IN-OUT
 
 
 
 

 

 


Piše: Zoran Hercigonja


Čarobni kotao

(Drama)

LIKOVI:
DIJETE ISTINE: Mladić, bos i gol do pasa, smeđih hlačica koje ne sežu ni do gležnjeva. Drzak i arogantan tip osobe, koji stvara pomutnju i izruguje se tuđim nedostacima. Djeluje razigrano poput djeteta.
1. LICE: Osoba koja u prvom prizoru predstavlja demokrata, osobu u odijelu
U drugom prizoru, 1. LICE je obučeno u katoličkog biskupa s istim manirima kao i u prvom prizoru. U trećem prizoru ta osoba glumi anđela sa šest krila na leđima (serafin).
2. LICE: Osoba koja u prvom prizoru predstavlja birokrata; vrlo zajedljiva osoba, strogog, i vrlo urednog izgleda sa zalizanom kosom. Strogo se drži načela i pravila kao pravi birokrat. U drugome čin u osoba je obučena u židovskog rabina s istim osobinama kao i u prvom činu. U trećem činu glumi anđela s četiri krila (kerubin).
3. LICE: Osoba koja u prvom prizoru predstavlja tehnokrata. Obučen je u modernu odjeću 21. stoljeća. Vrlo dinamična osoba, pravi hacker. Osoba je u drugom činu obučena u hinduističkog gurua s istim osobinama kao i u prvom prizoru. Osoba u trećem činu glumi arkanđela s parom krila.
4. LICE: Ne pojavljuje se u prvom prizoru. U drugom prizoru, to je osoba koja predstavlja islamskog vjerskog vođu. U trećem prizoru, osoba predstavlja običnog anđela s parom krila, znatno manjih nego u arkanđela.
GLAS BOŽJI: Simulacija pojačanog tona glasa. Nije komponenta scene, koja bi se pojavljivala tijelom na sceni.
SVEĆENIK: Omotan u crnu haljinu s crnom kapuljačom i malom škropionicom.

1. PRIZOR

NAPOMENE:
Pozornica izgleda u obliku doline s malim brežuljkom i poljskim putem, parom drveća i povećim crnim kotlom i velikom kuhačom u samoj sredini pozornice. Kazališne daske, presvučene su umjetnom travom. Uz malen brežuljak leži zavezanih ruku, nogu i ustiju DIJETE ISTINE. Ulaze tri lica sa suprotne strane od malog brežuljka na pozornicu u veselom žamoru i nose svoje zastave. 1.LICE nosi zelenu zastavu, 2.LICE crvenu zastavu, a 3.LICE plavu zastavu. Vode neki veseli razgovor i ubrzo se zaustavljaju pri zavezanom DJETETU ISTINE. Kada se približe sva tri lica i okruže DIJETE ISTINE, on se počinje otimati i pokazuje da ga treba odvezati.

(Okruživši ga, razgovaraju među sobom)


1.LICE: Što je to?
2.LICE: Ne što, nego tko je to?
3. LICE: Možda neki siromah ili beskućnik.
1.LICE: Čudno. U mojoj državi nema siromaha ni beskućnika. U mojoj vlasti smo svi jednaki i imamo jednaka prava.
2.LICE: Ma pustimo ga. On je sigurno samo kolateralna šteta za bilo koju vlast i bilo koju državu.

(DIJETE ISTINE preklinje i moli, iskazujući to gestama i mumljanjem.)

3.LICE: Ne možemo jadnika pustiti samo tako. Dajte ljudi, vidite da je bez ičega. Vjerojatno su ga pokrali i vezali ovdje.
2.LICE: Prepustimo te stvari službama koje se za to brinu, koje su za to plaćene. (Oholo i s visoka) To nije naš posao. Ne želim se pačati u te stvari da kasnije nemam problema. Ne hvala, a vi ako želite imati ždrijeb na svojim leđima, samo izvolite.
1.LICE: Slušaj! U mojem etičkom sistemu ne postoji nitko kome ne bih pomogao kad se nađe u nevolji. Možda je to za vas birokrate čudno, ali ipak mi smo ljudi i brinemo jedni o drugima.
2.LICE: A da!? A tko će mi garantirati da ukoliko oslobodimo ovog jadnika, (mašući rukom) siromaha, beskućnika ili tko zna koga, da nas neće tužiti za moguću povredu, prilikom odvezivanja ovih konopaca.
3.LICE: Joj! Ti i tvoji sistemi.
2.LICE: Vi niste upoznati sa slučajevima. Ali ja sam se s jednim susreo. Jedan pijanac je bio zatočen u plamenom obgrljenom automobilu i ja sam kao i vi demokrati pohitao pomoći tom jadniku, da bi me nakon par mjeseci sačekala u poštanskom sandučiću tužba za povredu lakatne kosti. Zamislite samo. Ja sam trebao platiti pola milijuna odštete njemu, tom pijancu, jer sam navodno slomio njegov lakat, kada sam ga izvlačio iz gorućeg automobila i spašavao mu goli život. Navodno da je bio profesionalni igrač bejzbola i ja sam iz svega priloženog kriv što nikad više neće moći zaigrati i obraniti svjetski naslov. Ja sam uništio njegovu budućnost. Zamislite samo bezobrazluk. Bolje da sam ga ostavio tamo da gori i izgori u autu. Spasio sam mu život, a on je mene tužio da sam mu povrijedio lakat. Ne! Nikad više ne radim ništa bez papirologije. Ako hoćeš da te vadim iz opasnosti i spasim ti život, onda molim lijepo potpiši dokument s kojim mi jamčiš da me nećeš optužiti za moguće povrede ili ne znam što ti sve ne padne na pamet prilikom spašavanja.

(DIJETE ISTINE se vrpolji i mumlja)

3.LICE: No dobro i sad ćeš dati ovom tu nepoznatom čovjeku da potpiše dokument s kojim te ne obvezuje ni na što nakon što mu spasiš život. Kakve su to gluposti?
1.LICE: Birokratske gluposti! Eto takvi su ti oni. Sve se svodi na komad papira. Nemate vi ni trunke ljudskosti u sebi.
2.LICE: A da! A što bi vi demokrati htjeli? Možda priznanje za vaš jak moral i etičnost? Možda da vam u znaku zahvalnosti izgradimo dvore bez građevinske dozvole u zelenom pojasu?
3. LICE: Prestanite obojica! Što vas je spopalo ljudi! Jesmo li još uvijek ljudi? Vidite da je ovaj jadnik gotovo promrzao i ruke su mu poplavile od konopca. Valjda bi mu pomogli jel' da?

