|
Savo Martinović
Da nemamo koga imamo,
imali bismo čega nemamo.
_
Da nismo dovde dogurali,
daleko bismo stigli.
_
Svak prodaje ono što mu ne treba.
Mi prodajemo pamet.
_
Kad se dva Srbina mire,
prave se Englezi.
A kad se dva Engleza biju,
prave se Srbi.
_
Svet nam je sve dalji.
A granice sve bliže.
_
Kad sam se vratio u domovinu,
shvatio sam da je nostalgija bolje rešenje.
_
Mesečna primanja prilagođena su
dnevnim potrebama.
_
Sramota je primati mito
na javnom mestu.
_
Najbolje bi bilo
da je onako kako nije.
_
Kako je svet mali!
Gde god odeš - sretneš neprijatelja.
_
Vlast i opozicija
kriju intimnu vezu od naroda.
_
Smenjen je urednik vesti.
Nije dovoljno maštovit.
_
Niko kao mi s toliko mašte
ne izmišlja stvarnost.
_
Neovlašćena upotreba činjenica
kažnjava se po zakonu.
_
Gde nema mene,
ja tamo ne idem.
_
Glumac koji igra karakterne uloge
jedva čeka da se
posle predstave opusti.
_
Nevinost je teško sačuvati
jer se brani na malom prostoru.
_
Nikako da nađem sebe.
A nikud se ne udaljavam.
_
Istraga je utvrdila da nisam kriv.
Ali, ja njima ništa ne vjerujem.
_
I ja bih trčao počasni krug,
ali ne mogu da dođem na red.
_
Možda sam ja ipak živ,
a da toga nisam svestan.
_
Poraz je primljen s olakšanjem,
jer je izbegnuta katastrofa.
_
Prazno sklonište!
Kako to avetinjski deluje.
_
Socijalizam je počeo dobrovoljnim radom
a završio se prinudnim odmorima.
_
Kupili su ga za male pare.
I to u vreme inflacije.
_
Crnogorci gube ravnotežu
na Terazijama.
_
Sam čovek ne može da učini ništa,
jer sve zavisi od jednog čoveka.
_
Promašaj je pun pogodak u prazno.
_
Ko ne ište ništa,
dobije što traži.
_
Poslednja želja:
prirodna smrt.
_
nazad
|