|
Vibova nagrada
Politika,
25.04.2000.
Sopstveni put - na Vibovoj stazi
Vib je 1976. godine, u svom
Koraku nazad, pitao neimenovane laktaše:
"Koliko ljudi trošite na kilometar napredovanja?".
Dragan Ognjanović, rođen 1972, svedočeći o vremenu dvadesetak godina posle Vibovog pitanja, uvereno zapisuje:
"Ljudski faktor je faktor iznenadenja". Vib je verovao čoveku:
Čovek je čoveku karijera! Čovek je čoveku čiviluk! Čovek je čoveku telefon! A istovremeno bio je oprezan kad je u pitanju
čovekov napredak i opstanak: "Prvo si čovek u senci, zatim si čovek sa senkom, najzad si senka od
čoveka".
Ognjanović naizgled ne strahuje za svoj napredak: "Ne izležavam se ja,
već moja senka".
Vib strepi: "Jutros sam nosio snove na proveru. Polovina od njih nije
ispravna".
Dragan Ognjanović, u svom vremenu, ne strepi od neizvesnosti, već od izvesnosti:
"Ne plašim se mraka, plašim se svetla; tada dolazi islednik". Opreznom Vibu je ponekad potrebno mnogo
reči do poente: "Pri ispiranju mozga postupak je sličan ispiranju zlata. Treba isprati velike
količine mozga da bi se dobilo zrno poslušnosti". Ognjanoviću je jasno i zato ne okoliši:
"Ispiranje mozga se više isplati od ispiranja zlata".
Vib veruje u bolje sutra i kad je najteže: "Držite mi glavu iznad vode dok ne uzviknem novu
parolu", ili: "Na svetu bi bilo toplije kad bi ložili vešala". Vib bi da satirom popravlja svet.
Ognjanović se od neminovnog brani paradoksom: "Došlo je mojih pet minuta. Pišem
testament", i cinizmom: "Odnos žrtve i omče je jako
zategnut". Po nečemu su Vib i Ognjanović saglasni: "Budite slobodno glupi! To ne
boli" (Vib), "Glupost je uporna kao trava"
(Ognjanović). Ali, već u sledećem trenutku, potpuno se razlikuju.
Tako Vib skida s pozivnice sledeci tekst: "Molite se da dođete na prijem povodom ugašenog požara" jer kod Viba je
logično da se svečanost organizuje povodom dogadaja, pa makar to bilo i zgarište. Kod
Dragana
Ognjanovića povodom svečanosti - odnosno, zbog svečanosti - organizuje se dogadaj, on veli:
"Povodom svečanosti održan je prigodan dogadaj". U tome je suštinska razlika
između satire Vibovog vremena i satire vremena Ognjanovića. Njih dvojica, na istoj
satiričnoj stazi, svedoče o različitim vremenima.
Ako je Vib pripadao generaciji naših satiričara - DA, ALI, IPAK, NE (kako bi rekao Duško
Radović), otimajući se autocenzuri u svom vremenu, Dragan Ognjanović pripada
satiričarima - IPAK DA bespoštednoj kritičkoj poruci. Satira Vibovog vremena, šezdesetih godina, delovala je, pre svega, aluzijom, satira vremena Dragana
Ognjanovića služi se i adresom i prozivkom.
Ognjanović je na Vibovoj stazi našao sopstveni put za svoju satiričnu poruku i zato je zaslužio Vibovu nagradu "Politike".
Branislav Jovanović Biografija
/ Nagrada / Presedan
/ Vibovom stazom / Epilog
nazad
|