1.Lice i 2.Lice se gledaju s prezirom

3.LICE: Ne mogu vjerovati kakvi ste. Čovjek se ovdje davi, a vi se svađate o pravima, etičnosti, dokumentima, ugovorima. Što je vama? Šta su vas prije vremena otkinuli sa majčine sise?
1.LICE: Kako se usuđuješ tako govoriti. Ja se borim da ljudi imaju ista prava i udjele u svemu. Ja se borim za to da ljudi pomažu jedni druge i poštuju jedni druge. Ja se zalažem za sve pravne, zdravstvene i školske sisteme s kojima bih poboljšao život ovdje na zemlji. Želimo stvoriti mjesto, gdje će vladati mir, razumijevanje, poštovanje i...
2.LICE: I red prije svega!
1.LICE: (Potvrdno) Da i to.
2.LICE: Ako nema reda, nema ni mira ni poštovanja ni ičeg drugog na zemlji. Red je najvažniji. Zato postoje uredi, šalteri i policija i druge službe koje poštuju papirologiju jer je ona svetinja, hostija za moderni svijet i za uspostavu reda.
3.LICE: Vi ste obojica isti. Svađate se i nadmećete kao paunovi sa svojim perjem, a kad netko nešto kaže protiv jednog od vas, onda se odmah međusobno štitite. Mislite da su samo vaše vlasti važne? Mislite da samo birokracija i demokracija vladaju svijetom i uspostavljaju mir i red? A gdje je tu tehnologija, a gdje je tu sveukupni tehnološki napredak koji olakšava život svima nama? To ste smetnuli s uma. To je potpuno nevažno za vaše male svjetove. Vi ste stvarno čudni, obojica.
1.LICE: No dobro. Ne ljuti se. Nismo mislili ništa loše. Sve troje je potrebno da se svijet održi u miru i redu. Demokracija drži ljude na okupu, birokracija stvara red, a tehnokracija olakšava tešku svakidašnjicu ljudskog života. Ako smo suglasni sada onda odvežimo ovog jadnika.
2.LICE: Dobro. Slažem se. Ovdje smo sada trojica i nitko nas ne može okriviti da smo učinili nešto ovom jadniku tu.
3.LICE: Tako je. Ako bilo što pođe po zlu, možemo biti svjedoci jedan drugome.
1.LICE: Dobro onda! Odvežimo ga.

(Pokušavaju odvezati no konopac je previše zauzlan i nije ga moguće odvezati)

2.LICE: Što ćemo sad?
1.LICE: Konopac je previše tvrd i zauzlan.
3.LICE: Zato ovdje imamo tehnologiju.

(Vadi švicarski džepni nožić i razreže konopce te DIJETE ISTINE pokušava doći do zraka i trlja zapešća)

1.LICE: Bravo! Tako to ide.
2.LICE: Na vrijeme smo stigli.
DIJETE ISTINE: Hvala vam dobri ljudi. Skoro sam se ugušio ovdje, a i zapešća me strahovito bole. Svi su mi zglobovi poplavili od konopca. Hvala vam još jednom! Tko ste vi dobri ljudi? Moram znati vaša imena da vam mogu zahvaliti.
2.LICE: Pustimo imena na trenutak. Reci ti rađe nama što se dogodilo? Tko te je zavezao? Ha?
3.LICE: Da, bilo bi u redu da znamo. Znaš takav bezobrazluk i barbarstvo se mora kazniti.
DIJETE ISTINE: (Polako se pridiže i postaje vedar i veseo te poskakuje po pozornici) Slobodan sam! Slobodan sam!
1.LICE: Dobro jel možemo mi znati barem kako ti je ime, ako je velika tajna o tome što ti se dogodilo?!
DIJETE ISTINE: (stane na trenutak i pogleda svakog od njih) Zovem se Dijete istine! (Nakloni se)

(Priđe svakom od njih i poljubi im ruke. Od neugode su se izvrtali u mjestu)

1.LICE: Pobogu! Ovo nije potrebno. Ja sam čovjek kao i ti od krvi i mesa i nije potrebno, ljubiti mi ruke.
DIJETE ISTINE: No,no! To je samo znak poštovanja.
3.LICE: No onda je u redu.
DIJETE ISTINE: A kako su vaša imena? Imate li vi uopće imena?
2.LICE: Kakvo je to bezobrazno pitanje? Naravno da imamo imena, ali ih ne dajemo strancima. Mogu li vidjeti tvoje isprave?
DIJETE ISTINE: Što želite znati o meni?
1.LICE: Želimo znati što ti se dogodilo?
3.LICE: Da i tko te je to zavezao?
DIJETE ISTINE: Hm... Bili su to zli ljudi. Nisu željeli slušati što im govorim.
1.LICE: Da, a što to?
DIJETE ISTINE: Strpljenja molim. Ispričat ću vam sve samo mi morate dati vremena. No prvo sjednimo ovdje u travu i recite mi svoja imena.

(Sjedaju)

2.LICE: Ne tiču te se naša imena.
DIJETE ISTINE: Ali kako ću razgovarati s osobom čije ime ne znam?
2.LICE: Kao prvo ni snu ne bih strancu bez isprava rekao kako mi je ime. Možda si ti neki manijak ovdje. Kao drugo, ako nam želiš zahvaliti, onda nam u tom znaku ispričaj što ti se dogodilo.
DIJETE ISTINE: Da. Vi birokrati nemate imena. (Podrugljiv smijeh)
2.LICE: Što si rekao?
1.LICE: Ne uzrujavaj se hajde. Vidiš da te zafrkava.
3.LICE: Pustimo sad formalnosti i probleme i pozabavimo se tvojim sitnicama. (Zagleda se u Dijete istine)
DIJETE ISTINE: Zavezali su me ljudi poput vas.
1.LICE: Što ne valja s nama?
DIJETE ISTINE: S vama ništa, ali sa mnom nešto ne valja. Ja znate, volim puno pričati i ljudi smatraju da je zlo puno pričati. I zato su me i zavezali. (Pogleda njihove zastave) Zgodne zastave.
3.LICE: Dobro držimo se mi rađe teme i ispričaj nam svoju priču, počasti nas pričanjem.
DIJETE ISTINE: Dobro. Poznajete li možda Thomasa Mora i njegovu Utopiju?

Potvrdnu klimnu glavama.

DIJETE ISTINE: Jeste li se ikada pitali u kojem duhu je zaživjela Utopija. Je li našla mira u demokraciji ili je više bila orijentirana prema birokraciji ili je sav mir i red donijela tehnokracija? Jeste li se ikada pitali, po kojem je socijalnom sistemu zaživjela velika Utopija, Eden među paklenim zemaljskim vrtovima?

Svi počinju u jedna glas pričati, a Dijete istine se smije.

