Čekaonica – Slobodan Simić

Lica:

ŽENA

MUŠKARAC

 

( Čekaonica Doma zdravlja, na klupi sede Muškarac i Žena)

MUŠKARAC

Izvinite gospodjo, za kad vi imate zakazano?

ŽENA:

Za pola deset.

MUŠKARAC

Gle, pa i ja imam za pola deset!

ŽENA

A jeste li videli šta piše na vratima? Pauza je od pola deset do pola dvanaest!

MUŠKARAC

Pa nama su zakazali u vreme pauze!

ŽENA
Pa očigledno!

MUŠKARAC

E svašta ima na ovome svetu!

ŽENA

Baš svašta.

( tišina)

MUŠKARAC

A ko je vaš izabrani lekar?

ŽENA

Ma bila je doktorka Zdravković..Pa sam uspela da promenim na doktorku Petrović!

MUŠKARAC

Jel? A što?

ŽENA

Ma kako što, molim vas lepo!  Nešto mi nije bilo dobro prošlog meseca, i rešim se ja, teška srca,  da odem kod  doktorke Zdravković.  I dobro se načekam, nema veze to se podrazumeva, ali  najzad dodjem i  ja na red.   I  taman  počnem ja da pričam doktorki kako me od skora počela da boli ruka, kad ona mene prekinu.

 Kaže: Jao, gospodjo,  da znate kako je mene  stegla  neka  jaka glavobolja! Ne mogu vam ni opisati! Boli i žiga, a  nekako imam osećaj  kao da mi je neko stavio    obruč oko glave, i stalno steže obruč!! A uveče još gore! Boli me toliko da mi dodje da plačem!

Slušam ja nju, vidim  muči se žena,  vidi se da joj je teško..Kažem joj ja, znate šta doktorka, ima jedan recept od moje komšinice Cane, njem pokojni muž je bio apotekar, pa zna dosta stvari,  ona za te  jake glavobolje  predlaže da se uzme  kašičica suvog ruzmarina i onda da se  prelije sa 250 mililitara prokuvane vode., pa ostavite da odstoji  jedno 10 minuta, i posle  se procedi i  popije. Cana kaže da je to zakon za glavobolju!

Kaže meni doktorka Zdravković : Ček ček da zapišem! I šta ću, ja joj polako izdiktiram  Canin recept, ona sve pažljivo zapisala i ja računam da je došlo i mojih 5 minuta. Opet joj ja krenem da pričam kako me boli ruka i to naročito kad je dignem iznad glave…

Opet mene prekide doktorka Zdravković , pa kaže: Ma nije to ništa,  mene bole čak oba kolena i još i levi kuk! Kaže, ne zna šta da radi,  to su nepodnošljivi bolovi, pa joj se ukoče kolena totalno pa  ne može nigde ni da  mrdne, i treba joj  po pola sata da se uopšte pokrene..

Vidim žena stvarno u problem, kažem joj ja: Moja komšinica Cana obično preporučuje  da se koristi kopriva, najbolje  oko  8 grama osušene koprive preliti  sa pola litra ključale vode, procediti i to piti po potrebi.. Opet ona skoči da zapiše moj recept.

MUŠKARAC

Pa, izgleda da je ta komšinica Cana idealna da bude izabrana doktorka!

ŽENA

Ma to vam i pričam! Zahvalim se ja  lepo doktorki Zdravković pa pravac kod Cane! Kaže meni  Cana:  Rado, stavi  kesicu zamrznutog graška iz zamrzivača da ohladi ruku  na bolno mesto  15  minuta tri puta dnevno, i to ti je to! Odem ja kući, stavim stvarno zamrznuti grašak, i mogu da vam kažem,  prestade bol, kao rukom odnesen!

MUŠKARAC

Eto da sam znao da tražim da mi Cana bude izabrani doktor! A bogami sam i  ja sam tražio zamenu,  nisam više hteo da idem kod doktora Sretenovića!

ŽENA

Što? I on ima zdravstvenih problema?

