Gospodine Predsedniče, izvinite što vas prekidam sad,
imamo problem: skupina kupina je krenula na grad!
Napustite položaj smesta!
Ima ih najmanje milion i dvesta!
Ne… ne, ne… ne paničim… ne…
Zovem vas da pitam šta da radimo sa njima,
mislim, krupne su i divlje, i mnogo ih ima.
Ako ne dignem vojsku i policiju,
ući će sa ostalim voćem u koaliciju.
Da… da, da… da, razumem… da…
Napustile su njivu
na sopstvenu inicijativu
i nemam pojma ko ih je obr’o,
ovo neće izađi na dobro!
Ne… ne, ne… ne paničim… ne…
Krše, lome, viču, skoro svaka se dere:
Ko će nas da bere?!!! Ko će nas da bere?!!!
Nama brzo prolazi rok,
zar niko neće slatko i sok?!!!
Da… da, da… da, razumem… da…
Vidim neke transparente na kojima piše:
Vratite se u selo, dosta je više!!!
Nećemo više da gubimo slad,
zato smo došle iz sela u grad!!!
Ne… ne, ne… ne paničim… ne…
Dobro, reći ću da pristajemo na sve,
slagaću da će biti ko pre,
i zvaću onu budalu
da sredi stvari na lokalu.
Da… da, da… da, razumem… da…