1.LICE: Sigurno demokracija, jer Utopija nikad ne bi zaživjela bez ljudskih prava i etičnosti...
2.LICE: Ma red i mir su potignuti vladavinom birokracije; inače bi se sve pretvorilo u kaos. Svaki drugi sistem predstavlja kolektivnu propast...
3.LICE: Ma ne! Takvom skladnom i mirnom životu, doprinijela je tehnologija. Kada ljudi nisu opterećeni toliko poslom i ne trpe tolike napore te komuniciraju s obitelji gdje god pošli i bili, stvara se okruženje mira i reda...
DIJETE ISTINE: Mir ljudi, mir! I oni prije vas isto tako su vijećali i nisu postigli ništa. Još su me na kraju bestidno zavezali i ostavili da umrem od gladi.
DIJETE ISTINE: (Vrlo perfidno) Ne možete se odlučiti koji je od sistema najbolji i najfunkcionalniji. To je jako teško mislim, ali postoji rješenje i za to. Ja se zovem Dijete istine i mogu vam šapnuti u uho istinu.
1.LICE: Čekaj ti znaš koji je socijalni sistem najbolji na svijetu?
DIJETE ISTINE: Ja? (zbunjeno) Ja ne znam, ali znam tko zna.
2.LICE: Dobro da ne duljimo! Reci nam onda tko zna pa da to riješimo jednom zauvijek. Ionako se neprestano svađamo oko toga.
3. LICE: Da. Bilo bi u redu stvarno da se to riješi. No! Reci nam onda tko zna koji je sistem najbolji? Samo! Upozoravam te! Ako kažeš Bog zna koji je sistem najbolji, onda ćemo te opet ovdje zavezati i ostaviti da crkneš od gladi. Jasno!
DIJETE ISTINE: Kao suza, kristalno jasno. Samo recite nećete baciti okladu na svoje sisteme? Možda usput i zaradite nešto.
1.LICE: Da, dobra ideja.
2.LICE: Ja stavljam eto dva novčića na to da je birokracija najbolji sistem na svijetu za uspostavljanje mira i reda.
3.LICE: Škrtac! Ja stavljam pet pa nek se vidi.
1.LICE: Dobro i ja stavljam pet, a sada nam reci tko zna?
DIJETE ISTINE: (Pokazujući na kotao) Vidite li onaj kotao ondje.

Potvrde s riječi "Da" i podignu se s trave.

DIJETE ISTINE: U njemu je istina. On jedini zna što je istina na ovome svijetu. On će vam reći što je pravo, a što krivo. To je čaroban kotao.
2.LICE: Onda idemo tamo.
DIJETE ISTINE: Polako. (Pridižući se) Iz kotla ćete pročitati istinu, samo ako u njega nešto ubacite.
1.LICE: A to je?
DIJETE ISTINE: Vaše dostojanstvo.
3.LICE: Naše dostojanstvo? A kako ćemo molim te lijepo u kotao ubaciti naše dostojanstvo? Dostojanstvo je nešto neopipljivo, nevidljiva vrijednost u čovjeku?
DIJETE ISTINE: Dostojanstvo vas političara je u vašim zastavama. Ako vam ih oduzmu, onda se osjećate golo i bez obraza. Dakle, ako ubacite svoje crvene, plave i zelene zastave u kotao, on će vam reći istinu.
1.LICE: Hajdemo onda, što se čeka!?

Pohitaju prema kotlu.

DIJETE ISTINE: Gledajte dječice. U kotao ubacite svoje zastave dostojanstva i čekate dok on, taj čarobni kotao nešto ne skuha, nešto fino. Kotao će pokušati rastopiti vaše zastave i ona zastava koja će ostati cijela, netaknuta od čarobnog ždrijela metalnog metalne unutrašnjosti, taj je pobjednik! (Klikne) Dostojanstvo sretnika će ostati netaknuto, a to znači da ne laže i da ima stvarno, pravo dostojanstvo.
2.LICE: Dobro onda! Ubacimo više te zastave u taj prokleti kotao.

Svi ubaciše svoje zastave u kotao i Dijete istine kuhačom živo mješa. Nakon nekoliko trenutaka, iz kotla se počinje izdizati dim, sve jači i sve gušći i neprestance izlazi iz kotla. Dijete istine najednom klikne.

DIJETE ISTINE: Evo ga! Evo istine! Evo je! Gurnite ruke i izvucite svoja cijela dostojanstva iz kotla.

Gurne ruke u kotao istovremeno, ali u kotlu nema ničega. Dim se i dalje izdiže i puni pozornicu. Tri lica viču.

1.LICE: Nema je! Izgubljena je! Moja zastava je izgubljena.
2.LICE: Proždrljiva zvijeri, požderala si moje dostojanstvo!
3.LICE: O ne! Nemoguće! Gdje je moja zastavaaaa!

Lice Djeteta istine proviri iz dima koji se još uvijek izdiže iz kotla i zbori kao prorok.

DIJETE ISTINE: Morova Utopija je preživjela sve oluje, sve pošasti ne zbog birokracije, ne zbog demokracije, ne zbog tehnokracije. Bila je potrebna samo pravda i poštenje u srcima ljudskim. Svi sistemi i sve utopije, funkcionalne su ako je pravda stanovnik ljudskog srca. Prevarili ste se o bezimeni jadnici, jer svaka Utopija postoji i živi vječno, kada zastava pravednosti na povjetarcu vijori. O bezimeni, zar ne znate da su vaše zastave još jučer spaljene na trgu srdžbe i bijesa, o bezimeni zar ne znate što je pravda? (I počeše pjevati Imagine, pjesmu Johna Lenona uz prigodnu melodiju)

Tri lica se počinju gušiti i kašlju. Počeše prijetiti Dijetetu istine naposlijetku ga hvataju i vežu.

1.LICE: (Hvatajući za rame Dijete istine) Drži varalicu! Drži tu propalicu.
3.LICE: (Držeći za nogu Dijete istine) Sve si nas izvarao maleni crve! Sada ćeš vidjeti i platiti!
2.LICE: (Stiščući rukama vrat Djeteta istine) Gdje su naše zastave? Gdje?
1.LICE: Vežimo ga! (Podigne konopac)
3.LICE: Tako je! Vežimo ga!

Dijete istine strovaljuju na tlo i ono se otima, dok ga tri lica u dimu vežu. Čuju se samo glasovi otimanja i prijekora te pokoje riječi kao "Drži ga! Sveži mu ruke! Začepi mu usta da prestane stenjati!"

Spuštaju se zastori.