MUŠKARAC

Ma nema on zdravstvenih problema nego sam ja imao finansijskih problema.!  To je bilo negde iza Djurdjevdana, baš posle slave. Počelo mi   iznenada neko  žarenje i pečenje u  stomaku, i šta da radim,  sa zdravljem se ne treba igrati., požurim ja  u najbližu  privatnu ordinaciju. Kažu, radi doktor Sretenović, ja ga ni ne poznajem, kažem može, svejedno.  I primi mene taj doktor Sretenović. A što je bio ljubazan!  Sve se topi! Pa, sedite, molim vas, raskomotite se, da li ste za neko piće.. Ma ekstra ljubazan čovek !

E sad , kad je počeo da me pregleda, samo vrti glavom.  I samo huče. Ja se načisto prepao ! Kažem mu ja: – Doktore..molim vas, recite mi iskreno.nemojte me štedeti, šta je u pitanju?

A doktor samo ćuti ..i hukće!

Kaže: Nema druge, gospodine ,  nego..ozbiljna dijagnostika! Treba da vam izvadim krv, uradim labaratoriju, transaminaze, sedimentaciju,  leukocite….pa ultrazvuk… pa gastroskopiju… Za početak…Ono osnovno..

Šta ću – kud ću, ja prvo u banku da podignem pare, pa se vratim na ispitivanje.

I tako sam ti ja bio  kod njega  na snimanjima  i ispitivanjima u privatnoj ordinaciji celih  sedam dana!

E kad je rekao da treba još da uradim i magnetnu rezonancu, kažem ja njemu da više nemam para. Kaže meni doktor , mrtav ladan: – Kako hoćete, gospodine. Vaše zdravlje je u vašim rukama..

U dalje mene cepalo  ono  žarenje  i pečenje, i šta da radim, nemam više para,  uzmem  zdravstvenu knjižicu, izdržim  ogroman red u Domu zdravlja, i upute me da se javim svom izabranom lekaru.

Kad sam najzad i ja došala  na red, kad ono, taj  moj izabrani doktor,   kod koga sam čekao, ustvari  onaj isti iz private prakse, doktor Sretenović!

ŽENA:

Nije valjda?!

MUŠKARAC:

Ma on, original! Pitam ja njega onako iznenadjen:  Pa zar vi radite i ovde?

Medjutim, da vidiš sad! Nema više one ljubaznosti ! Kaže mi onako drčno:  Radim, što ne bih radio! Uostalom šta to tebe briga gde ja sve radim! Gledaj svoja posla!

Opa bato! Nema više ni persiranja, a čim je nestalo para, nestalo i ljubaznosti!

E sad, šta da radim, kad sam već iščekao  onoliki red, ja mu ipak kažem  da mene isto i   dalje žari i peče stomak. Kaže meni doktor Sretenović : E jaka stvar, žarenje i pečenje, možeš misliti!  Ti, burazeru,   imaš samo običnu gorušicu! Nego, uzimaj ti, blago meni,  dosta badema  i pij redovno čaj od nane..I to ti je to! A sad me nemoj tu više zamajavati i  zadržavati red! Ajde sledeći!!

ŽENA

Pa  vi ste imali običnu gorušicu a on vas ispitivao sedam dana!

MUŠKARAC

Pa to vam pričam! Ispitao je on moju finansijsku situaciju, to je on ispitao!  Zato sam i tražio da ga promenim!

ŽENA

Pametno! Mada se meni čini..da nema medicinske pomoći…  bez apotekara!

MUŠKARAC

Što baš apotekara?

ŽENA

Pa to je neko moje iskustvo. Evo, pre dve nedelje su počela jako da me bole kolena.

I  ja po savetu komšinice Cane, koja dobro zna šta sve znaju apotekari, odem u apoteku.,

I  ispričam apotekarki šta  me muči, sve onako redom, kao da sam došla kod lekara.

Sluša ona pažljivo, pa kaže :  Gospodjo to vam je najverovatnije reuma!

Dobro, šta je- tu je- pomirila sam se sa sudbinom.

Pitam ja nju: – Imate li nešto efikasno protiv bolova?

Kaže ona: – Za jake bolove vam je najbolji Strong Forte… Istina cena je malo jača..4 560 dinara..

