BELO NA CRNO
Trostruko je srećan ko ceni svoju ženu, malo novca i ćutanje.
I čovek bez dara ima talenat za zavist i osvetu.
Za Don Žuana je starost strašnija od smrti.
Razdvajanje voljenih je neophodno: ljubav bez razdvajanja je kao plamen bez dima.
I oligarh i prosjak jednaki su – na groblju.
Pčela uzima sa istog cveta, istovremeno, i med i otrov.
U komunizmu smo bili hipnotisani. Tek posle smo postali svesni da smo svi živeli u jednom velikom kolhozu.
Postoji rana koja se ne leči. To je ona od voljene osobe.
Lopovi su mnogo opasniji, ako imaju privlačne ideje.
Postao je takva tvrdica, da je čak i reči počeo da štedi.
Prijateljstvo se proverava u nevolji, a žena i vlast – novcem.
Tvoja istina nikome nije potrebna, ako je zakasnila.
Samo sivilo nema nijanse.
Kao što drvo ne trči za sekirom, tako ni novčanik ne može da juri lopova.
Lopov je i u paklu nastavio po starom. Tamo je ukrao kazan.
Neobuzdani gnev je kao domaća golubica. Ako ga oslobodite, vratiće se kući ponovo.
Ne guraj glavu tamo, gde ni prst ne može da prođe bez problema.
Drolja ne može biti u pravu, upravo zato što je drolja.
Ima mnogo savršenih ljubavnica, ali niko nije pronašao savršenu suprugu.
Ljubav nije matematika, ali često zbog nje budemo u minusu.
Lako je voleti celo čovečanstvo, a mnogo teže je voleti prvog komšiju.
I kada je drvo spolja ružno, u vatri lepo gori.
Što je advokatova laž uverljivija, to je bolje plaćen za nju.
Ko spava samo sa svojom ženom, za njega ni sida nije strašna.
Ko nije verovao u komunizam, nego je krao, postao je kapitalista.
Ako je žena glava kuće, ona će i u krevetu biti gazdarica.
Ko mnogo govori o milosrđu, prosjaku neće dati ni paru.
Kad presuši izvor ljubavi, na dnu ostane samo pesak.
Anatolij Besperstih (1942),
beloruski filolog i aforističar
Preveo sa beloruskog
Aleksandar Čotrić