2. Prizor

Pozornica je ista kao i u prethodnom prizoru. Likovi (četiri lica su obučena u novu odjeću, dok Dijete istine ostaje u istoj odjeći). 1.LICE je odjeveno u odjeću katoličkog biskupa, 2.LICE je odjenuto u židovskog rabina, 3.LICE je odjenuto u hinduističkog gurua, a 4.LICE u islamskog vjerskog vođu. Kao i u prvom prizoru, sva četvorica žamore i o nečem ragovaraju i nose boce vina sa sobom i usput zapjevaju neku poznatu melodiju te ugledaju Dijete istine koje bespomoćno leži zavezano u travi. Isprva ustuknuše, a nakon toga ga okruže.

1.LICE: (Podižući ruke u čudu i očiju uprtih u nebo) Gledajte! Baš kao u Bibliji! Naišli smo na čovjeka koji bespomoćno leži na putu i čeka onoga koji će ga spasiti, čeka dobrog samarijanca. Braćo! To je znak, to je znak da nas Bog voli.
2.LICE: Ma ne trabunjaj brate. Tko je to izmislio, tu glupost?
1.LICE: Kako tko je izmislio tu glupost? Pa valjda Isus?
2.LICE: Da, baš Isus.
1.LICE: Imaš nešto protiv Krista ti licemjeru i ubojice!
2.LICE: Tko je ubojica?! Meni kažeš da sam ubojica?! Meni!?
1.LICE: A nego kome drugome ubojico!

(2.LICE nasrne na 1.LICE, ali ih zaustave ostala dvojica.)

3.LICE: Dobro braćo što je vama? Zar ćete se poklati međusobno? Zar ćete brusit očnjake svoje u kost svoga brata. Što je s vama? Krsna nam je dao priliku da učinimo dobro djelo, a vi se svađate.
4.LICE: Allah nas je uputio u dobro djelo i iskušava naše strpljenje. Pred nama je čovjek kojeg ne poznajemo lično, ali znamo da je naš brat i moramo mu pomoći.
1.LICE: Kakav Allah, kakav Krsna? (Mašući kažiprstom po zraku) Jahve je jedini gospodar!
3.LICE: Joj! (Uhvati se za glavu) Prošli smo to već jednom; nije potrebno započinjati iznova i otvarati stare rane. Stvarno ste nemogući vas dvojica. Mrzite se i preklinjete jedan drugoga, a dok se napijete kao prošle noći, onda se ljubite i grlite. Sram vas bilo!
4.LICE: Dajte braćo, želim čuti tu priču, hajde.
2.LICE: Ne želim čuti ništa od tog bezumnika. (I okrene se dalje od ostalih)
3.LICE: Zašto se prepirete kada ste trijezni. Barem su vam sada čiste glave od vina. (1.LICU) Ma pusti ga. Ispričaj nama.
1.LICE: Dobro ako tako hoćete.
1.LICE: (Živo se zanese) Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i leviti: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom.

(2.LICE znatiželjno okreće glavu prema 1.LICU)

1.LICE: Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kada se budem vraćao. I što velite.
4.LICE: Lijepa priča, nema što.
3.LICE: I vrlo poučna.
2.LICE: (Nezadovoljno i zlobno) Ova priča ne valja ni boba. To su same gluposti kao i onaj koji ih je i ispričao.
1.LICE: (Opet nasrne na 2. lice) Što se ti stalno pleteš među moje riječi. Tko ti je kriv što ti srce ne da da vjeruješ u istinu.
3.LICE: Dosta! Dosta! Dosta! Poludjet ću više slušajući vas. Vi stvarno niste normalni. Kako možete biti takvi. Vi ste braća, a skoro ste se međusobno poklali. Ponašate se kao vukovi, a ne kao ljudi. Pogledajte svoje gubice. Već u njima rastu očnjaci.
4.LICE: Dobro pustimo sada vukove i zube. Bilo bi pametno osloboditi ovog jadnika ovdje. Ispunimo volju Allahovu. Allah nas je namjerno poslao ovdje da se uvjeri da ima vjere u nama i da ga poštujemo.
1.LICE: Ima pravo. Oslobodimo ovog čovjeka.

(Odvežu Dijete istine. Ono počinje skakati i vikati od sreće.)

DIJETE ISTINE: Sloboda! Sloboda! Napokon sam slobodan! Hvala vam dobri ljudi. (I stade im ljubiti ruke i obraze).

Snebivali su se i pravili da im je neugodno.

1.LICE: A što se tebi dogodilo? Tko te je vezao?
DIJETE ISTINE: (Smiri se i sjedne tužan u travu) Hah, razbojnici, tko bi drugi. Razbojnici su me opelješili i zavezali konopcem baš kao u vašoj priči.
3.LICE: Jesi dobro sada?
4.LICE: Trebaš nešto, hranu, piće, bilo što?
DIJETE ISTINE: Da žedan sam, istina. Mogu vas zamoliti malo ovoga. (I pokaže na bocu s vinom koju je 2.lice držalo u ruci.)
2.LICE: Da, da, da ne bi.
1.LICE: Daj čovjeku, vidiš da skapava od žeđi.
2.LICE: Dragi moji blesani, zar nije malo preočito.
3.LICE: A što to?
2.LICE: Pa sva ta situacija. Ne razumijete ništa. Tko zna tko je to, kakva baraba. Možda je i bolestan. Prenosi kugu. Kako možemo znati da nas neće zaraziti? Kako?
1.LICE: Dobro. Ako nećeš ti škrti Židove, onda ću ja. Izvoli. (Pruža bocu Djetetu istine)

(Dijete istine pije i ispije bocu do dna. Okrene se prema njima i sretan ih još jedanput poljubi u obraze djetinjom živahnošću.)

DIJETE ISTINE: Hvala vam prijatelji. Mogu vas zvati prijateljima?
4.LICE: Naravno da možeš. Allah kaže da smo svi braća i prijatelji, da smo svi jedno.
DIJETE ISTINE: (Rasplače se) Tako malo dobrih ljudi ima na svijetu. Svi koji me vide, ili me tuku, ili me svezanog bace negdje bogu iza nogu! (Plač)
1.LICE: (pohita i zagrli ga) No, no, sve je u redu.
DIJETE ISTINE: Nitko me ne voli. (Mucanje) Svima se gadim.