Progutam ja knedlu, kako da nije jača cena! Sačuvaj bože!

Kažem ja njoj: Znate šta..kad bolje razmislim…Nisu kod mene baš toliko jaki bolovi…Onako..srednji…

Kaže apotekarka: – Za srednje bolove možda vam je ponajbolji ovaj novi Minibol Ekstra..cena mu je samo 2690 dinara..

Opa bato! Nije ni to baš mala cena…

Kažem ja njoj:. Znate šta…kako bih rekla…Nisu kod mene ni  srednji bolovi.. Više..onako..slabiji..

Pogleda mene apotekarka onako..profesionalnim pogledom, iskusna žena,  kaže:

– Znate šta gospodjo?  Nije lako zaista proceniti i izmeriti svoj sopstveni bol…Možda je najjednostavnije da se poslužimo na primer..dinarima. Kako bi vi procenili koliki je vaš bol , kad bi se merio dinarima?

Pa tako reci ženo! Meni odmah laknulo. Kažem ja njoj: – Moj bol je negde oko  200 dinara!

I tako mi apotekarka  dade  lek u skladu sa mojim bolom, istina samo jednu tabletu,   i odmah mi je bilo bolje!

MUŠKARAC

Pa to je prava stvar! Treba odmah otići u apoteku, da ti  apotekar lepo kaže šta ti je. A ja budala, umesto u apoteku, odem  onomad u bolnicu.

A lepo mi je govorila žena da ne jedem rusku salatu duže od nedelju dana posle božića.

Ali šta ću, kad volim.

I onda je počelo to povraćanje. Dan i noć.

Kaže meni žena: – Čoveče ti si skroz požuteo! Užasno izgledaš! Da si odmah otišao kod lekara!

I tako ja naivna budala odem  na prijemno u  bolnicu.

Kad su me videli, svi su se razbežali od mene!

Na kraju su naterali nekog mladog da mi se malo primakne.

Kaže stažer, totalno prestravljen od mog izgleda: – Gospodine,  da niste skoro putovali u neku..afričku zemlju.. Nigeriju, Kongo, Obalu slonovače..

Kažem mu ja: -Ma jok  doktore…to je meni od ruske salate..

Kuku mene! Kad to rekoh, stažer samo povika: -On halucinira!- i pobeže od mene!.

Uskoro me opkoli neka  ekipa sa maskama i rukavicama. A neki su imali i nekakve kaiševe.

Tu me skleptaju, bace na krevet, nabace  na mene one kaiševe i vežu me  za krevet.

I sad se oni okupili iznad mene pa ih slušam kako većaju.

Kaže jedan: -Kolege, meni ovo najviše liči na Bolest Zapadnog Nila!

Kaže drugi: – Ma ajte molim vas, kolega, pogledajte mu boju lica! Ovo je školski primer Afričke žute groznice!

Kaže treći: – Ne bih se složio, kolege! Čuli ste da halucinira! Ovo je zapaljenje malog mozga i moždanih ovojnica !

I tu se oni iznad mene posvadjaše na krv i nož.

E onda reče jedan: – Možda je najbolje da mu uradimo detaljnu dijagnostiku! Dakle, sestro, pišite da mu se uradi: punkcija kičmene moždine, intubacija jednjaka, endoskopija pluća, gastroskopija želuca, kolonoskopija  creva,  rektoskopija..

Sreća moja pa sam godinama član Lovačkog društva.

A tamo su nas učili da se snalazimo u situacijama opasnim po život. Kad te napadne medved i slično. I ja se totalno smirim i zadržim disanje.

Kad to videše , oni povikaše: – Gle, kolege, pa naš pacijent je izgleda umro!

I  doktori su se momentalno razidjoše na sve strane.A ja se brzo odvežem i zbrišem!

Tako  se ja napravih  mrtav i spasoh  sebi život!

ŽENA

Pa bravo gospodine, kako ste se dobro setili! A mene je bogami u sličnoj situaciji spasao mobilni.

MUŠKARAC:

Mobilni telefon?

