Pakosni tvorci tmine, u crnilu vlastite sudbine.
Ljubomorno gledaju Anđele što u svjetlosti lete,
Postajući pokoreni u mreži laži – njihove sjene.
Nedokučivost života i smrti isprepletene u kratkoći
Jednog dana, spoznaja da je život i svjetlost i tama.
Kroz tminu kisela kiša pada, prekrivajući ulice velegrada,
Brišući korake i stope otisnute u pijesku,
I otiske zagrljenih ruku u posljednjem plesu.
Dan krunisan u kratkoći života, noć zlokobna što proći mora.
Izgubljena htijenja, očekivana nada.
I gle! -čudo se događa.
Kroz zlokobnu tminu svjetlost naglo prodre.
Ostavljajući u vrtlogu tame pakosne zvijeri da se bore.
I pobijedi svjetlost.
Osuši lica od kiselih kiša, otjera demone tame.
Budi se život, zasjale kapi rose na zelenoj travi
Što se ponovo klati i prirodu ljube poput stotinu
Mladih, što marširaju ponositi smjelo, boreći se
Za demokraciju, istinu i pravdu za čovječanstvo cijelo.
Rijeka pravde u gradove se slila,
jedinstvo i bratimljenje
Svih bića.
I Svjetlost zavlada prirodom i Zemljom cijelom.
I nestanu demoni tame, u vrtlogu vlastite
zle kobi u pretkazanje.
Jagoda Sablić