(Svi ostali pohite i zagrle ga osim 2.lica)

3.LICE: Krsna voli sve nas. Svi smo mi njegova djeca.
DIJETE ISTINE: (Odjedanput se trgne i raširi ruke na sredini pozornice) O svijete dobri, gdje si bio tako dugo? Dođite! Dođite prijatelji i dopustite da vam zahvalim.
3.LICE: Nije potrebno, sve je u redu.
1.LICE: Da. Drago nam je što si dobro. Drago nam je što nas je Bog doveo do tebe.
4.LICE: Hvali Allaha, a ne nas smrtnike i leševe.
DIJETE ISTINE: Znam kako ću vam zahvaliti. (Iskesi zube i napravi ciničnu grimasu). Znam kako ću vam zahvaliti. Dođite, okupite se. Imam nešto za vas.
1.LICE: (S čuđenjem) Pa to je kotao. Ne daješ nam valjda kotao?
DIJETE ISTINE: A što? Nešto ne valja s kotlom?
3.LICE: Ne, ne, ne sve je u redu. Ako te to usrećuje, daj nam kotao.
2.LICE: Ne mislite valjda ozbiljno budale? Pa tko će tegliti tu gvozdenu olupinu?! Jeste li skrenuli!
4.LICE: Ti si skrenuo rabine s pravoga puta već odavna.
2.LICE: Molim? Kako se usuđuješ!? Ja živim čistim životom bez laži i lažnih nada.
1.LICE: Da, da. Vidim ja kako se to živi. Isti si kao i svi tvoji, samo čekaš da napuniš džepove.
DIJETE ISTINE: Prijatelji! Stanite. Ne dajem vam kotao, već nešto vrednije. Ovaj kotao nije običan kota, nego čaroban.
2.LICE: Ne petljam se ja s čarobnjacima i vrazima.
4.LICE: Daj zašuti već jednom! Stalno nešto pričaš. Te mi ne valja ovo, te mi ne valja ono. Što bi ti?
3.LICE: Ima pravo! Zašuti ili ćeš imati sa mnom posla!
DIJETE ISTINE: Mirno prijatelji, mirno. Želim se samo odužiti što ste mi spasili život i ništa više. Primijetio sam još otkako sam ležao vezan i vi ste baš bili naišli, da se neprestano svađate, a ne znate što je razlog tome.
2.LICE: A ti kao znaš?
DIJETE ISTINE: Naravno da znam. Pa to je očito. Vas muči jedna gorka želja, koju se bojite izbaciti na vidjelo.
1.LICE: A to je?
DIJETE ISTINE: Želite znati koja je religija prava i istinita.

(Nastane žamor)

1.LICE: Pa naravno da znamo koja je religija prava. Kršćanstvo je prava religija. koja bi druga bila.
2.LICE: Molim!? Vi izdajice i oskvrnitelji svetog hrama, kako se usuđujete svojatati našeg Boga.
3.LICE: Krsna je pravi bog i njegova sveta religija je Hinduizam.
4.LICE: Varate se vi ubojice svetog, vi pogane gubice bez imalo vjere.
DIJETE ISTINE: Stanite! Stanite. Kotao ima istinu. On će vam reći istinu, iz njega ćete moći izvaditi istinu, ako nešto u njega stavite.
2.LICE: Ne vjerujem jednom čarobnjaku i magu. To se protivi mojoj vjeri.
1.LICE: Neka, neka, nek se protivi tvojoj vjeri. Mi ćemo barem znati na čemu smo, a ti istruni od želje da saznaš istinu.
2.LICE: Crko dabogda! Hajde da vidimo onda tu istinu!
DIJETE ISTINE: Upozoravam vas još jednom. Morate nešto staviti u njega da bi vam on zauzvrat dao istinu.
3.LICE: (Nestrpljivo) Dobro, a što da stavimo unutra?
DIJETE ISTINE: (Naceri se i izgovori vrlo jetko i britko) Vaše gaće.
1.LICE: Molim? Što si to rekao?
3.LICE: Kako te nije stid propalico.
2.LICE: Vidite da je ovo sam Vrag, sam Šejtan. Trebali smo ga ostaviti vezana tamo gdje je i bio.
4.LICE: Zašto baš gaće? Kakve su to gluposti.
DIJETE ISTINE: Gledajte bezimeni i bezumni. Ovaj kotao mora progutati vaša dostojanstva da bi ispljunuo istinu o tome koja je religija prava. Dok to ne učinite, nećete dobiti istinu.
4.LICE: Ali zašto baš gaće?
DIJETE ISTINE: Očito ih ti jedini ne nosiš kad postavljaš takva pitanja.
4.LICE: Ma nosim, što je tebi. Imam toliko dostojanstva ipak.
DIJETE ISTINE: Eto u tome je i riječ. Vaše dostojanstvo je doslovno u gaćama. (Kruži oko njih) Svi vi vjerski vođe, pastiri, koji ste uzor svojim ovčicama, propovijedate jednostavnost življenja i siromaštvo kao način i stil života pa je tako jedino vlasništvo koje posjedujete ono na vama, odnosno vaše gaće. Jesam li u pravu?
3.LICE: (S čuđenjem) Pa da, jesi, u pravu si.
1.LICE: I što trebamo napraviti s njima?
DIJETE ISTINE: Ubacite ih u kotao i kotao će ih polagano gutati i gutati sve dok ne ostanu gaće u kojima je dostojanstvo najjače. A kad izvadite te gaće van, postajete pobjednik.
2.LICE: (Na iznenađenje drugima) Stavimo onda te gaće već jednom u taj čarobni kotao. (Prijeteći Djetetu istine) I pazi ti koji me nazivaš bezumnikom, da me ne bi slučajno prevario, jer onda ćeš ti gorjeti u utrobi ovog kotla.
4.LICE: Hajdemo onda.

(Sva četvorica jedan za drugim krenu iza brežuljka svući gaće i stavljaju ih u kotao jedan po jedan i naposljetku začuđeno okruže Dijete istine. Dijete istine miješa i u kotlu se podiže dim i ispunja pozornicu.)

DIJETE ISTINE: Gurnite ruke u kotao, sad će istina izaći na vidjelo, sada!

(Guraju ruke jedan za drugim u kotao i svi u jedna glas viču: "Nema gaća! Nema ih! Kotao ih je proždro!" Dijete istine stane nasred pozornice i recitira šireći ruke prema nebu)

DIJETE ISTINE: Nijedna od ovih ogavnih tvorevina vaših bludnih i bolesnih misli nije istina. Ni jedna od tih jadnih i izmrcvarenih teorija nije istina, ni blizu istine. Svi ste vi zgrtali sebi blaga, gradili kuće, slivali mjedena zvona od tuđih života i obmanjivali ljude, svi ste vi gojili debele trbušine i kitili se zlatnim prstenjem u ime vaših religija, u ime vaših izmišljotina. Svi ste vi samo glodavci koji su zavodili druge glodavce u smrt i smijali se njihovom padu. Svi ste vi samo varali, krali i ubijali te prinosili te iste mrtve, krvave glodavce na oltare svojih izmišljotina i bogova. Dok ste vi danonoćno masturbirali nad svojim požudnim željama s kojima niste mogli zasitit svoje gubice, ja sam vjerovao u jednu istinu u jednu i jedinu religiju istine. Živjeti uzoritim i kreposnim životom, jedina je prava religija, jedina je iznad svih religija, drugo je samo pustoš i ruševina. (I zapjeva onu istu Lenonovu pjesmu Imagine)

Četiri lica se počinju gušiti i kašlju. Počeše prijetiti Djetetu istine naposljetku ga hvataju i vežu.