ŽENA:

Da da, mobilni telefon.  Pre jedno mesec dana  mi se iz čistog mira okrenu soba,  i strašno me zabole stomak.  Kažem ja Todoru, to mi je muž,  Todore meni nešto unutra puče! Ništa on, gleda utakmicu, pije pivo, mrtav ladan. Zovnem  ćerku , Caco sine,  mami nije dobro. Ona maše rukom, priča sa dečkom,  ne prekida ni po koju cenu.

Vidim ja da ću da se onesvestim. Ali  se setim komšije Žareta, radi kao vozač u Domu zdravlja. Okrenem ga na MOBILNI!

Žare cimne one svoje iz Hitne i odvezu me u bolnicu. Istovare me  na neka nosila u čekaonici pa odu ljudi  dalje svojim poslom.

Ležala sam tako dobrih pola sata, a oko mene sve crnje do goreg. Jedan  krvav, drugi se polomio, neka žena se poradja, opšte ludilo. Vidim, neće biti dobro i,naravno, okrenem MOBILNI!

Šurakov mali divan  dečak, skoro završio medicinu, počeo na hirurgiji. Odmah on dodje , opipa me, pregleda me, pa se rastrča, ispadoh hitan slučaj. Mora operacija momentalno!  Odguraše mene do operacione sale , šurakov  mali se unervozio, sve mi se nešto izvinjava,  neprijatno detetu. Mlad, ne zna da je to kod nas tako.

Ali ja srećom imam dovoljno godina da skapuram Srbiju. Izvadim MOBILNI! Okrenem kod »Trandafilovića«,  kažem da pozdrave hirurga Čedu i da ga Ruška čeka na operacionom stolu. Čeda odmah doleti, još mu se oko usta crvenela leskovačka mućkalica. Završi  posao kao od šale i smeste  me na intenzivnu negu.

Probudim se iz anestezije, iznad glave mi neka crvena boca, iz nje ide dugačko crevo, do igle  u ruci, a na ruci  povelika  guka.. I sve kako iz boce ide, tako guka raste. Zovem sestru, nigde nikog , guka samo što ne eksplodira.I šta da radim ?- MOBILNI!  

Okrenem bolnicu, dobijem centralu,  tražim intenzivnu negu , javi se neka sestra. Kažem joj, gospodjice ,  promašili ste  venu kod pacijenkinje u intenzivnoj na drugom krevetu. Kad se ona razgoropadi! Kakav je to način, kako ste tako drski, otkud  vi  znate šta ja radim, ko ste vi uopšte. Ja sam pacijentkinja iz intenzivne, sa drugog kreveta! I dotrča  mala kao bela lala.

E zato se ja  od  mobilnog   ne razdvajam ni danju ni noću. Mobilni je, gospodine moj ,  u Srbiji čisto zdravlje, ja da vam kažem!

( vadi i ljubi telefon)

Spasioče moj!

MUŠKARAC

Pa bravo,gospodjo,  kako ste se samo dobro snašli! Ali meni ni mobilni nije mogao da pomogne kad je bila korona.

Ispostavilo  se da sam ja  neki baš alergičan čovek. I to,  na sve živo:  grinje, prašina, dlake,  perje …A posebno mi je jaka alergija na polen, tako da  je za mene  svako proleće pravi pakao.

I onda se baš na proleće pojavila korona!

A kao za baksuza, kao što znate, glavni simptom  korone je baš kašalj, koji je i meni glavni simprom kod moje polenske alergije.

Prvo me ostavila žena .

Kaže, – Izvini, dragi,  taj tvoj kašalj…mene jednostavno izludjuje! – javila mi se telefonom od svoje majke. – Verujem ja tebi da je to alergija i da to nije zaraza..Ali ne vredi!..Izvini ali ja se tebe bojim..I to je jače od mene..Žao mi je..

I šta da radim, i ja se vratim  kod mojih roditelja.

E onda sam ostao i bez posla.

Poslali mi pismo. “ Poštovani kolega, odlukom direktora koji je potvrdio i Upravni odbor, a na osnovu proglašenog vanrednog stanja u zemlji, zbog opasnosti od ugrožavanja zdravstvenog stanja  zaposlenih, momentalno Vam prestaje radni odnos u našoj firmi…”

Kada sam pomislio da se više ništa lošije  ne može desiti,  pozvao me je otac. Telefonom.

