Vladimir Šojher – Neumorni poslenik aforizma

Vladimir Šojher (1948), ruski inženjer, aforističar, prevodilac i antologičar, četiri decenije je posvećen kratkoj književnoj formi. Član je Moskovskog kluba aforistike, a prve aforizme objavljuje od sredine osamdesetih godina prošlog veka.

Šojherovo ime posebno je značajno za razvoj i širenje savremenog aforizma u Rusiji. Kao autor i priređivač potpisao je veliki broj zbornika i antologija, među kojima su Savremeni aforizmi (1999), Savremena otadžbinska aforistika (2002), više izdanja Antologije mudrosti (2004, 2006, 2007, 2010, 2012), Antologija misli u aforizmima (2008), kao i Mudrost Istoka, Mudrost Rusije, Mudrost Evrope i Mudrost Drevnog sveta. Veoma je značajno što Šojherov antologičarski rad ne ostaje u granicama ruske aforistike, pošto je jedan od onih poslenika koji su sistematski otvarali ruski jezički prostor za aforističare iz drugih zemalja. Posebno mesto u njegovom radu ima srpska aforistika. Preveo je na ruski jezik i objavio u najvećoj zemlji sveta hiljade citata i aforizama nekoliko desetina autora iz Srbije i sa Balkana (uključujući Ivu Andrića, Dušana Radovića, Vladimira Bulatovića Viba, Branu Crnčevića, Milovana Vitezovića, Emira Kusturicu…) u pomenutim antologijama i zbornicima, ali i almanasima, časopisima i na portalima, čime je njihove misli učinio dostupnim ruskoj čitalačkoj publici. Taj rad predstavlja svojevrsnu književnu diplomatiju: bez institucionalnih posrednika, preko jedne kratke forme, uspostavljen je direktan dijalog između bliskih, a različitih kultura.

Hroničar, priređivač i posrednik

Kao aforističar, Šojher je najčešće oštar, ironičan i skeptičan posmatrač društva. Njegova satira podjednako pogađa vlast, ideologije, birokratiju, mase, porodične odnose, ljudsku sujetu i naše slabosti. „Kod nas oni koji imaju sve, imaju i nas“ – kratka je, ali široka formula za odnos moći i zavisnosti. A politička stvarnost dobija grotesknu sliku u misli: „Pobeda vlasti nad opozicijom liči na pobedu automobila nad kočnicom.“
Šojher ume da političku kritiku spoji sa crnim humorom: „U građanskom ratu narodu pripada uloga barikada“, dok u aforizmu „Na svaku maršalsku palicu dođe šuma drvenih krstova“ suprotstavlja vojnu slavu tragičnim posledicama rata. Iza smeha se tako često pojavljuje gorka slika istorije.
Njegova meta je i čovek koji pristaje na sopstvenu pasivnost. „Odliv mozgova ne zabrinjava vlasti. Šta će im mozgovi?“ tipičan je primer njegove tehnike: završni obrt istovremeno pojačava ironiju i proširuje značenje prethodnog dela iskaza.
Slično deluje i misao: „Papagaj uvek ima šta da kaže. Svoje tri reči spreman je da ponovi trista puta.“
Posebno su zanimljivi Šojherovi aforizmi o samom aforizmu. „Aforizam nije aksiom, aforizam je mišljenje“, kaže on, a zatim dodaje da je aforizam „tunel u stenama neizrecivog“. Za njega dobra kratka misao nije gotova lekcija, već podsticaj čitaocu da nastavi tamo gde se pisac zaustavio. Zato i tvrdi da je dobar aforizam podložan brojnim interpretacijama, ali da se ni u jednu od njih potpuno ne uklapa.
Upravo u tome leži jedna od glavnih vrednosti Šojherovog stvaralaštva: on ne nudi gotove odgovore, već kratke misaone zamke u koje čitalac dobrovoljno upada. Njegov aforizam često počinje kao šala, nastavlja se kao ironija, a završava kao neprijatno prepoznavanje stvarnosti.
Zato je Šojherovo mesto u savremenoj aforistici dvostruko. On je istovremeno stvaralac kratke forme i njen predani hroničar, priređivač i posrednik. Ako je aforizam „veliko u malom“, kako glasi naslov jedne od antologija čiji je deo, onda je Šojherov višedecenijski rad primer kako i jedan čovek može da učini mnogo da to „malo“ dopre daleko – od Balkana do Vladivostoka i obrnuto.

Za doprinos aforistici Šojher je dobio i priznanja u Srbiji – nagrade „Radoje Domanović“ Udruženja književnika Srbije i „Zlatni krug“ Beogradskog aforističarskog kruga, čiji je i počasni član. Uvršten je u Panoramu savremenog aforizma u Evropi – Bauk aforizma kruži Evropom (2025) i Antologiju ruskog aforizma na srpskom jeziku Veliko u malom (2017). Tako je i sam postao deo onoga što je godinama gradio: mreže aforističara koja prevazilazi jezičke i državne granice.

Aleksandar Čotrić