobro nudiš, dobro nudiš, za deset hiljada možeš odmah i da magistriraš, naravno pod uslovom da imaš četvorogodišnju srednju.
KONOBARICA: Nemam, doduše išla sam ja u srednju punih pet godina, ali su mi samo priznali tri, imam trogodišnju konobarsku.
MAGISTAR: Ako imaš samo trogodišnju može diploma, ali, ali, ali te moram...
KONOBARICA: Šta me moraš?
MAGISTAR: Ali te moram malo, malo i propitat?
KONOBARICA: Ju, radi šta oćeš samo, samo me nemoj da propituješ, jel mene kad pitaju ja samo znam reći DA.
MAGISTAR: Ako tako stoje stvari onda ti predlažem ovaj fakultet, (šapće) to je, to prava škola za tebe, to ti je vidiš, evo ova diploma. Vidi je glajnc. Evo je već potpisana, evo ti uz nju i slika fakulteta da znaš đe si završila, slika ti je gratis, čak ne moraš zbog slike ni hodat da vidiš đe je fakultet.
KONOBARICA (Gleda): Bogami zaista visoka, visoka škola.
MAGISTAR: Naravno da je visoka nego šta, ima čak pet spratova. Za svaku godinu po jedan. I lako pamtljivu adresu: Bolonjska jedan.
KONOBARICA: Da mene od te tvoje Bolonjske-Kolonjske ne zaboli tamo đe me nikad nije zabolilo.
MAGISTAR: Neće, vjeruj mi ne bi ja tebe svađe nego samo đe treba, i ja, i ja sam tu diplomirao...
KONOBARICA: Đe si ti diplomiro?
MAGISTAR: Na ovom istom fakultetu koji i tebi predlažem.
KONOBARICA: I majke ti za koliko ti je stigla diploma, odnosno koliko si studiro.
MAGISTAR: Dva mjeseca, ali nemoj mene uzimati za primjer, jer sam ja bio loš student.
KONOBARICA: Dobro daj tu jednu kako veliš Kolonjsku.
MAGISTAR: Nije Kolonjska, nego Bolonjska!
KONOBARICA: Daj bilo koju, dosta mi je ovog šanka, i gazde, i gazdarice, i gazdine djece, i gazdine punice, dosta mi je svega, Bolonjo tvoja sam...
MAGISTAR: I moja si i moja si.

(Kraj)