Sve je više ljudi kojima san teško dolazi na oči među onima koje poznajem. Nešto se može opravdati činjenicom da sa starenjem treba manje sna, ali je suviše nesanice da bi bilo samo to. Biće da se upliću još neke sile.
Šaljem sličicu simpatične sove na kojoj su prenaglašene oči čoveku koga noć ne voli. Uz nju ide tekst koji bi trebalo da zabavi. Sova kaže:
„Kad ne mogu sa zaspim, ja brojim do pet…ponekad do pola šest.“
Primalac hitro odgovara:
„Vidiš ja to činim malo drugačije – čitam do pet-šest i ustajem kad imam obaveze.“
Na moje: „A kada spavaš?“, sledi precizan odgovor:
„Kad zaspim!“
Uvek sam mislila da kasno ležu ljudi koji su noćni tipovi, a da one koji loše spavaju muče ružni snovi. Situacija je komplikovanija. Izgleda da je glavna muka kod onih koji ne stignu do svojih snova.