Kaže: – Brane sine, mama i ja smo nešto pričali..Pa smo se dogovorili..Da ti namestimo krevet u podrumu..Da ti budeš dole dok ne prodje ova pošast..Jer izvini sine, ipak smo mama i ja rizična grupa, virus napada naročito nas starije..A to kod tebe..Moguće da je alergija..Ali šta ako nije…

E onda mi je na vrata pokucala  policijska patrola.

Prijavile me komšije da kašljem! I privedu me  u karantin.

Ja sam pokušao da im kažem za alergiju, ali su mi  odmah ugurali u grlo štapiš,  uzeli bris iz grla i smestili me sa masom naroda da čekam rezultate testiranja na virus.

Čekao sam i čekao danima. Obavešteni smo da je zbog ogromne količine testiranja rezultati neće biti skoro.

S obzirom da su me tako hitno tu doveli, nisam stigao  ni da ponesem svoje lekove za alergiju, pa sam se raspadao od kašlja.

Ostali privedeni u karantinu su se toliko žalili na mene, da je uskoro došla neka ekipa u skafanderima kao kosmonauti, ugurali i mene u neki skafanred, a zatim u  veliko bure, i utovarili me u kamion.

I na kraju su me odvezli  u neku  čobansku  kolibu ,  u šumi,  na vrhu neke planine, i dopušteno mi je bilo da se  šetam samo po kolibi , a oko kolibe su bili postavili  stražu. Srećom da prodje epidemija, inače bih ostao da živim u kolibi u šumi!

ŽENA

Bogami ste se vi baš namučili zbog korone. Ali isto je nezgodna i zubobolja. Ja sam  skoro imala problema zbog zuba .

Odem kod zubara, pita sestra – Imate li zakazano?

Kažem ja: – Ne, nemam. Imam samo užasnu zubobolju!

Ona naravno mrtva ladna.

Kaže: – Ne može bez zakazivanja! Četvrtak, u osam!

A bio je petak.

Kažem ja: Pa molim vas, to je  tek za šest dana! Može li to malo ranije?

Kaže ona: Može malo ranije..Četvrtak, u pola osam!

MUŠKARAC:

Pola sata ranije?

ŽENA:

Pola sata ranije. Probala  sam sve, verujte mi.  Acisal, aspirin, andol, anbol, kafetin, analgin. Čak sam morala da pijem i šljivovicu, toliki su bolovi bili. Pa sam stavljala i rakiju na zub, džaba.

Došao je i taj četvrtak.

Odem ja prilično samouvereno, kažem na šalteru: Ja imam zakazano!

Kad ista ona nadrndana sestra, kaže: – Vaš doktor više ne radi!  Otišao je u privatnike!

Mene više nije boleo samo zub nego i cela vilica.

Pitam ja šta sad da radim.

Kaže sestra: Možete da zakažete kod drugog zubara.

Kad može kod drugog zubara?-pitam ja, jadna.

Kaže : –  U četvrtak. U pola osam.

Nedelju dana bila  sam mrtva pijana od lečenja. Najzad je svanuo i taj novi četvrtak.

Odem ja ponovo na šalter: –  Dobro jutro, izvinite što vas uznemiravam, evo malo kafice da se poslužite, nisam htela  da smetam, vi rekoste da danas navratim, pa ako doktor nije mnogo zauzet…

Sve ja tako superljubazna, kad se ona sestra prodera: – Umeš li ti da čitaš?!  Šta ovde piše?

Kad stvarno, veliki papir na kome piše » Štrajk«.

Kažem ja.- Aman bog ljudi,  ja umirem od bolova već dve nedelje…

Kaže sestra: Jel ti uopšte znaš šta je štrajk!? Kad je štrajk ne radi se!

Pitam : A  šta ja da radim?

Kaže ona, mrtva ladna: – Otkud ja znam? Mi primamo samo hitne slučajeve!

Ja joj kažem: Gospodjo, vidite li da mi je već  otekla glava , da je crvena i da je veličine  fudbalske lopte?!          