1.LICE: (Hvatajući za rame Dijete istine) Drži varalicu! Drži tu propalicu.
3.LICE: (Držeći za nogu Dijete istine) Sve si nas izvarao maleni crve! Sada ćeš vidjeti i platiti!
2.LICE: (Stišćući rukama vrat Djeteta istine) Gdje su naše gaće? Gdje?
4.LICE: Vežimo ga! (Podigne konopac)
3.LICE: Tako je! Vežimo ga!

Dijete istine strovaljuju na tlo i ono se otima, dok ga tri lica u dimu vežu. Čuju se samo glasovi otimanja i prijekora te pokoje riječi kao "Drži ga! Sveži mu ruke! Začepi mu usta da prestane stenjati!"

Spuštaju se zastori.

3.PRIZOR

Podižu se zastori. Izgled scene je isti kao i u prva dva prizora i četiri anđela okružuju Dijete istine koje spava, svezano u travi. 1.lice je obučeno u anđela serafina, anđela s tri para krila. 2.lice je obučeno kerubina, anđela s dva para krila. 3.lice je obučeno u arkanđela i ima samo jedan par krila. 4.lice je obučeno u anđela s nešto manjim krilima nego u 3.lica.

1.LICE: (Preusiljeno) Kako samo lijepo spava, kao anđeo, jel' da?
2.LICE: Pustimo sada to. Primimo se rađe posla. Nemam cijeli dan! Neću opet izgubiti cijeli dan radi jedne barabe!
3.LICE: Ima pravo. Nije trenutak za nježnosti, nego za kaznu.
4.LICE: Polako anđeli, polako. Nismo došli ubiti ovo biće, već ga upozoriti i kazniti kako nam je naš otac i rekao. Mi nismo krvnici da bi se naši očnjaci caklili nad plijenom; mi smo anđeli, dobri anđeli.
2.LICE: Slušaj! Ova baraba je izvarala cijelo nebo i cijelu zemlju. Priča gluposti i obmanjuje živa bića. To se ne može samo tako oprostiti; to se mora kazniti i gotovo. Smrt je najbolja kazna za to.
1.LICE: Onda nisi ništa bolji od onog našeg izroda, Lucifera. I on je isto tako mislio i gledaj gdje je sada završio.
2.LICE: Čekaj malo. Ti mene uspoređuješ s Luciferom? Pa što je tebi molim te? Da li ja stvarno ličim na Lucifera, ha? Reci mi ozbiljno; želim znati! (Unese mu se u lice)
3.LICE: Evo nas opet. (Sjedne u travu dok 4.LICE zbunjeno promatra što će se dalje zbiti između lica 1 i 2)
1.LICE: Ne želim se svađati, ali katkada nalikuješ na njega.
2.LICE: Dakle vrijeđat ćemo se?
1.LICE: Upozorio sam te samo da ne postaneš kao on i dao ti priliku da se popraviš.
2.LICE: A jel'? Ti meni daješ priliku da se ja popravim? Tko si ti? Možda Bog!? Dakle ja sam u tvojim očima Lucifer, pali anđeo koji nije poštovao ni jedan zakon. Ja se držim principa i načela i znam što radim. Otac je rekao kaznite ga i ja ću ga kazniti prema zakonu koji je Otac i odredio. I nemaš me prava uspoređivati s Luciferom koji nije znao ni zbrojiti dva i dva. Jasno! (Ponovno mu se unese u lice)
1.LICE: (Polako ga odgurnuvši od sebe) Dobro, izvršiti ćemo kaznu, ali onu kaznu koju je Otac odredio, a ne onu koju si ti smislio. Otac je rekao da ga upozorimo i prekorimo, a ne usmrtimo. Što je tebi.
2.LICE: Zakon je zakon! I ja se držim zakona.
4.LICE: Primi se ti rađe za nešto drugo... Na primjer za slamku spasa. Ako Otac čuje da si hinio namamiti živo biće u smrt protiv Njegove volje, onda ćeš nadrapati.
2.LICE: (Pokazujući prstom na sebe) Dakle, vi bi me izdali!? To mi je hvala što sam vam činio tolike usluge svo ovo vrijeme, to mi je hvala što sam vas branio i bio uz vas kada su vas svi odbacili i mrzili. To mi je hvala što sam najteže poslove umjesto vas radio ja! Lijepo ste to izveli izdajice.
1.LICE: Stanite. (potaknut očinskim nagonom) Nije u redu biti izdajica i cinkar, a nije u redu ni usmrtiti nešto protiv volje našeg dobrog Oca. Ja znam da vam je teško obavljati vaše dužnosti, ali vjerujte mi i meni nije lako i ja svaki dan moram raditi i brinuti za sve na nebu pa i za vas.
2.LICE: Misliš da si pametan zato što imaš tri para krila i što si tako lijep i zaogrnut samim svijetlom? I Lucifer je bio lijep i lucidan pa gle što se jadniku dogodilo. Pojeo ga je mrkli mrak, a zašto? Zato što se nije držao kodeksa anđela i zakona koji je stvorio On, naš divni Otac. Tebe bi trebalo zbaciti s neba kao što su zbacili Lucifera.
1.LICE: (Uzrujan) Ti to meni prijetiš? Ti bi mene zbacio s neba? Nitko osim mene ne zna koliko trpim i ispaštam zbog tebe i tvoje logike i tvojih zakona. Misliš da ti ne radiš štetu i probleme s tim tvojim zakonom? Ponekad treba napraviti iznimku, a ne držati se samo principa i načela.
2.LICE: (U navali bijesa) Pokazat ću ti ja principe i načela! Potrgati ću ti sva tvoja krila koja nisi zavrijedio prokleti ološu! (Nasrne na 1.lice)

(3.lice i 4.lice pohitaju, razdvojiti 1. i 2. lice koji su se počeli tući i čupati perje jedni drugima. Nakon par trenutaka, uspjeli su ih razdvojiti)