Kaže ona: Hitan slučaj je kad glava bude ljubičasta i veličine lubenice!

MUŠKARAC

Pa da li je moguće!? Pa bože sačuvaj! I šta ste uradili na kraju?

ŽENA

Šta sam uradila!?  Kažem ja njoj: Slušaj ti mala, ako te ja sada propustim kroz šake, bogami će tvoja glava da bude ljubičasta kao lubenica! I da vidiš..ona otrča kod doktora..i momentalno me primili!

MUŠKARAC

Ma i ja sam se borio sa tim zubarima. I vrlo slično sam prošao.

Cele noći nisam oka sklopio zbog zubobolje. Medjutim, i mene otkače u Domu zdravlja , i kažu da primaju samo hitne slučajeve.

I šta da radim, morao sam da odem kod privatnika.

A kod privatnika, svi se tope od ljubaznosti.

Kaže mi zubar: – Izvolite, sedite, jeste li za kaficu…

Kažem mu ja:- Hvala na  ponudi ali mene strašno  boli zub, doktore, pa ako biste mogli da ga izvadite…

Kaže on: – O, kako da ne! Pa to je prava sitnica! Nego, hoćete li sa anestezijom  ili bez?

Kažem ja: – Sa anestezijom , naravno!

A taj ljubazni samo melje: – Naravno, kako da ne, naravno, mala boca i ništa ne boli…

Medjutim, meni nešto sinu.

Reko: Izvini doktore, ali .. koliko će to… mislim… da košta..ukupno?

Kaže on: – Ukupno…vadjenje sa anestezijom   30 evra            

Mene momentalno zub  zaboleo jače, a knedla mi stade  u grlu.

Jedva  sam  ponovo progovorio.: – A… pošto je bez injekcije?

Kaže ljubazni:- Bez injekcije 15 evra.

Interesantno, mene tada odjednom prestade da  boli. Kažem ja zubaru: More, mene prestade zub,  možda on nije ni bio za vađenje…Odoh ja, pa ako zaboli opet, eto mene nazad.

Medjutim, kako sam izašao iz ordinacije mene još jače zaboli. Šta ću jadan, ja vidim preko puta  drugog privatnog zubara., pa odem kod njega.  

I ponovo ista slika, ljubaznost, ponude, ali ja sam već iskusan. Odmah ga pitam koliko košta vađenje zuba sa anestezijom ?

Kaže i taj da je 30 evra.  Pitam za bez  anesezije ?

Kaže: 15 evra. Iste cene, dogovorili se.

I šta da radim, kažem mu ja: – U redu, izvadite mi sa anestezijom .

I zubar  mi je udario tu čarobnu anesteziju od 15 evara. .

Kaže on meni: –  Trebaće malo vremena da anestezija počne da deluje. Hajte vi izadjite i sačekajte malo u čekaonici…

I tako, izadjem ja u njegovu čekaonicu, tu malo posedim, počnem da osećam da mi trne vilica od anestezije, i tada  mi sine ideja.

Ustanem ja polako, pa polako izadjem  na ulicu, pa polako predjem ulicu…

Pa udjem kod onog prvog zubara.

Kažem mu ja: Znate šta doktore, odlučio sam. Vadite vi meni zub bez anestezije!

ŽENA

 ( smeje se)

Pa bravo, gospodine kakva dobra ideja! Izvadiste zub jeftinije!

MUŠKARAC

Ma jašta,  15 evra manje! Pa jednom neko i njih da zezne!

Nego šta mislite da i mi odem na jednu pauzu i popijemo kafu, ovi očigledno neće skoro.

ŽENA

Pa to je dobra ideja. Ja ionako imam pri ruci mobilni, ako šta zatreba! Moj spasitelj!

( vadi i ljubi telefon)

MUŠKARAC

A šta mislite , da mi  možda svratimo do neke  apoteke..Pa prvo  da vidimo od čega smo bolesni, a posle da odemo i  kod vaše komšinice Cane za terapiju!

ŽENA

Pa što li mi ovde uopšte  čekamo !?  To je dobra ideja! Idemo!

( hvataju se za ruke i poklanjaju publici)

 

KRAJ