4.LICE: (Padajući na travu) Prokleti bili luđaci! Problem je s vama što ste se uzoholili u svojim pozicijama i umislili da ste bogovi. Svi ste vi arkanđeli, kerubini i serafini isti; svi vi mislite da ste bogomdani i oštećujete i ugnjetavate najviše one koji su ispod vas, nas anđele koji najviše od svih rade i pate; ja najviše na svijetu trpim jer moram brinuti o zvijezdama, o zemlji, mjesecu i suncu i svemu živome stvorenju i svemu mrtvome kamenju u čitavom svemiru. (Ustajući) Moja krila najviše ispaštaju; moja krila su slomljena.
4.LICE: Pogledajte se samo u zrcalo. Vidjet ćete samo ugojena krila, sjajno perje i lijep stas, kojeg ste dobili neradom i ljenčarenjem. Mi najviše ispaštamo, mi najmanji u redu nebeske vojske. I nemate pravo govoriti kako vam je teško i koliki teret umjesto drugih nosite. Svi ste vi isti egoistični gadovi koji se samo umiljavate ocu kao mačka oko noge svoje gazdarice. Svi vi se samo šmajhate oko ruke koja vas hrani. Svi ste vi za pakao. Svi (Pljune u stranu) Crkli dabogda.
3.LICE: Ovo su oštre presude; zbog toga bi mogao odgovarati na sudu Svevišnjeg.
4.LICE: Ma pusti me na miru i rađe se prihvatimo posla, a ovo što sam vam rekao nemojte zaboraviti čitava života, jer je to istina.
2.LICE: (Naginjujući se i šapčući u uho 1.licu) Pukao je.
1.LICE: (Šapučući 2.licu) Nije on vrijedna ni boba, vjeruj mi. Napuhnuo se kao puran. Taj mali tat misli da je postao gospodin.
4.LICE: Hoćemo li više.

(Svi potvrdno izjave "Hoćemo!")

4.LICE: (Nogom udari Dijete istine, koje ispusti glas nezadovoljstva) Diži se! Diži se ti nevoljo! (obračajući se 3.licu) Odveži ga i vodimo ga više.

(Dok 3.lice odvezuje Dijete istine, 1.lice i 2.lice šapuću jedna drugome. 4.lice se pravi da ne čuje taj razgovor)

DIJETE ISTINE: Hvala vam! Oslobodili ste me! Ponovno sam slobodan. Svezali su me zlis tvorovi...

(4.lice srdito primi DIJETE ISTINE za nadlakticu i baci ga natrag u travu)

4.LICE: Ti šuti. Dovoljno si napravio.
DIJETE ISTINE: Ali što... ja... nisam... što?
2.LICE: Prema zakonu našeg divnog i velikog Oca, ti si obmanjivao ljude i stvarao razdor među njima.
4.LICE: (Gromoglasno) Tišina! Nitko vas ništa nije pitao. Ja ovdje radim red, a ne vi, jer ionako je sve na mojim leđima i krilima.
1.LICE: (Podrugljivo) O da. Opet ćeš izigravati budalu.
DIJETE ISTINE: Vidim da među vama ima nesloge prijatelji. Dajte da vam pomognem; bit će vam bolje nakon toga.
4.LICE: Dosta si ti već pomogao i previše. Ne trebamo tvoju pomoć kao prvo, a kao drugo, došli smo zbog nereda koji si učinio.
DIJETE ISTINE: Ali nisam ja ništa.
4.LICE: Šuti! Šuti.
4.LICE: Svemogući nas je poslao da utvrdimo istinu i da ti prenesemo poruku da se pokaješ dok ti je vrijeme. Upoznati smo da te je Svemogući ovdje zbacio sa svoga kraljevstva jer se nisi vladao kako treba. Zavodio si anđele i sve živo i mrtvo. A sada si započeo isto s ljudima. Gledaj me u oči dok razgovaraš sa mnom. Misliš da smo mi glupi zato što imamo tako mala krila? Da li ti znaš koliko su ova krila preletjela, ha? Da li mi možeš odgovoriti na to pitanje?
4.LICE: Naravno da ne možeš, jer nisi tome dorastao. Ja na svojim leđima nosim cijelo nebo i grupu napirlitanih zabušanata koji lickaju svoje perje. Dosta mi je tebe i takvih kao ti. Umoran sam od vaših gluposti i dosta mi je. Sad ustani i pokaj se jadniče za svoje grijehe i moli Boga da ti oprosti tvoju glupost, jer ako se ne pokaješ, imat ćeš posla sa mnom. Polomit ću ti sve kosti, vidjet ćeš.
2.LICE: Slušaj ga kako se bahati.
1.LICE: Ma gad!
DIJETE ISTINE: Ali čekajte. Pokajat ću se, ali morate znati istinu.
3.LICE: Kakvu vražju istinu?
4.LICE: Da, stvarno, kakvu vražju istinu?
DIJETE ISTINE: Ja nisam kriv ni sada ni onda. Vidite onaj kotao tamo. (Prstom pokazuje na kotao) E on je kriv za sve što se događalo na nebu i na zemlji. Taj prokleti kotao se koristio mojom naivnošću i naveo me da lažem drugima i zavodim druge u njegovu korist.
2.LICE: Lažeš prijestupniče. Lažeš!
DIJETE ISTINE: Ali gledajte! Pokazat ću vam tko zapravo laže. Recite mi što želite saznati?

(Svi ga mrko pogledaju, a on nervozno hoda među njima)

DIJETE ISTINE: No dobro. Recimo da želite saznati koji je red nebeske vojske anđela najbolji. Recimo da je tome tako. Prvo trebam malo vašeg dostojanstva da ga stavim u kotao i ona će kotao reći tko je najveći do svih redova nebeske vojske anđela.
2.LICE: Dopusti da shvatim. Kotao je čaroban i živ prije svega i on želi obmanjivati ljude, a ti si sredstvo njegovih spletki?
DIJETE ISTINE: Da, tako nekako.
2.LICE: Originalno. (U navali bijesa) Ubijmo prokletnika.

(Ostali anđeli ga smiruju. Nakon što se smire 1.lice popušta riječima Djeteta istine)

1.LICE: Možda ima i pravo. Pustimo ga da nas uvjeri u svoju nevinost. Dakle. Reci nam što moramo staviti u kotao?
DIJETE ISTINE: Perje sa svojih krila.
4.LICE: I vi ćete stvarno trpjeti sav taj cirkus? Zna se tko je kriv i vrijeme je da se pokaje za svoje grijehe.
3.LICE: Ma šuti rađe. Mene eto zanima prava istina. Evo dajem šaku svojeg perja.
DIJETE ISTINE: (Veselo) Lijepo, samo da vam razjasnim. U perju vaših krila, krije se vaše dostojanstvo. Kada ga bacite u kotao, on će ga pokušati proždrijeti. Onaj čije perje ostane netaknuto, pobjednik je!
2.LICE: Dobro, saznajmo onda tko je najbolji od anđela na nebu.
1.LICE: Tako je. Utvrdimo to da se ne moramo više svađati oko cijele te stvari.
4.LICE: Vi ste stvarno pukli. Što? U vašim glavama je propuh? Ne vjerujete valjda ovom lažljivcu, koji se boji pokajati i priznati svoje grijehe? Ja radim cijelo vrijeme s ljudima i znam kako razmišljaju i rade, a vi ugojena gospodo nemate pojma ni u čemu i lako vas je prevariti.

(Zloba obuzme lice 1,2 i 3)

1.LICE: A tako disidentu, ne želiš sudjelovati s nama u otkrivanju istine? Srami se!
2.LICE: Mislio si da ćemo samo tako dopustiti da istina bude pokopana u grob? Bojiš se istine propalico.
3.LICE: Ako nećeš milom, onda ćemo silom! Hvataj ga! Istrgnite mu perje!

(I sva trojica nasrnu na njega. Svi se zajedno bore i strovalivši ga na pod, iščupaju mu perje uz glasan jecaj i vrisak. Uspješno iščupaju perje i bace ga u kotao. Dijete istine, lati se kuhače i miješa i veselo se smije.)

DIJETE ISTINE: Čim se počinje dimiti, saznat ćete istinu i uvjerit ćete se u moju nevinost.

(Svi ga okruže i željno iščekuju istinu, no dim se iz kotla ne diže i Dijete istine uhvati nervoza)

1.LICE: Još nema dima? Inače se tako dugo čeka?
DIJETE ISTINE: (Zamuckuje) Pa je... ponekad se dogodi... možda... ne znam!
2.LICE: Lagao nam je! Držite varalicu i ubijte ga!
3.LICE: Napravio si budale od nas i sad ćeš vidjeti svoj proklet kotao!
1.LICE: Bacimo ga u kotao.
DIJETE ISTINE: Ne nemojte molim vas! Došlo je do pogreške. I kotao se ponekad zabuni! NE!!

(Nastane metež i trojica anđela guraju glavu Djeteta istine u kotao koje zapomaže i viče. Najednom zabruji na sceni duboki glas, GLAS BOŽJI; središnju scenu obasja jaki snop svijetla i svi se rastrčaše i na sceni ostane samo DIJETE ISTINE i prevrnut kotao)

1.LICE: Bjež'mo! Stigao je Otac.
2.LICE: Spašavaj se tko može!
GLAS BOŽJI: Dijete mojeee. Dijete mojeee.
DIJETE ISTINE: (plače) Tu sam. Tu dolje sam.
GLAS BOŽJI: Dugo vremena već nisi bio u mojem krilu. Nedostaješ mi.
DIJETE ISTINE: I ti meni tata.
GLAS BOŽJI: Čujem da praviš probleme uokolo.
DIJETE ISTINE: Ne, nije istina. To su laži.
GLAS BOŽJI: Valjda ja svoje dijete najbolje poznajem.
DIJETE ISTINE: U pravu si tata.
GLAS BOŽJI: Od vremena otkad si zatražio da ti dam tvoj dio i da odeš u svijet, promijenio si se i gotovo da te ne prepoznajem. Čujem da si jako zločest.
DIJETE ISTINE: Lažu tata. To su samo zlobne glasine onih anđela, koji su me htjeli utopiti u kotlu.
GLAS BOŽJI: Znam ja što su oni htjeli. I oni su bili malo zločesti, a ti sine razmetni si postao zao, opak i jako zločest. Čujem da si zavodio druge i radio budale od njih. Mnoge si svađe započeo, mnogo si nereda priskrbio i još uokolo pričaš da sam te ja izbacio iz svoje čestite kuće, a sam si tražio da odeš. Radiš budalu od mene. Kakav si ti to sin?
DIJETE ISTINE: (Podiže se i srdito odvraća) A ti si poslao svoje anđele da me osakate i ubiju. Kakav si ti to otac?
GLAS BOŽJI: Ne bulazni dijete moje, ne bulazni. Posvađao si se s cijelim svijetom i nitko te više ne voli pa ni anđeli. I njihovu si srdžbu navukao na se. Sam si ih pozvao k sebi. Što si to učinio dijete da te svi tako mrze i preziru? Zašto si ih sve lagao i zbunjivao? Što te spopalo? Zašto si pobjegao od mene onako bez pozdrava, srdit? Nikada ti ništa nisam zamjerio? Zašto?
DIJETE ISTINE: Ti si me spopao Oče, ti! Pred anđelima si se pravio da me ne poznaješ, kao da ti nisam sin. Ponižavao si me sa svojim sarkastičnim primjedbama. Zar to nije dovoljan razlog da se udaljim od tebe i mrzim te. I doista te mrzim. Moj život nije ispunjen. On je pun mržnje prema tebi. Mrzim te jer si me ponižavao i radio budalu od mene čitavo vrijeme. Zato sam morao otići i snalaziti se bez tebe! Život s tobom u vječnosti je gnjavaža. Ovdje se barem nešto događa i zabavno je; ovdje me barem nitko ne vrijeđa i ponižava. Ovdje sam slobodan, daleko od tvoje desnice.
GLAS BOŽJI: Oho. Vidim da sam raspustio uzde; vidim da sam odgojio vuka, a ne milo janje. Brinuo sam se o tebi i pružao ti sve i radio uvijek za tebe i to mi je sad hvala za sve? Trebalo te nalupati, dok je bilo vrijeme!
DIJETE ISTINE: Tako je drugo nisi ni znao.
GLAS BOŽJI: Ne troši moje strpljenje da mi se sada ne bi omaklo! Drzak si i ohol i nemaš se prava zvati mojim sinom.
DIJETE ISTINE: Tako je oče. Napusti me kao što si me uvijek napuštao dok sam ugrezao u probleme i ostavi me samog. Sve će se samo riješiti oče. Tako je to uvijek bilo O-Č-E.
GLAS BOŽJI: Pretjerao si samo da znaš i nema više milosti za tebe. Dosta mi je tebe i tvojeg prokletog ponosa. Sva moja djela bila su uzaludna da te spasim. Gubi se! I bježi da te moje oči ne vide!
DIJETE ISTINE: Tako je. Tako se to uvijek rješava u tvojem svijetu.
GLAS BOŽJI: Dosta! Dosta rasprave! Još jednom zucni i....
DIJETE ISTINE: I što? Ubit ćeš me!? Ubit ćeš vlastitog sina životinjo!!!?

(I na Dijete istine se strovali golemi mlinski kamen na užetu i usmrti ga. Pozornicu ispuni mrak. SVEĆENIK se iskrade iz lijevog kuta kazališnih dasaka i dođe na sredinu scene i počinje posvećivati svetom vodom u znaku križa.)

SVEĆENIK: In nomine Patre et Filis et Spiritus Sancti. Amen.

Spuštaju se zastori.

- 16 -